 |
|||
produženi boravak da ili ne?
Postavljam ovu dilemu pod uvjetom da se na "ne" strani nalazi
adekvatno educirana teta čuvalica, roditelj ili baka.
Zanimaju me iskustva mama čija djeca idu u boravak i onih čija nejdu; koje su prednosti i nedostaci produženog boravka za vašu djecu, koliko su djeca zadovoljna itd?
Ukratko: da možete birati, bili ih upisali ili ne?
Prošle godine nije bila u boravku, ove godine jest. I puno je svima lakše.
U boravku napiše zadaće.
Doma ostaje učenje.
Ja samo pregledam zadaće i razgovaramo što je bilo u školi i ostalim obavezama.
Pojede ručak koji je jako dobar, prije polaska kući dobije i užinu.
Dva puta tjedno imaju i gimnastiku.
Ako imaju slobodnog vremena, igraju se ili idu u knjižnicu, šetnju.
Zadovoljna je, učiteljica je odlična.
Velika razlika u odnosu na prošlu godinu.
Sad kad smo zajedno, kad dođe doma, imamo puno više zajedničkog vremena.
I mi smo u sličnoj dilemi.
Kako sada stvari stoje, vjerojatnije je da ću ga ipak upisati u boravak, ali moram reći da se dosta dvoumim.
Najviše zbog vlastitog lošeg iskustva s produženim boravkom u školi. Ali budući da je od tada prošlo ohoho godina, možda ipak ne bih trebala povlačiti tu paralelu.
S druge strane, ne-boravak bi sa sobom povlačio stalni angažman bake, bar u 1. razredu, ako ne i u 2., a u slučaju nepredviđenih situacija nastao bi problem.
A i u budućoj školi je malo specifična situacija po tom pitanju - skoro sva djeca iz generacije idu u boravak, pa da ga ne izdvajam još i po tom pitanju od druge djece.
Da baš mogu birati, odnosno da smo MM ili ja doma sigurno ne bih; zašto bih? Nema mi nikakve logike da dijete ide u boravak ako mu je roditelj doma.
Mi se isto dvoumimo oko boravka, jer MM radi do podneva, pa bi se možda nekako mogli krpati ali to nam je prilično nategnuto; baka bi ju kupila iz škole, a to mi je malo nesigurno. Osim tog ami se čini prema onome što sam vidjela na webu škole u koju će najvjerojatnije ići da djeca koja ne idu u boravak odmah imaju nastavu u smjenama tako da to definitivno otpada.
Da, tu onda nemate izbora. Naša buduća škola je jednosmjenska, sa samo dva razreda po generaciji, i oba su u boravku, a ako neko dijete nije u boravku, ide poslije nastave kući. Problem je u tome što su gotovo sva djeca u boravku, ima možda 1-2 djece po generaciji koja ne idu.Mima prvotno napisa
S obzirom da ionako neće ići na vjeronauk (i tu će biti u manjini, bit ću sretna ako ne bude jedini u razredu), onda mi se ne čini pametnim izdvajati ga po još jednoj osnovi. I to je zapravo glavni razlog koji nama preteže u korist boravka.
moja V ide u borovak i ja sam zadovoljna
tamo se igra, napiše zadaću, pojede ručak koji nije dobar, al jbg
MM radi uglavnom popodne, ja radim u smjenama i ono malo vremena što smo skupa bi proveli pišući zadaću
istina baka nam je dosta na raspolaganju, ali baka baš nema kod nje preveliki autoritet
tako da ne ide u boravak bojim se da bi od 12 do 20 h, dok mi dođemo doma, provela pred televizorom, još ona nema osjećaj obveze, da sama ide pisati zadaću
ona je zadovoljna, većina djece iz razreda idu i tamo se druže u ležernijoj atmosferi
voli učiteljicu iz boravka i kad sam joj jednom ponudila da ću doć po nju u 13.30 umjesto u 15.30, nije htjela
(tanja b, i ja sam se bojala da će moja V biti jedina koja ne ide na vjeronauk, ima ih 9)
nama se bilo jako teško odlučiti...boravak nam je trebao jer nismo imala baku na raspolaganju...jedino smo mogla tražiti čuvalicu (a koliko bi bila educirana otopotom...)
ali i tu sam se dvoumila jer sam je morala zbog boravka upisati u školu koja je udaljenija i nije mi baš u potpunosti odgovarala...
no, dakle, ja nisam baš imala neki izbor - jer nisam bila uvjerena niti da ću naći kvalitenu čuvalicu za tu dob, pa sam se slično kao i a70v s bakom, bojala da bi se vrijeme koje nije u školi, a mi radimo, svelo na gledanje tv-a ili nešto slično...
ali moram priznati da sam se bojala i boravka...hoće li to biti opterećenje, hoće li biti predugo, prenaporno, previše strukturiranog vremena...i tako...
