T. ima 4 i pol godine. Godinu i pol spava u svojoj sobi, no kad se po noći (5 od 7 tjedno) probudi dolazi kod nas i tamo spava dalje. Ponekad je to u 1, ponekad u 5... ponekad zaspi istog trena, ponekad mu treba malo dulje, no do sad bi uvijek zaspao. Zadnja dva tjedna se gotovo svakodnevno probudi oko 5 - 5:30 i ne da više nikome spavati. Dođe kod nas i počne šou - lupa nas nožicama, gurka, štipka, pita kad ćemo se ustati svakih 5 minuta, je li jutro, je li dan, "ja bih išao u dnevni boravak"... jednostavno se ne želi umiriti i nastaviti spavati. Uvjerena sam da mu nije dosta sna jer je jedan dan oko 10 zaspao u auti pri vožnji od 20 minuta, a jedno jutro sam ja legla kraj njega umjesto da on dođe kod nas i odmah je nastavio spavati. Voljela bih neki savjet kako da to sredimo, ali još više me zanima tražim li previše od djeteta od 4 i pol godine? Je li prerano da se on počne prilagođavati nekakvom obiteljskom rasporedu, da ako ništa drugo leži tiho i mirno u krevetu s nama i pusti nas da spavamo. I kad je bio mali je imao te faze buđenja u 5 pa puno dnevnih spavanja i onda sam prihvaćala da je mali, ali nekako mi se čini da bi sad već trebao razumjeti da je noć (a u 5 je noć) za spavanje. Dan nam ovako užasno počne, i jučer i jutros sam se tako ljuta ustala da sam ga natjerala da sjedi na kauču do 6:30 bez crtića, igranja, doručka uz objašnjenje da ćemo se u normalno doba početi ponašati normalno.