Sto kad dijete udari (mladju sestru, roditelje ...)?

[tatek]

Sto vi cinte (odnosno sto biste ucinili) kad vase dijete udari mladjeg brata/sestru ili vas osobno?

Vedran je povremeno udarao Zrinku kad mu je smetala u igri ili nekad i sasvim bez razloga kad je bio umoran i nervozan, no to smo sad rijesili skoro pa 100%. No, jos uvijek ostaje taj neki obicaj donesen iz vrtica (tamo je obicaj da se decki stalno nesto gurkaju, lupkaju ... tete se bore koliko mogu protiv toga, ali nisu ni one svugdje) i onda nas zna udariti sakom po nosu, u celo, trbuh ... Na pocetku su to bili jaki udarci i to cak nogom (dvaput me je tako slozio na pod, udarcem u trbuh), no sad smo i to suzbili, no jos uvijek ostaju ti "udarcici" koji uglavnom ni ne bole, no smetaju i nerviraju i njih se definitivno zelimo rijesiti.

Agresiju smo smanjili tako da smo mi prestali agresivno reagirati na te udarce (Prve su nam reakcije bile vika i kazne tipa "time'out" za svaki udarac", no to je rezultiralo samo sa jos vise agresije). Nakon toga smo krenuli mekse i sa onim "ja" porukama i to je donijelo ploda, ali svejedno kosta roditeljskih zivaca (jer bi ga najradije opalili ... mhmrljmh). Mislim da smo svi sad bitno smireniji nego prije, ali zelimo krenuti jos i dalje, no trenutno smo izgleda dosegli plafon sa nasim idejama i znanjem.

Napominjem da se kaznama s Vedranom generalno ne moze puno postici (tvrdoglavije dijete nisamma jos sreo i takve metode uglavnom izazivaju samo jos veci otpor i probleme) i njih primjenjujemo samo kad je zaista velika frka, a glupo nam je nagradjivati ponasanje koje bi trebalo biti normalno. Naravno da kod svakog udarca spomenemo da nam se to ne svidja, no to njemu na jedno uho unutra,a na drugo van.

Usput, za ilustraciju stanja u vrticu: njih 5-6 decka su u kompi i medjusobno se svako malo udare. I prica tako vedran: "Kad mene udari Luka u nos ili mi Ivan stane na prste ja onda ne placem iako me to boli, a ne place ni Luka kad ga ja udarim u usta ili kad mu Matko zavine ruku. No kad udarimo Tonija, onda on place i zato se nitko od nas ne zeli igrati s njim."
Mislim da komentar nije potreban.
A ne moze covjek biti ni pustinjak pa izolirati dijete od ovakvih pojava.
A sami si zamislite kuda vode takva ponasanja u skolsko doba i kasnije. :shock:

[Lutonjica]

zara je dosta mlađa, ali:

ako me udari jednom (tipa šamar), onda joj kažem da to mama ne voli, nego voli da ju se mazi - zari je to još uvijek dovoljno.

ako ima neku histeričnu fazu mahnitog udaranja, onda je čvrsto stisnem/ zagrlim uz sebe, i nježno govorim "smiri se ljubavi". i to pali.

uglavnom, kod agresivnih ispada kao ovih gore navedenog (koji su uzrokovani nekom frustracijom koju dijete ne zna drugačije pokazati) je strašno važan fizički dodir (stisnuti dijete uz sebe, zagrliti ga, primiti ga za ruku, poljubiti...) i velika smirenost roditelja.

što se tiče onih udaraca tipa nogom, rukom u neki dio tijela, ne zbog frustracije nego iz imitiranja drugih, zara to ne radi. ako vidi da netko nekog udara, prvo njima kaže da je to ružno, a onda trči mamama i zove ih da smire djecu...

[Bubica]

Nisam shvatila je li to Vedran radi kada je ljut, ili onako u igri - zato jer mu je taj čas došlo...

