Kod nas, ako želimo preživjet ide ovako: Oko 19.00 počinjemo pripreme za spavanje: spremanje sobe, večera, tuširanje, piđama, crtić ili priča ako nas ne ubiju prije. U zadnje vrijeme mali ide u svoj krevet (oko 20.30 - 21.00) a veliki u naš (uz obavezno negodovanje ili čak histerično urlanje), kad mali zaspi može u svoj. Ako ih pustimo zajedno (zajednička soba) veliki gnjavi maloga i ne da mu spavati do iza 22.00. Ako ne krenemo na vrijeme, katastrofa: Histerija od umora i totalni užas ujutro.
Jutro: Buđenje u 6.50, kreveljenje, glupiranje, vrištanje, oblačenje, krevrljenje, mlaćenje, hrvanje, WC, svađanje, tučnjava, glupiranje, kakao (doručak u školi i vrtiću), oblačenje jakni i cipela, svađanje, naguravanje, gađanje cipelama, vrišanje po stubištu. U školi smo 7.50, u vrtiću 5 minuta kasnije. Dok njih iskrcam, meni je podne. 60 minuta za nepunih 10 minuta posla.