no kad je sve krenulo, boravak se pokazao kao izvrsno rješenje
da, tu su tehničke stvari
- pojede se doručak, ručak i užina (hrana nije idealno zdrava, ali nije niti tako loša...zadovoljavajuća...ukratko - nema pašteta i hrenovki, kupovnih slastica, pizza i sl, ima voća i povrća, variva, mlijeka/jogurta)
- napiše se zadaća (iako koji put traži manju intervenciju kod kuće ili dorada na čitanju, bojanju ili učenju napamet)
- uvijek se može porazgovarati s učiteljima iz boravka o svemu i oni prenose važne informacije - svakodnevni kontakt
ali ono što mi je važno su zapravo dvije stvari.
ona je toliko zadovoljna da ja kad dođem po nju, moli me da još ostane...famoznih 'samo još 5 min.' neka pričekam u hodniku..., stalno priča kako joj je divno, kako voli ići...kako su učitelj/učiteljica divni...
drugo je činjenica da je to vrijeme koje je kvalitetno provedeno...od dodatnog učenja jezika, dramsko-scenskih, likovnih i artcraft radionica, pjevanja, šetnje, odlazak u dvoranu, igre na igralištu i u šk. dvorištu...kako koji dan..jako je dobro uklopljena i zadovoljna
mislim, da je bila s bakom ili s čuvalicom, da bi vrijeme provodila puno manje kvalitetno i da ne bi bila toliko zadovoljna koliko jest kad je s vršnjacima...
e sad to govorim iz ove perspektive, kad nisam imala izbora i našla se jednostavno u toj situaciji i ona se pokazala kao jako dobra
da sam možda imala drugu opciju, ne bih je upisala i ne bih znala je li boravak bolja opcija ili ne
jedino što nisam sigurna bi li išla u boravak da mm ili ja ne radimo - to bi mi bila teška odluka (iz ove perspektive kad vidim koliko voli provoditi vrijeme tamo)
Mi smo jako zadovoljni boravkom, a malac također i obožava biti tamo. Druge opcije nismo niti imali.
Učiteljica u boravku im je super (a i ova školska također), tamo napišu zadaće, poigraju se, podruže, pogledaju crtiće i sl., dobiju zajutrak, doručak, ručak i užinu. Da ne spominjem kakva je tuga bila ovaj tjedan kad je zbog bolesti morao ostati doma.
M. ide na nastavu u smjenama, mi imamo izbor zbog toga što sam ja kod kuće sa mlađim djetetom. Inaće smo i dobili preporuku da ne ide u boravak zbog problema sa koncentracijom (i prije preporuke smo odlučili da ne ide u boravak).
Uglavnom , prednosti su puno kraći boravak u školi (fizički) i pomoć jedan na jedan kod pisanja zadaće i ućenja. To su prednosti za njega.
Za mene (osobno) prednosti nema, ručak mora biti kuhan u jedan jel on dolazi gladan doma, a onda još moram ućiti.
Mi smo probali i jedno i drugo i obje opcije imaju dobrih i loših strana, neke za mene, neke za njega, neke oboje- sve je stvar odluke i prioriteta. Moje mišljenje je da je boravak u redu ako radi kvalitetna učitlejica i ako imaju prostora i za igru i kakav takav odmor i to max 8 sati u komadu, što vam nitko neće reći, ali po pedagoškim stndardima (onim u knjigama,ne u praxi- to je podešeno po roditeljima odnosno zahtjevima posla) za predškolce je max 6, za mlađe školarce 8 h boravka u instituciji na dan. U to se zbrajaju i dodatne aktivnosti. Što se mora, mora se naravno, ali to da su djeca u školi od 7, pola 8 do 17h nije optimalno, ako se može birati.
Posljednje uređivanje od pikula : 04.12.2010. at 15:01
Eh, moj je već kao predškolac u instituciji dulje od 8 h dnevno
Ali tješi me da ni u školi, čak ni u boravku, neće boraviti dulje nego što je sad u vrtiću. Bar se tako nadam.
Nego, imam još jedno pitanje za one čija djeca idu u boravak.
Koliko je dijete nakon škole (+ boravak) umorno? I ide li na još neke dodatne aktivnosti povrh škole?
(nemamo namjeru opteretiti ga, ali određeni interesi postoje, pa će trebati sve to uskladiti da mu ne bude previše)
Mi smo uvijek osiguravali djeci vrijeme odmora nakon povratka iz škole. U prvom razredu smo dodatne aktivnosti sveli na minimum - jedna aktivnost po djetetu, a to je bio glazbeni vrtić, odnosno glazbena škola. Tek su ove godine (3. i 4. ) razred uzeli po dvije aktivnosti i to po svojoj želji. Druga aktivnost je sport.
Ja se samo nadam da nećemo imati problema sa ranijim podizanjem djeteta iz boravka.
mi nismo imali problema s dizanjem djece, jer naša djeca mogu ić doma kad hoće, samo se moraju javit učiteljicu ukolko idu, da im da zadaću koju eventualno ne napišu tamo.