B je znao između treće i četvrte godine u ljutnji reagirati agresijom prema nama i tada smo to uglavnom rješavali time autom (kojeg smo koristili samo za udaranje). Sada se stvarno ne sjećam kada je zadnji puta reagirao agresijom, nekada zamahne ali se sam iskontrolira i stane na vrijeme...

Ovako, u igri zna klepiti, ali tu puno gore prođe tata negi ja. Kada ga MM pita zasto se nikada tako agresivno ne igra s mamom on kaže. "Pa ona ti to ne voli!" 8)

Dakle, nemam neki pametni savjet nego upornost i strpljivost. I ja mislim da su oni preveliki sada za time aut (i B ima pet godina) - puno više priče, ja rečenica, ako se radi o kazni kod mene puno bolje pali da nema taj dan crtića 8)

[Mejra's mommy]

Nista drugo nego objasniti 'mi se ne tucemo, to nevalja '.

[tatek]

Nisam shvatila je li to Vedran radi kada je ljut, ili onako u igri - zato jer mu je taj čas došlo...

To je rijetko kad u igri. Ponekad bude iz ljutnje, no najcesce dodje onak', potpuno bez veze. I, naravno, to se desava gotovo iskljucivo kad je vec umoran (sto cesto snaci i nervozan), tipicno sredinom i krajem popodneva (navecer vec rjedje, onda je obicno vec preumoran pa nekad reagira placem).
Ne znam zasto, ali taj umor ima veliki utjecaj na njega, cini mi se veci nego kod druge djece. Kad dodjem u vrtic po njega, odmah vidim da li je taj dan spavao ili ne - ako nije, vec mi svijetli crvena lampica "frka na vidiku". Tad pomaze maksimalni angazman oko njega, puno price, neka zanimljiva igra, setnja ... ali ne mozemo se mi ni posvecivati samo njemu cijelo popodne i vecer, ima tu drugih poslova u kuci, a i Zrinka je tu. Nekako se mora nauciti nositi s time (uz nasu pomoc, naravno).

[yaya]

[quote="tatek"]Sto vi cinte (odnosno sto biste ucinili) kad vase dijete udari mladjeg brata/sestru ili vas osobno?


Napominjem da se kaznama s Vedranom generalno ne moze puno postici (tvrdoglavije dijete nisamma jos sreo i takve metode uglavnom izazivaju samo jos veci otpor i probleme)

Tatek, niste upoznali Sonju


i njih primjenjujemo samo kad je zaista velika frka, a glupo nam je nagradjivati ponasanje koje bi trebalo biti normalno.

Definitivno Sonja :D

Mi smo imali sličnih problema, i mislim da sam već pisala o rješenju koje je nama zaista prilično pomoglo.
Prvo, mislim da je pogrešno (ili pogriješno, po novom pravopisu )polazište da se normalno ponašanje ne treba pohvaliti ili nagraditi, jer ono što vi smatrate normalnim ponašanjem Vedran vjerojatno ne smatra (sudeći po udarcima i ponašanju koje je usvojio u vrtiću njemu je normalno udarati). Dakle za prvi korak nagradite ga svaki put kada nikog NE udari.
Drugo, djeci je izuzetno bitna motivacija.
Nama je za motivaciju dobrog ponašanja poslužila kućica koju smo nacrtali i nalijepili na vidljivo mjesto. Svaki dan je za dobro ponašanje na kućicu dobila cvjetić, a za ružno ponašanje se cvjetić skidao. Mislim da je djeci jako važan vizualni i opipljivi dokaz njihove dobrote, jer što je više cvjetića bilo na kućici, to je njezina motivacija za dobrim ponašanjem bila veća i zaista je nakon nekoliko dana prestala s udarcima, pljuvanjem i svim ostalim ružnim ispadima, u početku da bi dobila cvjetić, a kasnije se to nekako ustalilo kao normalno ponašanje (doduše ne baš potpuno, ali sada je to već prihvatljivije).
Probajte, nama je upalilo.

