imale i ja i moja sestra
baš u toj dobi
prošle obrade, svašta
nikad niš nisu našli

kako došlo tako prošlo, doduše trajalo je vječno (sad ne znam točno ali negdje godinu-dvije)

jedino što mi je pomagalo bilo je ležanje u tamnoj prostoriji u tišini (lijekove nisam nikakve uzimala jer ih ne podnosim, ah duga priča)
moja sestra je od bolova znala i povratiti. njoj su doduše analgetici pomagali pa je sve to bilo podnošljivije

ja bih isto savjetovala da ga vodite na obradu, ali ti isto tako želim da niš ne nađu i da je to samo jedan (ružan) dio odrastanja