Ja mu ne mislim ni nuditi više od jedne aktivnosti tijekom školovanja, a ako bude baš htio još, morat će me dobro uvjeriti da mu baš to treba
Ali glazbena škola sama po sebi uzima dosta vremena, zato i pitam... a interes već ima, i to velik, pa bi mi bilo žao da ga ne ostvari.
Moja je druga godina boravka, s tim da se ove godine njen razred za vrijeme boravka dijeli na tri dijela. Ja sam u globalu zadovoljna s boravkom. U boravku uvijek napiše zadaću i učiteljica im to pregleda. Jedino mi je žao što od ove godine na žalost više nemaju dodatni tjelesni.
Što se tiče educiranosti mislim da to nije prednost osim ako dijete ne treba dodatnu pomoć. Meni se čini da su zadaće napisane u boravku zaista dobar proces učenja. Jer nema onoga da se jedna osoba previše upliće u pisanje pa se i njen pečat u zadaći vidi. Oni napišu zadaću onako kako misle da treba a onda učiteljica to ispravi. Naravno u prvom razredu dodatno treba pomoć u čitanju zadataka od strane učiteljice ( moja je krenula bez znanja čitanja).
Meni je jedino žao što nemam mogućnosti da je netko pokupi kad završi boravak pa u pola četiri ide još i u dežurstvo. Ne zato što je u dežurstvu loše nego što bi bilo super da se recimo tih sat vremena prošeta po vani.
mi smo jako ,jako zadovovjni boravkom
preko tjedna sve napravi u skoli tako da popodne nemamo skolskih obaveza što mu omogućava vrijeme za igru i sport
da ne ide u boravak morali bi raditi zadaću doma,kako ja radim do 16 to bi bilo najranije oko 17 ili 18 a to je njemu za neku ozbiljnu koncentraciju već prekasno
ali mislim da je stvar u dobroj uciteljici popodne
sve obavi s njima a ipak im se jako prilagođava
puno crtaju i kreativno rade i ona sama ako vidi da nemaju koncentracije prebaci na neku igru
npr neki dan su vježbali čitanje ali je počeo padati snijeg i rekla nam je da su nakon toga odustali od čitanja jer im je koncentracija bila na 0
naravno da sam doma ne bi išao ali kao zaposlenom roditelju ovo mi je idealna kombinacija
ako ništa drugo učiteljice rade zajedno pa ova u boravku "isteše" ono što je problem bilo na nastavi
a teško da bi našla takvu tetu čuvalicu
Mi smo prošle godine imali i sport (atletiku) i glazbenu. Od sporta je mlađi morao silom prilika odustati jer mu se vratila alergijska astma, a uvjeti u dvorani su takvi da mu je baš škodilo, a stariji je ionako išao na sportske aktivnosti uz prisilu. Za glazbenu ne treba nikakva prisila, tamo idu s voljom, pa je to i ostalo. Tjelesne aktivnosti nadomjestili su bicikli i role. Nešto je to stalo zadnje vrijeme kako je zahladilo, ali nije im teško palo odustajanje od treninga. Na trening sam ih morala tjerati, a u glazbenu nikada.Ja mu ne mislim ni nuditi više od jedne aktivnosti tijekom školovanja, a ako bude baš htio još, morat će me dobro uvjeriti da mu baš to treba
Ali glazbena škola sama po sebi uzima dosta vremena, zato i pitam... a interes već ima, i to velik, pa bi mi bilo žao da ga ne ostvari.
Što se tiče boravka, imam razna iskustva, i super i katastrofalna. To ovisi o dosta stvari, u prvom redu o učiteljima u boravku i o organizaciji u školi. AKo je boravak "čuvalište" (djeca iz više razreda ili različitih uzrasta zajedno) to je često loše, a može biti i izvrsno. Ovisi i o djetetu - to nije najbolje rješenje za svako dijete... MOj stariji je upravo u boravku stekao odlične radne navike. Za mlađega ćemo vidjeti - ovo mu je zadnja godina. On boravak voli (jer se tamo lijepo igraju) ali u svom razredu do ove godine nije imao dovoljno mira da napravi zadaću. On nikada nije bio dijete kojem bi rad u boravku odgovarao, pa se nadam poboljšanju iduće godine kad se riješi jada. Znam da će to biti teško za njega, ali i za nas jer ne mogu računati na njegove radne navike. No, možda me dijete ugodno iznenadi. Ne bi bilo prvi put.
S ovim se itekako slažem.
U našem boravku su djeca 1. i 2. razred iste smjene. I kad se pišu zadaće, pišu svi.
