Pokazuje rezultate 1 do 15 od 15

Tema: što učiniti kada te vlastiti muž prvi puta udari?

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Postovi
    1

    Početno što učiniti kada te vlastiti muž prvi puta udari?

    dobar dan, nova sam na ovome, malo sam čitala, i znam da je bilo postova na sličnu temu, ali vjerujte kad se nalazite u ovakvoj situaciji, ovim putem, nepoznate žene, pitam za savjet, jer to nemogu nikome reći, jer mi nitko ne bi vjerovao, pa zar on, miran, koji ni mrava ne bi zgazio, a naravno zadnjih mjeseci je i verbalno omalovažavanje, ponižavnje s njegove strane prisutno,trenutno sam se makla od njega i otišla majci, to je već 2 tjedna, a s time neznam koga kažnjavam, on normalno spava, a ja sam ta koja sam na apaurinima

  2. #2
    Osoblje foruma mamma san avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    10,959

    Početno

    Dobro došla rebeca7!

    Drago mi je da si se maknula u ovoj situaciji. S obzirom da imaš problem, upućujem te da potražiš neku psihološku pomoć u rješavanju ovog problema.
    Za sad ću ti dati neke linkove na tekstove koji će ti možda pomoći.
    http://www.zenska-mreza.hr/osvrti/ps...a_nasilja.html
    http://www.zzjzpgz.hr/nzl/10/zlostavljanje.htm
    http://www.zinfo.hr/hrvatski/stranic...c10/pc10-2.htm
    http://www.undp.hr/upload/file/254/1...onodavstva.pdf

    Nadalje, postoji i Zakon o suzbijanju nasilja u obitelji
    http://www.zakon.hr/z/81/Zakon-o-za%...lja-u-obitelji
    i protokol o postupanju http://www.sigurnakucaistra.hr/zakon...20obitelji.pdf

    kao i cijeli niz pobrojanih zakonskih akata o tome http://www.pravaustarosti.com/propis...like-hrvatske/


    i na kraju, ovdje je dokument o nasilju sa popisom udruga koje ti definitivno mogu pomoći http://www.udrugazora.hr/files/nasil..._adresar_0.pdf

  3. #3

    Datum pristupanja
    Jun 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    160

    Početno

    Ne mogu ti pomoci s pravne strane ni psiholoski, nego samo sa znanjem koje imam o zivotu.

    Apaurini i slicne stvari su veoma opasne. Po rijecima mog dokora unistavaju mozak i stvaraju ovisnost. Imaj na umu da su to ljekovi i tko zna kave jos nuspojave imaju. Bilo bi dobro da traume ispuses na neki drugi nacin. Da nades nekoga za jadanje, odes sama negdje i places i vristis, napravis neku vrecu za boksanje i sl. Mozda da se proseces negdje sama i razmisljas samo o pticicama i pahuljicama snijega ili kapljicama kise.
    Pokusaj se drzati dalje od sredstava za smirenje (cak i onih na "prirodnoj" bazi). Ako ne zbog sebe, onda barem zbog djece. Znam dosta ljudi koji su trpili sve i navukli se na to i vise se ne mogu skinuti s tih ljekova.

    Sto se tice mirnog i nasilnog muza, nedavno sam cula izjavu da su mirne osobe najsklonije nasilju jer skupljaju sve u sebi dok ne puknu. Ne znam da li je to istina, ali u svakom slucaju ne znam kako bih mogla zivjeti pored osobe koja se usudila udariti me. Osobi s kojom zivimo moramo dozvoliti da nam bude blizu...preblizu. Osoba koja nas udari nas je napala, ugrozila nas zivot. To vise nije samo cudno gledanje iz daljine, nije niti verbalni napad (ono sto nazivas vrijedanje je takoder snazni napad koji osobno prolazim, ali i uzvracam istim), to je vec doslo do toga da ti se muz u napadu toliko priblizio da je usao u tvoj osobni prostor gdje te moze fizicki povrijediti, a to znaci i ubiti. Nije se ustrucavao prijeci tu granicu. Niste se ni samo nagurivali, vec te je i udario. Po mom misljenju granica za prelazak vise nema.

