ranojutarnje buđenje i maltretiranje ukućana

[krumpiric]

moje ne
dakle, spavaju s nama ali se svejedno često bude puno prije nas

x
ujutro u pet se jedno dere tuta tuta a drugo zagrli mene makni nju :D

[ivy]

ivana, ako misliš na noć, djeca se vrlo lako navuku na hranjenje noću i to je onda problem. nadam se da nisi mislila na jutro, jer bi onda stvarno bio neumjesan komentar

[srecica]

Ovo i mene muci, sa naglaskom na mene ... naime MM spava i nista ga ne moze uznemiriti, a ona uglavnom jasi po meni dok se ne dignem ... kako se preko tjedna dizemo 6:30 ili najkasnije 7:00, ne mogu ni ocekivati da ce vikendom spavati do 10:00. Nekad odustane od budenja mene i ode u dnevni, u kuhinji uzme pahuljice ili muslie i zobe na suho, igra se i hrani svoje konje, uglavnom mi produzi spavanje cca 30 minuta.
Ponekad kad neodustaje ja se dignem s njom, dam joj dorucak i zaspem na kaucu pored nje ... ne znam koji je scenarij grozniji, ali ne mogu se probuditi :/

[eda]

Slican problem sam imala prije cca 4 mjeseca, curica 4 i pol godine spavala je sama u svojoj sobi, ali smo ju mi uspavljivali i onda se po nocu budila i trazila nekog od nas da spava s njom. Prije je dolazila nama u krevet, ali kad sam ostala trudna to smo mijenjali jer se svi nikako ne mozemo potrpati u krevet, a nisam htjela da ju premjestamo kad dodje beba. Tako da je vrijedila opcija da netko predje k njoj. kad se beba rodila to je poceo biti MM. medjutim, njena budjenja su bila sve cesca, sve ranija, spavala je isprekidano, ujutro neispavana...

I onda smo se dogovorili da je dosta. Zakljucili smo da smo mi ti koji moramo sa sobom rascistiti kad cemo s tim stati i onda odlucno zauzeti stav. Iskreno ja nisam za opciju da mi dijete spava u krevetu s 6 godina, ja to za svoje dijete ne zelim i smatrala sam da je s 4 godine dovoljno velika da se s tim stane (ovdje ne zelim nikome nametat svoj stav, samo opisujem iskustvo). Mislim da joj je i nasa odlucnost pomogla da se i ona ohrabri, puno smo razgovarali, rekli da cemo ju pomazit kad se probudi, ali da ulazaka u nasu sobu vise nema, pripremili smo nove papuce za piskenje...Uglavnom mislim da joj je nasa sigurnost i nedvoumljenje pomoglo da se i ona sama osjeti sigurnom, da ona to moze. I u roku par dana pocela je spavati cijelu noc, rijetko kad se probudi po noci na piskenje i mi se dignemo, pomazimo je i ljubnemo i spava do jutra. I odjednom je pocela i sama kad se probudi igrati se i ne dolazi nam u sobu ako nije cula sa smo budni. Sve u svemu, puno toga se promijenilo otkako smo promijenili tu rutinu. Prije nije htjela niti negdje ostati spavati, a sad hoce kod bake bez problema. U svakom slucaju, ja to vidim kao velik korak u odrastanju i osamostaljivanju.

[SikaPika]

Eda, super izvedeno!
Nadam se da ćemo i mi jednom znati biti tako odlučni.
Djeci, čini se, stvarno treba taj poticaj, vjerujem ti, ohrabri se... da si u glavici poslože neku drugu sliku. Naravno, sve to ovisi i o karakteru djeteta, ali nekada tim udovoljavanjem i popuštanjem samo zabrljaš.
Kao što rekoh, nadam se da neću biti prepopustljiva kao što sam sada.

[tandina]

nama je cura od 5 godine krenula sa 6 ujutro kadgod ustajanjem, prvo išla kod nas, za par tjedana krepali, objasnili joj da nam treba još sna kad se ona probudi i da nas ne diže ak nije neka frka

pa joj navečer pripremimo vodu, bananu il nešto,

i dovukli joj u njenu sobu radni stol, hrpe papira, i pribor za crtanje i dječje škare i ljepilo

sad spavamo do 7 pol 8, a ona ima djela za tri izložbe

u raznim tehnikama )))

[Marna]

Nama se K. zajedno s bracom (počevši od njegova rođenja) dugo trpala u postelju.
Bilo je napetih situacija, neprospavanih noći ili spavanja "na rate".
Ipak, u posljednje vrijeme (od početka šk.god.) K. spava u svojoj sobi, a P. u svojoj.
Ponekad usred noći ili ranog jutra P. doskakuta s bosim nožicama (a u ručicama nosi papučice, koje uredno odloži na pod!) u našu postelju i nastavi spavati još duuuuugoooo.
Nadam se da će ih to seljakanje "amo-tamo way" proći do punoljetnosti, he, he.
Balarosa, samo hrabro. Treba vremena ...