I nikad nisam imala problema ako sam došla ranije po nju. Uvijek je to bilo s razlogom (jer smo išli na put, za obavezama i sl.).
a u zagrebu ne postoji cjelodnevna nastava?
znači, cijeli razred ima nastavu od 8 do 4. i prije 4 ne možeš doći po njega, od 4 do 4 i pol je skupljanje djece.
oni uopće nemaju zadaća, osim nešto malo preko vikenda. torbe uzimaju petkom doma, do petka nemamo uvid u bilježnice i knjige.
jer im je nastava, uz igru, raspoređena od 8 do 4. meni je bila dilema produženi ili cjelodnevni. cjelodnevni mi se učinio bolje rješenje jer su svi zajedno, nema osjećaj čekanja. i produženi je kod nas organiziran više kao neko čuvalište djece, ne ovako, ovo je super -uglavnom, produženi odabiru roditelji kojima odgovara koji put ih pokupiti ranije, rade u smjenama i sl - ovako kao mima, aleks. jer u cjelodnevnom moraju biti do 4.drugo je činjenica da je to vrijeme koje je kvalitetno provedeno...od dodatnog učenja jezika, dramsko-scenskih, likovnih i artcraft radionica, pjevanja, šetnje, odlazak u dvoranu, igre na igralištu i u šk. dvorištu...kako koji dan..
u svakom slučaju, ja sam jako zadovoljna, to super funkcionira, jedino ne znam što će biti kad krene u 5. razred (sad je 3) i susretne se s konceptom svakodnevne zadaće. i to još sam doma.
meni se posebno u boravku sviđa učenje u skupinama i projektni rad. to je ono što doma ja ne mogu pružiti ili barem ne na taj način.
Mi smo isto bili jako zadovoljni s boravkom - sve zadaće napisane, djeca su se svaki dan igrala u prekrasnom parku (nisu izlazili samo kad su sjekire padale). Bila je to izvrsna kombinacija rada i druženja.
Postoji jedan problemčić do kojeg dolazi nakon prestanka boravka - u boravku djeca ne moraju misliti o zadaćama, lektiri i drugim obavezama. Učiteljica kaže: "Otvorite stranu tu i tu i riješite to i to. Odgovorite na ta i ta pitanja". Kad prestane boravak toga više nema - na sve moraju sami misliti. Moj sin je odličan učenik, zadaća mu je svetinja, a ipak mu se događalo da zaboravi neku zadaću. Morali smo jako paziti na to na početku godine, provjeravati, nazivati prijatelje iz razreda. Zbog toga i zbog opće samostalnosti u učenju mi je drago da nema boravak do 5. razreda.
nema kod nas cvijeto cjelodnevnog
to mi je super u Ri(kao i puno drugih stvari)
kod nas je samo produženi
i to u većini škola do 2. razreda
u rijetkima je i 3. razred
u našoj školi djeca u produženom mogu biti do 17h
a po djecu se može doći u 15.30h jer tada završava program
može se doći i do 14h, do tada oni ručaju, igraju se, marendaju, ali su učiteljice zamolile da se između 14 i 15.30h ne dolazi jer se tada pišu zadaće i onda bi se ometao rad
naravno da postoje izvanredne okolnosti, ali stvarno, kad bi roditelji dolazili kad im puhne ne znam kako bi se osigurao mir za učenje
Mi ne bi kupili kad nam puhne, nego očekujem baš ovakvu mogućnost, da mi daju neko vrijeme u koje možemo uzeti dijete iz boravka, jer ne želim da bude u školi dok joj je tata kod kuće.
Rekla mi je kolegica da je ona to zahtijevala uz obrazloženje da dijete ima popodne aktivnosti - i kod nas je tako, pa se nadam da ćemo i mi moći ranije kupiti dijete. (ako nećemo valjda će biti neka škola koja će nam to omogućiti)
nisam mislila ništa grubo, kako je možda ispalo
kod nas je tako organizirano da je od 11.30h, od kada završi škola, do 14 h vrijeme za ručak, igru, užinu
tada djeca idu van, ako je lijepo vrijeme
i tada se može doći po djecu
između 14h i 15.30h se zaključavaju vrata (kod nas je od škole odvojen dio gdje su 2 razreda prvašića, gdje je njihova kupaona, dnevni boravak, i ulaz u taj dio se zaključava za vrijeme nastave i za vrijeme učenja u boravku)
u tom periodu su roditelji zamoljeni da ne dolaze po dijete bez prijeke potrebe, jer onda se mora učiteljici zvoniti da dođe otključati vrata, prekida se nastava, učenje, ometaju se druga djeca
ionako joj s 25 djece u razredu, od kojih neki imaju dg. ADHD, nije lako održavati mir i koncentraciju i bez prekidanja sa strane
sigurno ako se ranije dogovori da se može doći po dijete, ali se preferira dolazak do 14 sati
naši su se zbog toga što idu u drugi razred na boravak već ove godine počeli učiti samostalnosti, čak su znali reći učiteljici da imaju puno zadaće pa su krenuli pisati prije većinskog razreda.