    Musko objasnjenje: "Mozda ga nesto muci i ne zna kako se izraziti, a ti nisi svatila o cemu se radi." Mozda je to problem? Ali je i pitanje kako ga rijesiti kada je doslo do fizickog obracuna? Kako opet steci povjerenje u takvu osobu? Mozda nikako?

    Ne osjecaj se jadno jer si pobjegla. Ucinila si sto si najbolje mogla. Nekad je bolje i kukavicki pobjeci nego casno poginuti u bitci.
    Vjerujem da ces na kraju uspjeti vratiti i dio imovine koji ti pripada i da ce sve biti u redu na neki drugaciji nacin od dosadasnjeg. Samo budi uporna koliko mozes. Vazno je da ste ti i djeca zivi i zdravi, materijalne stvari dodu i produ.
    Ako si vjernica, mozes se pomoliti za cijelu svoju situaciju da se sto prije i bezbolnije sredi. Da Bog izlije svoje blagoslove na tebe i muza pa da muz prestane to raditi.

    U svakom slucaju, zelim ti sve najbolje .

  4. #4
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,957

    Početno

    Nemam vlastitog iskustva, ali možda pomogne malo tuđega. Bio je sličan topic:

    http://forum.roda.hr/threads/57094-b...ne-ruku-na-vas

    Inače, teško je reći što bi čovjek učinio kad se to ne događa nama...

    Sretno, kako god bilo.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    1,386

    Početno

    Odgovor na pitanje iz naslova: rekla bih mu - to ti je prvi i zadnji put u životu.

    Pokušaš li još jednom - kupi prnje.

    Fizičkom obračunu između partnera jednostavo - nema mjesta.

    Ma kakav razlog bio.

  6. #6
    marjetarino avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    111

    Početno

    Citiraj rebeca7 prvotno napisa Vidi poruku
    trenutno sam se makla od njega i otišla majci, to je već 2 tjedna, a s time neznam koga kažnjavam, on normalno spava, a ja sam ta koja sam na apaurinima
    znam kako ti je , ne kaznjavas sebe ,odvojenost ce ti puno pomoc da razmislis kako dalje i dali uopce ima dalje za vas dvoje.
    bila sam u toj situaciji i isto tako on je mirno spavao a ja sam se mucila i plakala i jadala svim clanovima obitelji i raspravljali smo danima i odlucila sam da se vratim ,,,,,,,,nakon 2 mjeseca opet u mame opet sve isto on mirno spava ja u soku ,,,,,,,odustala sam od njega skupila svoju curu od nepunih godinu odselila zauvjek ,,,poslje je on bio taj koji nije mirno spavao jer nas je zelio nazad ali vec je bilo za mene prekasno ja sam se zaljubila u divnog covjeka i sad smo sretna obitelj s malim novim clanom........govorim ti ovo da znas da nije sve crno da ce sve doci na svoje mozda s njim mozda bez njega

    za mene on nije muskarac! ni tvoj ni moj bivsi
    krene s jednim udarcem i svaki put je sve vise .....vjeruj znam nazalost iz vlastitog iskustva
    promjenit ce se ...to mi je govorio nije se promjenio i dan danas poslje 4 godine ja vidim da nisam falila jos je isti najpametniji potez zivota mi je bio kad sam sa makla od njega i povukla dijete iz takve sredine
    kad to jednom krene tesko je to izbrisat ,,,zaboravit,,,prebolit
    danas ja imam obitelj sretnu a on je sam , a ja sam bila ta koja nocima nije spavala
    drzi se,,,,,ne popustaj ne dozvoli ni vrjedanje nisi ti to zasluzila pa da si i napravila nesto,sta vjerujem da nisi ,uvjek se moze nezadovoljsto izrazit na kulturan nacin obrazloziti kako treba,za mene je vrjedanje iskazivanje emocija manje inteligentnih ljudi jer nemaju sta drugo za rec pa vrjedaju to je najlakse vrjedat moze svatko ,nek on svoje frustracije ljeci negdje drugo a ne na tebi
    ljuta sam!!
    mislim na tebe i tu sam kao podrska

  7. #7
    Mater Studiorum avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    Zagreb Dubrava
    Postovi
    359

    Početno

    Rebeca7, dobro si napravila. Nemoj se samo vratiti, ma što ti govorio.
    Apaurini su gadni, probaj se savjetovati s liječnikom za nekakvu zamjenu i obavezno potraži psihološku pomoć. Moraš prežaliti i krenuti dalje, to je proces koji će trajati.

    To što ti se dogodilo događa se mnogima, puno nas je više nego što misliš. Ja za svog zlostavljača nisam bila udata, ali bila sam s njime u vezi dugo, predugo.

    I nemoj se ljutiti ne budeš li mogla dokazati što se dogodilo, ne budu li ti vjerovali svekri, prijatelji, sud prilikom razvoda. Sve to nije važno koliko činjenica da si se sklonila na vrijeme.

  8. #8
    SikaPika avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    2,554

    Početno

    rebeca7,
    MM je od mirnijih, ali kada pukne, frcaju iskre, no da me udari, mislim da bi mi slomio srce, da bi mi svijet potonuo. Učinila bih isto što i ti.
    Imala sam oca alkoholičara koji je znao nasrnuti na mamu. Tko zna što je sve radio, a da ja ni ne znam jer nisam živjela s njima. Kada razmišljam o tim trenucima, i sada osjećam strah i tjeskobu i pitam se, bi li moja majka još bila živa da se na vrijeme iskopala iz takvog života (umrla je od karcionama, a pretpostavljam da je upravo stres bio uzrok).
    I nemoj piti lijekove. Prvo zbog sebe, a onda zbog djece, ako ih imaš. Kad je situacija već takva kakva je, njima je najpotrebnije imati prisutnu i koliko toliko sabranu mamu.
    Želim ti puno sreće i molim se da sve bude u redu.

  9. #9

    Datum pristupanja
    Jan 2011
    Postovi
    1

    Početno

    draga rebeca7,
    nisam imala osobnih iskustava, i ne mogu znati što ti točno osjećaš u cijeloj situaciji.
    ali znam da je već to, što si otvorila ovu temu i o njoj progovorila, jako, jako dobra stvar.
    razgovaraj i dalje, na netu, s obitelji, s prijateljima/cama, ali i s ljudima kojima je posao da pomognu osobama u nevolji. mamma san ti je dala linkove - iskoristi ih.
    nemoj se ljutiti ako ti ne vjeruju, i nemoj osjećati da je tvoja krivica to što se događa, bori se za sebe i svoja prava.
    želim ti sreću

  10. #10

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Iz iskustva, samo odi i to je to. Bez razgovora i drama, iznajmi stan, zatraži razvod i vidjet ćeš da će sve biti bolje. Pusa

  11. #11

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    665

    Početno

    teško je reći što učiniti u takvoj situaciji. lako je pametovati sa strane. i ja sam od onih koji će ti reći - bježi od toga glavom bez obzira, no da mi se dogodi, ne znam što bih napravila. moj očuh je jednom udario moju majku. ona mu je rekla - učini to još jedanput i nećeš se više nikad probuditi. on se branio afektom nakon teške svađe, no ona je rekla samo tu rečenicu. uistinu je nikad više nije udario, a bilo je to prije 10-ak godina
    no, ja bi bježala iz takvog odnosa

  12. #12
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    I ja znam obitelj gdje je udarac bio jednom i nikad više, ali stvarno samo jednom. To su danas stari ljudi u vrlo ok braku, ali nakon tog udarca se preokrenuo odnos i mnogo se toga promjenilo- znači nije bilo samo ""neću nikad više" nego je to bilo potkrijepljeno jako velikom promjenom u njihovom životu. Njihova kćer je jako patila i navijala za razvod u tom trenutku (bile smo tinejđerke i sve frendice su sudjelovale), ali sad kaže da joj je drago da se to riješilo. Ne znam detalje, naravno.

  13. #13
    †marival avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    685

    Početno

    tko nezna kako je to teško jako jako teško nemože razumjeti

    ali ja bi istog trena otišla

    bilo bi mu to prvi i zadbji puta ....

  14. #14
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,957

    Početno

    Teško je reći što bi i kako bi kad nismo u toj situaciji, ali ja nisam sigurna da bih otišla... Vjerojatnije je da bih se pobrinula da ON ode.

  15. #15
    spunky125 avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2008
    Postovi
    657

    Početno

    drži se, probaj razgovarati s nekim stručnim.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •