Draga Klia,
kada se to meni dogodilo bila sam u totalnoj komi i najiskrenije kada mi je sestra došla sa dva moja nećaka bilo mi je grozno teško ali je nisam htjela povrijediti i to joj reći. Samo mi je prolazilo glavom zašto se to moralo desiti meni i zašto ja nemam svoju bebu pored sebe. To je jako teško za objasniti ali moj savjet ei je da ipak odeš do nje bez dijeteta barem prvi put da ti se može isplakati i izjadati sve šta joj je na duši. Dovoljno je da je saslušaš jer nažalost drugačije ni nemožeš pomoći. Meni je bilo grozno što je svima bilo neugodno i većina ljudi me je izbjegavala, a van nisam izlazila 3 mjeseca od straha da me neko nepoznati nebi pitao da li sam rodila i kako je beba. Grozan osjećaj!!!
Sada će je čekati velika i duga faza tuge i osjećaj da je niko ne razumije u njenoj boli (a na žalost to je tako jer neko ko to nije doživio nezna kako to strašno boli). Ako ste stvarno jako dobre frendice probaj da ti se otvori i budi joj rame za plakanje jer ta tuga nesmije ostati zatvorena u njoj, onda je još gore. Puno sreće, a njoj želim puno snage i suosjećam sa njom u potpunosti.