to i je problem, svi smo ljuti i ogorceni. iskreno kod mene je ovaj cijeli poblem pobudio zelju za seljenjem. seljenjem sto dalje.
znam da to nije rjesenje, znam da mi vani nece cvasti ruze, ali se nadam da za svoj rad budem nagradjena, a ne kaznjena.

spadam u neki postatoak, ne znam koliki je, koji ce vrtic placati isto (mislim na iznos za oba djeteta), cime svi oni koji se imalo sluze matematikom ce lako doci koji iznos MM i ja zaradjujemo.

ali ako je ovako krenulo s vrticima ko mi garantira da uskoro i ja necu negdje biti u nekoj statisstici od tih famoznih 2%? i u svemu tome je moja ogorcenost. i zao mi je sto sve manje imam volje se i jadati i njurgati i volje za bilo sto napraviti sem spakirati kofere. ali ono sto jos vise zalosti je da to niko ne vidi. ako ja krenem u realizaciju svog plana, a pridruzi mi se jos neki dio radno sposobnih ljudi, pa ko ce onda sve platiti? ko ce privrediti novac i za vrtice, a bome i za mirovine. o placama sad ovih koji nam kroje politiku ne bi. a ja znam vec puno puno ljudi iz moje generacije koji su to poodavno napravili.

eto i ja sam sad iznjela svoju ogorcenost, a sad postavljam pitanje sta cemo sad? meni se u vrticu ne javljaju u centrali na telefon, jedni kazu uplatnice ce biti ovako ili onako. ali zbilja da li itko moze reci ko zna sta cemo vidjeti na uplatnici. covjece ispada da je cijena vrtica u ZGB posatla tajna poput lansiranja nekog nuklearnog projektila.