[tatek]

Yaya, ovo s kucicom i cvjetekima (odnosno kod nas sa stambiljcicima za dobre stvari i oblacima za lose) je kod nas u nastanku vec neko vrijeme, jos samo da pocnemo s time - vjerojatno za Bozic.

A ovo sa nagradama kad ne udari - hm, obzirom da udara iznenada, znacu li to da ga stalno moram nagradjivati? :/
Ne svidja mi se taj princip.
Mi ga i inace cesto nagradimo kad nema neki poseban razlog (nije ono "bio si dobar pa evo ti sad xy", ne volimo tu izreku), a to vise zovemo "iznenadjenje" nego "nagrada" i rijetko kad to vezemo uz neki poseban dogadjaj.

[Bubica]

to bi značilo da ga nagradite kada neku frustraciju uspješno riješi, npr. kada jedan dan, a bio je jako umoran, uspije izgurati bez puno frke i panike. I, ta nagrada ne mora biti materijalna: ako ga na večer prije sparavanja zagrliš i kažeš kako si jako sretan jer si primjetio da je danas bio jako umoran ili ljut ali nije puno grintao ili tukao se već je napravio to i to (ne bio dobar, nego konkretno opišeš prihvatljivo ponašanje). Biti će presretan jer si primjetio koliko se on trudio i kako je uspio u nečemu...ili tako, riječima, nagradite svaki uspješno riješen konflikt sa sestrom.

A što se tiče umoraon je vjerojatno takav po temperamentu...B kada je umoran ili kada ga je strah (npr. u liječničkoj čekaonici) neće taj strah pokazivati grintanjem, plakanjem, i sl. nego fizičkom aktivnošću (da ne kažem često divljanjem). On se uzhoda, kada je bi manji trčao je uzastopće od jednog kraja sobe na drugi. NJemu jednostavno paši fizički izbaciti negativne emocije. I to treba prihvatiti ali znati dobro kanalizirati...

[Poslid]

Joj, moji se stalno tuku, čupaju, grebu, grizu :shock:
I to ne samo stariji mlađeg, nego i obrnuto.

[tatek]

to bi značilo da ga nagradite kada neku frustraciju uspješno riješi, npr. kada jedan dan, a bio je jako umoran, uspije izgurati bez puno frke i panike. I, ta nagrada ne mora biti materijalna: ako ga na večer prije sparavanja zagrliš i kažeš kako si jako sretan jer si primjetio da je danas bio jako umoran ili ljut ali nije puno grintao ili tukao se već je napravio to i to (ne bio dobar, nego konkretno opišeš prihvatljivo ponašanje). Biti će presretan jer si primjetio koliko se on trudio i kako je uspio u nečemu...ili tako, riječima, nagradite svaki uspješno riješen konflikt sa sestrom.

A što se tiče umoraon je vjerojatno takav po temperamentu...B kada je umoran ili kada ga je strah (npr. u liječničkoj čekaonici) neće taj strah pokazivati grintanjem, plakanjem, i sl. nego fizičkom aktivnošću (da ne kažem često divljanjem). On se uzhoda, kada je bi manji trčao je uzastopće od jednog kraja sobe na drugi. NJemu jednostavno paši fizički izbaciti negativne emocije. I to treba prihvatiti ali znati dobro kanalizirati...

OK, ja sam mislio pri "nagradama" na materijalne nagrade ili neke ustupke (tipa da radi nesto sto inace ne radi itd). Pohvale (i to ciljane) dobije on uvijek kad nesto napravi dobro.
No, dala si mi dobar primjer, mislim da ga jos nismo pohvalili zato sto je npr. pregurao umor bez incidenta. Svidja mi se to, Bubice, i to cemo upotrijebiti. Hvala!

