Klia, sigurno ćeš joj trebat, pogotovo kroz neko vrijeme kad se sve "vrati u normalu", a ništa nije kao prije. Ljudima koji dožive takvu nesreću najteže je tada kad prođe sprovod, prođu žalovanja i kad ostanu sami. Budi joj pri ruci koliko god budeš mogla i daj joj to do znanja. Mojim dragim prijateljima je prije 2 godine umro od SIDSa njihov jednomjesečni sin, kojeg su dobili nakon brojnih pokušaja IVFa. Vidjela sam kako je tada podrška važna. Oni su se, na žalost, razveli, to je za njih bio preveliki test... Nadam se da će tvoja prijateljica i njen muž naći snage za dalje... a pomoć psihologa ili svećenika ili bilo koga u kog imaju povjerenja svakako će dobro doći. Pomoliću se za njih...