Vezano za model placanja vrtica po dohodovnom cenzusu, cini mi se da ne uzimamo u obzir vaznu stvar: odvjetnici - masa njih - tvrde da to naprosto nije ustavno i da treba dici ustavnu tuzbu.
Naime, potpuno je pravno neutemeljeno za istu uslugu istaknuti razlicite cijene. To bi bilo isto kao da dodjete u autopraonicu oprati auto, a vlasnik zatrazi prikaz vasih primanja kako bi vam odredio cijenu usluge - za vas s placom od 10.000 kuna - 200 kuna cijena, a za vas s 2000 kuna - besplatno. To nije jednakost i nije ustavno.
To ne znaci da vlasnik autopraonice - ili vrtica! - ne moze dati popust odredjenim kategorijama, npr. umirovljenicima ili studentima - ali POPUST na fiksno odredjenu cijenu! Cijena pranja auta je 80 kuna. Umirovljenici i studenti - 20 posto popust.
Tako moze i s vrticima. Moze odredjenim kategorijama dati popust na fiksnu cijenu, ali ne moze odrediti visinu cijene prema necijim primanjima, a za istu uslugu!
Osim toga, kad se radi o drustvenim servisima i uslugama, drzava i lokalna zajednica moraju naci druge mehanizme da bi vise recnula one koji vise zaradjuju. Oni to vrlo uspjesno i cine, kroz poreze i prireze.

Drugo - ljubljanski model. Koliko sam upoznata s njim, oni rade upravo to: odredili su fiksnu cijenu i daju popuste odredjenim kategorijama. Izmedju ostalog, popust imaju i obitelji sa stambenim kreditom na prvu nekretninu, kao i obitelji koje placaju podstanarstvo.
To je mjera pronatalitetne politike, a ne gledanje u tudji novcanika.
Naime, Slovenija - a Hrvatska jos i vise - smatraju, barem deklarativno, da je dizanje nataliteta jedan od najvaznijih strateskih drzavnih interesa. Stoga moje dijete nije vise samo moja stvar, nego postaje i drzavna. Drzava zeli da ja imam dijete da bi ona za 20 godina imala radnika i poreznog obveznika. U takvoj situaciji drzava bi morala pronalaziti nacine da meni olaksa brigu o djetetu - kroz dovoljan broj mjesta u vrticu, kroz obiteljske servise, legalne i dostupne dadilje, besplatne skolske knjige itd, itd...
Imati krov nad glavom jedan je od glavnih prioriteta i drzavi je u interesu da ga mladi roditelji imaju, da dijete - koje drzava zeli - ima gdje zivjeti. Zato u Ljubljani poticu mlade da rijese stambeno pitanje - kroz kupnju vlastitog stana ili kvalitetno podstanarstvo. Zato od cenzusa oduzimaju ratu stambenog kredita na prvu nekretnitnu ili ratu podstanarstva - ne zato sto oni odlucuju sto je luksuz, a sto nije, nego zato sto u svrhu pronatalitetne politike smatraju da je za dijete vazno da ima stan, a ne auto, skijanje itd. Roditelji se, naravno, s tim ne moraju slagati. Ali to je drzavna pozicija.