[emily]

dajte pliz malo opsirnije o "ja" porukama

[tatek]

"ja" poruke su one kod kojih umjesto "prozivanja" tipa "Opet si napravio to i to" ili "zasto opet ..." ili "kako si mogao" itd kazes djetetu svoje misljenje odnosno dozivljaj onoga sto je napravilo.

Npr.:
- Ne volim kada ulazis s prljavim cipelama u sobu.
- Ne svidja mi se kad otimas sestri igracke
- Ja bih volio kad bi uvijek pospremio stol nakon jela
itd.

A moze i:
- Svidja mi se kako si to napravio/la
- zaista si se potrudio da to dobro napravis
- iznenadio si me sa xy

"Ti" poruke odmah izazivaju reakciju (agresija ili zauzimanje obrambenog stava) sto ne doprinosi rauzmijevanju i rjesavanju problema, dok "ja" poruke su neutralnije (ako se radi o kritici) jer izrazavaju samo nas stav o nekoj radnji. A ako se radi o ciljanoj pohvali, onda isto dobro djeluju.

Ima o tome dosta o knjigama, ali nemam sad vremena ...

Mislim da je to vrlo dobra stvar i u nasem slucaju agresije (kad se to posebno savjetuje) su djelovale. Jedino, covjek se mora oboruzati dobrim zivcima da reagira "ja" porukom umjetso vikanjem kad se npr. raspe pun tanjur cokolina po podu i sl.

Isto jedan savjet: kazu strucnjaci da je vazna gradacija iskazivanja osjecaja, a ne da odmah iz mirnoce opalimo vikati. Kazemo prvo da nam se nesto ne svidja, pa ako nastavi da nam se to jako ne svidja i na kraju ako i to ne pomogne, onda vikni.
Jasno, ako je velika frka, zaboravi ovo.

[Bubica]

ako je velika frka da vidiš kako vičem u ja-porukama

[Bubica]

da, hoćo još nešto dodati: ne treba klince pohvaljivati baš za svaku sitnicu. To je isto kontraproduktivno - dijete zaključi da dobi nagradu ili pohvalu bez obzira koliko se trudio (trudio se malo ili puno) i onda ga to motivira na netruđenje. Zato je isto vještina, tj. traži puno kontakta sa djetetom da bi se procijenilo što je djetetu stavrno muka i napor i za što vrijedi dati pohvalu

[yaya]

Hvala Bubica što si protumačila ono što sam htjela reći u svom prethodnom postu.
Zaista mislim da je potrebno pohvaliti, pa ako treba i nagraditi svaki djetetov napor, trud, pokušaj i uspjeh, da mirno riješi problem bez ispada i nervoze.
S djecom je doista potrebno puuuuno tolerancije, puuuuuno strpljenja, malo demagogije ali najviše ljubavi. To je naš recept i stvarno pali.

[emily]

ako je velika frka da vidiš kako vičem u ja-porukama

ovo mi je predobro poznato

[ninochka]

mene muči ovo što je lutonjica objašnjavala o grljenju i kontaktu. većina to ističe kao super metodu, al to kod mog mališe izaziva još veći bijes.
ne udara, u biti jako rijetko, al kad počne histerično vikati i lamatati oko see, iz kože bi iskočio da ga čvrsto privijem uz sebe :/

[Bubica]

OK, onda to nemoj raditi. Svi smo mi osobe za sebe, nekome treba više tjelesnog kontakta nekome manje, različite nam stvari paše...bitno je znati što umirujuće djeluje na tvoje dijete, poštivati njegove potrebe i granice...

[mamazika]

Kod takvih obično pomaže da ga ostaviš u sigurnoj okolini da se sam istutnji. Funkcionira doma, ali u dućanu, na cesti i sl... to je i nama problem. S tim da ja svog divljaka koji je velik kao 10-godišnjak ne mogu zagrliti i tako smiriti bez da mi razbije zube glavom i izdeveta noge do plavetnila.