draga Klia budi uz nju,jer sam isama prošla slično!
Znam da bez muzeve bezrezervne podrške i lubavi nebi to prezivjela , naravno podrška dobrih prijateljica je također neophodna!!
Pripremi ju na svakodnevne upite kako je beba, kad ste rodili itd.!!
To je jako, jako bolno! rana malo zacijeli kad evo nekog sa pitanjem koji sve vrati na početak!
Ma doslovno su me cure iz ribarnice koje nikad nista nisu pitale privatno, pitale kad sam rodlila!!
treba vremena, ali meni je sam Bog dao snage da to preživim!!
Depresija me je 6 mj. gutala, al sam se uspjela odhrvati!!
Plakala sam svaki dan pa sigurno 3 tjedna!!
Onda sam odlučila da ne smijem više zbog svog mentalnog zdravlja!!
Teško je to, i potpuno ju razumijem!!
Voljela bi da se kad malo dođe sebi javi pa da podijeli svoju bol!!
Vjeruj bit će joj lakše!!
da sad ne dužim, puno mislim na nju i pozdravi ju iako ju neznam!!