Ovo je za mene skroz emocionalan topic, iskreno nisam imala pojma da ce biti ovako, oci mi naticu dok kuckam.
Dakle, mislim da je Janovo dojenje zavrseno. Ja to vec neko vrijeme poticem, nisam se vise osjecala ugodno dojeci ga, ali sam procjenjivala od situacije do situacije koliko mi se cinilo da mu je vazno. Takodjer smo i skracivali podoje, tj dojili bi recimo do 20. Tako smo dosta dugo dojili svakih nekoliko dana, ja sam nastojala odgoditi podoj s kasnije pa bi se to kasnije produzilo na par dana kad se on nije sjetio traziti. Sada, kako je doslo hladnije vrijeme, a oni su imali obicaj oboje cicati kad bi dosli doma, ja sam pocela pricat o odgadjanju podoja do proljeca, kad bude toplije, jer mi se nije bas htjelo luftat bubrege u stanu koji se jos nije zagrijao. On bi se malo bunio, al onda bi ga uzela na sebe i malo mazila i nekako je to postalo dovoljno.
I onda sam prije dva tri dana skuzila da vec jedno tjedan dana nije trazio i da, onaj nolin podoj kad se vratimo doma, a koji je njemu bio zapravo jedini kad bi trazio, on vise uopce ne obraca paznju na nas kad ona doji. Kao da mu se okrenuo neki prekidac u glavi. Onda sam ga prekjucer pitala "jel ti vise ne papas ciku?" a on je sav zasjao i rekao "papam", ali nije trazio ni tada ni jucer.
Sve mi govori da je to ipak to. I, vec dugo to zelim, ali ipak su osjecaji uzburkani i cudni. I sretna sam i ganuta. Ne znam uopce to dobro opisati. Osjecam i pomalo griznju savjesti jer ga nisam pustila da se skroz sam odvikne vec sam to prilicno poticala, ali iskreno, nisam vjerovala da bi sam od sebe prestao. Ne znam osobno ni jedno dijete koje je, sve mame koje znam, poticale su to barem malo (Vedrana, cekam te) No, mislim da je ta griznja savjesti nesto sto ce proci. Napravila sam najbolje sto sam mogla.
Jan je dojio 51 mjesec, a ono sto je meni najljepse, od toga vise od pola zajedno sa sestricom. Iako su mi trenutno najzivlje slike njih dvoje kako se igraju s cikama dok zajedno doje umjesto da mirno doje (sto me nerviralo), znam da mi je u srcu najdublje upisana ipak njihova bliskost i drzanje za rucice dok zajedno doje. A i njima.


) No, mislim da je ta griznja savjesti nesto sto ce proci. Napravila sam najbolje sto sam mogla.
Odgovori s citatom
