Da malo podignem temu...
Unazad nekih valjda mjesec dana mi imamo nekakvo bjesnilo pri uspavljivanju. Odnosno J. (22 mj.) ga ima, a ja se trudim da ga ne dobijem.
A to naše uspavljivanje svodi se na nekih pola sata njenog šizenja u kojem ili vrišteći ili samo nervozno cendrajući zahtjeva nešto, a onaj tren kad to dobije, e onda zahtijeva suprotno.
Znači legnemo, kaže "Cuvaj me" ili "Duzi me", znači hoće da prebacim svoju ruku preko nje. E, onda se nikako ne može odlučiti bi li njene ruke trebale biti ispod ili iznad moje ruke pa malo ovako pa malo onako. Onda gura moju ruku sebi pod vrat i viče "Tu me cuvaj!", ali kad stavim ruku kud hoće, onda ju bijesno gura nazad. Pa onda "Duzi me jukom!" (kao da ju nogom držim inače) a i dok to urla gura moju ruku da ju NE držim.
Onda joj dodija svaki oblik držanja pa viče "Puti me!" i taj tren kad ju pustim, naravno vrišti "Duzi me!"
Na ovu vrućinu, sjeti se i "Pokij me". Hajd pokrijem ju, ali tog trena (ili za najviše 5 sek.) ona urla "Maki to! Necu se pokiti!"
I svaka od tih radnji plus ona njoj suprotna odmah nakon, slijedi nedefinirani broj puta. Sve skupa čini mi se traje po pola sata, a onda se smiri pa prelazimo na "normalno" uspavljivanje, znači maženje, pjevanje i sl.
Naravno, znam, pospana je pa je živčana, ali ubija me to sa suprotnim akcijama svako malo. Djeca imaju razne navike kod uspavljivanja, ne znam, starija je voljela da ju mazim po ruci i pjevam, i onda to daš djetetu i ok. Ali ovo dijete hoće to što hoće sve dok to ne dobije, a kad to dobije, onda hoće ono što je do tad odbijala.
Inače se trudim u odgoju biti dosljedna i ako za nešto kažem "ne", uglavnom to i ostane ne. Ali ovdje to ne pali, recimo u slučaju s pokrivanjem. Možeš ti reći "ne, vruće je" kad ona urla i urla u toj svojoj pospanoj neprisebnosti.
Malo sam razvukla, ali pitanje: trebam li se samo kao i do sada naoružati strpljenjem i udovoljavati joj pa je to faza i proći će ili da nekako (i u tom sučaju kako) to ponašanje probam promijeniti?