No svjesna sam toga da će nam slijedeća godina biti itekako izazov i da će trebati privikavanje na prolaznost vremena
Sve što sam mislila napisati, već je napisala Zdenka2!
Dakle, boravak je bio divan dok ga je bilo: krasna glavna učiteljica, divna "boravkašica", zadaće napisane, svi zadaci riješeni, gradivo naučeno, divna druženja, igra, zajednički rad na projektima, na kraju godine predobra priredba za roditelje s puno elemenata svega što su klinci te godine učili, s puno pjesme i zeke... eh, da... bilo je krasno...
Onda, ove godine: tresss, smjenska nastava, sama je u kući, sama odlazi na svoje stalne aktivnosti u vrijeme kad smo mi spriječeni jer smo na poslu... (neke od tih aktivnosti nisu u kvartu, već u posve drugom dijelu grada, sic!), sama se (ne) brine o zadaćama, u početku je bilo svega iako je bistro, pametno, vrijedno itd., ukratko odlično dijete... (identično kao kod Zdenke2).
Ukratko, čini mi se da je to za djecu dosta veliki preokret, da ne velim 'skok u razvoju', nekako, kao da su prisiljeni nabrzinu odrasti...
A stvarno ne znam kako bi to izgledalo da u boravak nije išla... Vjerojatno bi 'odrasla' puno ranije...
ja namjerno za nisa nisam odabrala boravak vec nasla cuvalicu jer je on dijete na granici hiperaktivnosti, i ta tri sata sto je tada provodio u skoli - doma bi dolazio jako umoran. Ne moze se to uspopredjivati s vrticem, uopce. Za curku vjerojatno necu imati tih dilema (vec sada je vise bojica potrosila nego on
Nama smjesnki rad nio bio problem jer bi mu skola zavrsavala u 16. 35 a jutro je pokrivala cuvalica
Ovako je bilo u doba kad sam ja išla u osnovnu školu, moj boravak je tako izgledao.
Idejno mi se čini jako dobro rješenje, ali meni je najviše u sjećanju ostalo puno praznog hoda i beskonačna dosada u školi
Koliko čitam i slušam iskustva drugih, u Zagrebu to već odavno nije praksa...
Što se kupljenja djece tiče, kod nas je tako da je pravilo da se dijete ne kupi prije 15 h - zbog programa koji imaju i organizacije rada te sudjelovanja u različitim radionicama, pripremama za priredbe i sl.
No uvijek se može najaviti (ili upisati ne papir koji postoji na panou ispred učionice) ukoliko će dijete neki do dana taj tjedan (ili nekoliko dana) odlaziti ranije ili ima neku izvanškolsku obvezu - tada se dijete može doći pokupiti u bilo koje doba poslije nastave. Primjetila sam da se s voditeljicom boravka dogovara najbolje individulano - npr. kad iznesemo naše potreba tj. oko koliko sati bi dijete trebalo biti slobodno...ona da preporuku npr. da dođemo poslije ručka ili poslije pisanja zadaće ili nešto što je blisko vremenu koje nam je potrebno, a opet da se ne prekida baš u svakom času - tu se i roditelj treba prilagoditi te pričekati 5-15 min da bi se završila neka aktivnost.
Jer, kako je netko rekao, to je drukčija koncepcija od vrtića ili čuvališta - i mi to poštujemo i tako smo i počeli shvaćati, iako, priznajem da nam je u početku bilo neobično da je ne možemo pokupiti kad želimo (npr. mm kad ide s terena nešto ranije).
No sada smo se navikli na to, a poštujemo i to što ona ne želi ići ranije jer onda ne sudjeluje u svim aktivnostima koje doista voli, kao ni u igri ili odlasku van...to joj je vrijeme u boravku zaista ispunjeno...te propušta nešto što je njoj važno.
Od izvanškolskih aktivnosti je zadržala ono na što ide već 3. godinu (dakle od svoje 4-te) jer to nije htjela prekinuti. Od novih ide dodatno ne engleski (ali to je dodatna aktivnost koja se odvija u vrijeme boravka tako da nije dodatno opterećena u popodnevnim satima).
I moram priznati da je te dane kad ima popodnevnu aktivnost jako umorna (no ne želi odustati, ni pod koju cijenu).
Sve druge aktivnosti uvodit ćemo tek u starijim razredim.
Moram priznati da, kad čitam o teškom prelazu iz boravka u 'ne-boravak', baš me uhvati zabrinutost. Iako mi nosimo torbu i knjige kući već sada te svaki dan po dolasku kući pregledamo, prokomentiramo i prođemo zadaću, ponovimo pjesmice, čitanje ili engleski...i tek onda idemo dalje...iako imamo mogućnost (odnosno rečeno nam je) da ne nosimo knjige kući preko tjedna - mi smo inzistirali da nosimo, i nosimo. Nadam se da ćemo tako imati barem nešto bolji temelj za kasnije, ali vidjet ćemo.
