Zahvaljujem svima na riječima podrške,a posebno klii koja je dala moju priču na ove stranice.Voljela bi kad bi mi netko sa sličnim iskustvom mogao reći kako se nositi s težinom koju osjećam u sebi. Izgubiti vlastito dijete,nikad ga ne vidjeti,čuti i osjetiti u svojim rukama,nema ničeg težeg što jedna žena može doživjeti.Kao da mi je netko iščupao i srce i dušu.Umjesto da sam ga donijela kući ,njega je crna zemlja progutala.Kako si pomoći?Koliko vremena će trebati da rana zacijeli?Nema više moga Luke!To je jedino što mi sada odzvanja u praznoj glavi.Molim vas pomozite!