Evo, primjetih da sam u masi drugih roditelja koji imaju sličan problem sa svojim školarcima.
Moj sin, sedmi razred, cijelo školovanje ja guram, podsjećam, učim s njim, provjeravam i nemam više živaca za to jer ne pokazuje baš nikakvu samostalnost ni inicijativu....Iz matke i fizike pljušte jedinice, ne dira ga što će vjerojatno morat na produžnu, smatra da naprosto nije dovoljno pametan za bolji uspjeh. Ali, pametan jest, i krajnje nezainteresiran...
Stariji brat je odlikaš bez premca, nikad mu nisam ni zadaću provjerila, ide na natjecanja, razvali sve čega se dotakne...A još je k tomu i šepav i svakih par godina na operacijama (hemipareza spastica). Nikad ih nisam uspoređivala, govorila mu da se ugleda u brata (smatram to najgorim potezom), ali ovo je već apsurd...
Da li nastaviti učiti s njim (i umjesto njega) ili ga pustit da potone, pa nauči?