Sirius, tko vam je savjetovao da ne ide u boravak zbog problema s koncentracijom? Moj najstariji isto ima problema s koncentracijom i strukturiranjem, pa o temi boravka u školi tek namjeravam popričati s Tanjom Sever (na čije radionice ide).
Muž i ja smo već i sad dok samo pričamo o školi (razmišljamo i gdje ga upisati, jer za kvartovsku školu ima puno svakakvih mišljenja i iskustava) nekako mišljenja da boravak ne bi bio dobar za njega.
Nije to nužno vezano... Moj stariji imao je probleme s koncentracijom i pažnjom + papir o individualizaciji, pa se odlično snašao u boravku. Mlađi nije imao takvih problema, pa mu nije pasao boravak, jer je tip sanjalice i bolje radi kad si može sam rasporediti vrijeme ili kad ima jednu odraslu osobu koja nadgleda samo njega i odgovara na njegovih 100 pitanja u minuti.
Problemi s koncentracijom ne znače nužno da boravak nije pogodan za dijete - tu je u igri puno više stvari, od karaktera djeteta, okruženja, pa do suradnje s učiteljicom...
Mi smo oba sina odlučili POKUŠATI dati u boravak, pa vidjeti... Oba su ostala, s tim da ću odahnuti s danom kad moj mlađi izađe iz boravka. Nismo ga ispisali već ove godine zato da starijem bratu ne bude dodatni teret (on po inerciji brine za mlađega, takav je tip, a mislili smo da mu je dovoljan izazov da ove godine brine samo o sebi, što uspješno čini).
Kod Tanje smo i dobili preporuku da ostaje u školi što kraće (tj. od Julije , ona ga prati, kod nje je išao na radionice u prvom razredu). Ali kao što sam i napisala, mi smo imali mogućnost da ne ide u boravak (ja sam na Njezi dijeteta za mlađe) tako da smo to planirali još prije polaska.
Nama su problemi sa strukturom bila baš jako izraženi u prvom razredu + otpor prema stvarima koje su obavezne napraviti , a njemu su dosadne.
mi smo jako zadovoljni boravkom.
pišu zadaću, ali se i jako puno igraju, učiteljice im čitaju priče i knjige, odmaraju se ako treba. svaki dan u sklopu boravka imaju jedan sat tjelesnog u dvorani. također, u boravak mogu doći i otići kad god to želimo i kako nam paše.
zara je u početku imala velik problem s koncentracijom i pažnjom, te s grafomotorikom. učiteljice u boravku su se time posebno bavile i vodile računa, nisu je tjerale pisati zadaću kad bi vidjele da je "gotova", a isto tako, ako je baš bila u dobroj fazi, vježbale bi s njom grafomotoriku, i to ne samo pisanje, nego i razne vježbe prstićima i rukama.
u ova 3 mjeseca, njezina pažnja i grafomotorika su se značajno poboljšale, sama piše zadaće, sve stigne kad i drugi, svi smo oduševljeni
ali, svejedno, da imamo mogućnost da bude doma, bila bi doma. čemu boravak, ako je netko od nas doma?
što se tiče umora, nije ništa posebno umorna, iako u sklopu boravka svaki dan ima tjelesni i 2 puta tjedno zbor, svejedno još 3 puta tjedno predvečer ide na judo.
netko je spomenuo vjeronauk i strah od izdvajanja. zara ne ide na vjeronauk (dvoje ih je u razredu koji ne idu), za vrijeme tog sata njih dvoje borave u knjižnici. niti ona niti mi nemamo nikakav osjećaj izoliranosti ili odvojenosti zbog toga, dapače, ona je jako popularna i omiljena i u razredu i u boravku.
Ja sam spomenula
čuj, nama su rekli da dijete koje ne ide na vjeronauk svejedno ostaje u razredu pa radi nešto drugo :rolleyes: ali mi smo rekli da nama to nikako ne odgovara i da ne želimo da uopće fizički bude na tom satu. i onda su nam ponudili da ide u knjižnicu i to nam je ok.
Mi smo boravak 2-gi razred, ima svojih prednosti i nedostataka, ali nama je to bila najbolja opcija i on je isto zadovoljan. Učiteljica u boravku je super, napišu zadaću, igraju se, ručaju užinaju, ove godine nažalost nemaju sport, što je nedostatak, nedostatak je i što ga možemo kupiti tek od 16 sati, ali sve u svemu više sam za nego protiv boravka. Što se tiče samostalnosti u brizi o zadaćama i učenju u višim razredima, nadam se da će to proći bez nekih većih poteškoća.
Moj sinko je 1. razred boravka. Ako nemas druge mogucnosti, mislim da je sigurnije za dijete da bude u boravku, nego da vrijeme do skole ili poslije skole provodi samo. To je jedini razlog zasto smo mi nakon dugo razmisljanja odlucili se za boravak. Kako mu je u boravku? Isto kao i nama na poslu - nekad lakse, nekad teze, nekad mu je super, nekad trazi da ga se ispise - vecinom to nema veze ni sa ucenjem, ni sa uciteljicom, nego mu je takav dan i svaka kriva rijec ili neciji pogled mu stvara trenutno nezadovoljstvo - jedini lijek za to je puno smijeha i rani odlazak na spavanje. Mislim da nismo pogrijesili i da je boravak super stvar za zaposlene roditelje. Sto se tice ucenja i zadaca mi imamo pravilo da on svaki dan u jednom kofericu donese biljeznice i onda u periodu od 18-18,30 malo provjezbamo ono sto su radili u skoli. Mi smo zadovoljni! Da nema boravka imala bi vise briga tipa gdje je, s kim je, necu ni zamisljati kako bi to izgledalo u mom uredu, svakih 10 minuta bi me zivkao telefonom, onda bi ja bila u sto muka ako mi se ne bi javljao kada bi bilo vrijeme za spremanje u skolu ...Boravak definitivno ako bi dijete bilo samo; bez bake, djeda ili nekog tko bi povremeno vodio brigu o njemu.
Meni je boravak nužno zlo,isto kao i jaslice.Iako i moje je dijete išlo u boravak,druge opcije nije bilo.Ali biti u školi od 7.30 do 16.30Sad mi je žao što nismo angažirali tetu čuvalicu.A roditelji koji su doma,a dijete u boravku to mi nije jasno
ja sam doma, moje dijete u boravku, mlađe u vrtiću. što ti nije jasno?
meni nisu jasni ovakvi osuđujući komentari bez temelja
Posljednje uređivanje od babyboys : 09.12.2010. at 09:05
Sirius, puno hvala na odgovoru.
Tanja je baš sad u srijedu na zadnjoj roditeljskoj radionici dotakla i tu temu i rekla da boravak općenito nije za našu grupicu djece (naravno, tko baš mora - mora, ali ako ima ikakve druge mogućnosti onda je preporuka - ne boravak).
Unutar naredna dva mjeseca imati ćemo još i individualna savjetovanja s njom, što me jako veseli, pa ćemo moći dobro protresti sve teme koje nas zanimaju ili brinu.
S druge strane, upravo je i u vrtiću uključen u grupicu potencijalno darovite djece, a shodno tome možemo se dodatno savjetovati i s vrtićkim psihologom. Posebno me razveselilo to što sa školom u kvartu imaju kontakt glede te djece, pa im daju i preporuke za slaganje razreda ili rad s pojedinom djecom i sl. Nije da to u školi ima naš jako velikog odjeka koliko čujem dalje, ali mi je super da oni daju kakvu-takvu najavu da je to i to dijete potencijano darovito, malo ga opišu, pa to znači da nećemo sami morati raditi baš takav ulaz i da ćemo se onda ipak mrvu lakše botiti s vjetrenjačama, ako na njih naiđemo. Mislim da bi bilo puno teže i opasnije da sami dođemo s tim informacijama.
Na žalost kad prođem pored nekih rz u vrijeme boravka čuje se glasno Ben10, aktivnosti kako tko drži, ali općenito jedva jednom u dva tjedna, jedna učiteljica divna, jedna tak, kad je bilo liijepo vrijeme bilo je odlično, sad se trudimo da ne mora biti u boravku.
kod nas su svi boravkaši iz istog turnusa od 1.-3. razreda zajedno.
odnosno, ne postoje razredi koji su boravak i razredi koji nisu, nego u svakom razredu ima djece koja idu u boravak i djece koja ne idu.
btw, danas zara nije išla u boravak jer sam ja na bolovanju s margitom. i totalno je hepi, kaže da joj je puno ljepše kad je doma umjesto u boravku (a inače voli boravak i super joj je tamo). i sutra će ostati doma prijepodne, meni također nema logike da bude u boravku ako se desi da smo ja ili MM doma.
jedna od situacija koju ja razumijem u kojoj je mama doma, a djeca u vrtiću i boravku, jest dok je mama na porodiljnom, pogotovo prvih mjeseci. osobno stvarno ne mogu uz malu bebu hendlati i stariju djecu cijeli dan, odnosno mogu im upaliti crtiće 24/7 , hraniti ih sendvičima i živjeti u svinjcu.
ja se trudim da se ne bavim time sto mi je razumljivo ili ne razumljivo glede drugih mama ili tata doma i djece u boravcima, jer je vazno da to bude razumljivo doticnim obiteljima, a ne meni.
osobno mislim da su kljucne dvije stvari:
osobenost djeteta i kvaliteta boravka.
+ da li zivis u centru velikog grada, pa je svako druzenje s drugom djecom jedna organizirana logistika, ili kako sam ja odrasala u malom gradu gdje poslije rucka, izades ispred kuce gdje te vec cekaju djeca iz susjedstva i igras se.
nase iskustvo je odlicno. moja cura je jako druzeljubiva, druga djeca su joj jako vazan faktor, te moram reci da se razred (skoru svi su ostajali popodne, i djeca kojima je jedan roditelj kod kuce, jer su sama htjela) izvrsno skompao. i danas kad su se djeca rasula u razne skole se druze i dalje. posto zivimo u centru velikog grada, taj je faktor prijateljstava i druzenja bio jako vazan za odluku o boravku.
drugo kvaliteta boravka je bila odlicna: dobre tete, veliki vrt s drvecem, cvijecem, gredicama, pjescanicima, skrivenim kutcim agdje su gradili male kucice, igralistima + sva ponuda sporta, glazbe, jezika unutar skole i to u drustvu druge djece-prijatelja.
mislim, da je najbolje sve faktore uzeti u obzir, a prvenstveno preferencije djeteta (i ne opterecivati se puno vlastitim iskustvom) te onda odluciti. osim toga odluka nije neopoziva.
uvijek se moze i promjeniti.
Nije lako raditi u boravku - to nije posao za neiskusne učitelje, a često uglavnom takve tamo pošalju, pa im još uvale kombinaciju. I mi smo imali cirkus s tim - od galame, gledanja televizije, nepažnje i maltretiranja do konstantnog nepisanja zadaća. Bila sam tak dosadna, tak jaaaako dosadna (ravnatelju) dok se nije našlo zadovoljavajuće rješenje. Gdje je volje, nađe se često i načina, ali treba imati živce debele ko konopac za vezivanje tankera. Moj sin se preporodio uz ovogodišnju iskusnu učiteljicu u boravku. Nažalost, jedna godina izgubljena je nepovratno. Nadam se samo da je učiteljica stekla potrebno iskustvo i da će novim klincima u boravku ipak biti bolje.
pa recimo zauzimanje mjesta u jaslicama za dijete roditelja koji rade a koje se ne moze tako lako dobiti - jer je prebukirano, logicno je ako 2 roditelja rade, a u drugom slucaju ako 1 radi a drugi ne, da prioritet imaju djeca zaposlenih roditelja ili?!ja sam doma, moje dijete u boravku, mlađe u vrtiću. što ti nije jasno?
meni nisu jasni ovakvi osuđujući komentari bez temelja
Moj ide u 1. rz. boravka i odlicno je organzirano, s tim imaju i mogucnost aktivnosti - engleski, sport, ritmika, zbor... RucAJU U 13 30, ali ja mu stavim voce, sendvic, uzinu, sok i sl. za svaki slucaj
a šta misliš da sam ja doma jer se volim luftat?
kad smo ga upisali, ja sam radila.
i daj mi jedan dobar razlog za DIJETE da ga sada, nakon tri godine, nakon što je tamo stekao prijatelje, socijalizirao se, uživa.... ispišem.
Postavila sam ovu temu jer sam htjela čuti vaša iskustva o boravku
a jasno je da se svi mi nalazimo u različitim situacijama
koje smo više ili manje sami mogli birati. Zato sam i napisala hipotetsko pitanje:
da možete birati, odnosno da se nadate porodiljnom ili da imate
mogućnosti potruditi se angažirati neku osobu da dijete čuva bili to bilo vrijedno truda.
Moje dijete ne voli previše vrtić, odnosno nije joj toliko loše koliko ona više voli i čezne da bude doma,
i uvijek broji dane do vikenda, praznika isl. I mislim da je bazično problem u toj dugoj satnici koju provedu u vrtiću.
Netko je rekao da je upitno koliko je dobro povlačiti paralele sa vlastitim iskustvom i tu se djelomično
slažem ali nemogu da se ne sjetim sebe u to doba kad sam imala istu laganu averziju prema vrtiću, pa
sam nekako nagovorila roditelje da me ne upišu u boravak. I bila sam zadovoljna, makar sama doma sa
6 godina, ali bila sam kod kuće a ne u nekoj ustanovi.
Moje me dijete jako podsjeća na mene u to doba pa bih joj se nekako htjela prilagoditi da joj pomognem
da zavoli školu a ne da zbog tih dugih sati koje zapravo više provede u boravku ima odbojnost prema njoj
Posljednje uređivanje od krojachica : 21.12.2010. at 09:54
Ja ću ti radije držat fige na rukama i nogama da nađeš neki posao onak, baš po mjeri... Sretno!
Da, točno, to ovisi o djetetu. Moj stariji je bio tipičan primjerak djeteta kojem je boravak odgovarao, a mlađi tipičan primjerak djeteta koje nije za boravak, već je za njega boravak nužno zlo (i za nas). Da sam imala drugu mogućnost za mlađega, svakako bih je iskoristila. Za moje mlađe dijete svakako bi bilo bolje da je mogao biti doma. Eto - ista obitelj, mala dobna razlika, ali različiti karakteri i različit pristup učenju.... Treba puno toga uzeti u obzir kad se donosi odluka. Sigurno ćeš naći najbolje rješenje.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom