Potaknuta temom o radu bez plaće odlučila sam napisati moju priču tj MM-ovu ali direktno se tiče i mene. Naime ovo me već jako dugo muči.
MM radi u jednoj uglednoj tvrtki na jednom otoku koja zapošljava cca 80-tak radnika. Tvrtka dobro posluje, povećala je proizvodnju nekoliko puta unazad par godina s istim brojem radnika, krenuli su na europsko tržište, modernizirali pogon uz pomoć bespovratnih sredstava iz europe, dobili su povrat plaća i doprinosa s obzirom da zapošljavaju radnike na otoku ali od te tvrtke dobro žive vlasnici ( koji su do nje došli privatizacijom za šaku kuna) i njihove obitelji.
Stvar je ovakva:
- plaće su daleko od hrvatskog prosjeka i nisu se povećale 10 godina
- posao je takav da se radi 5mj bez slobodnog dana ( protuzakonito) jer ne žele uzeti dodatnih 5 radnika
- sada su MM-u dali da za svoju grupu vodi sate za radnike ali da mora pisati da su nedjeljom doma - znači tjeraju ga da lažira podatke
- nedjelje im od prošle godine više ne plaćaju
- da ne pričam o tome da naravno hrpa radnika radi na određeno daleko više vremena nego što je po zakonu
- inspekcija kad dođe u firmu odlazi s poklonima, malo je mjesto i svi se znaju
i još mnogo sličnih stvari.
Dakle zakon se krši na veliko i ono što mene i MM-a ljuti i zbog čega gubimo živce jest da se nitko NE BUNI. Svi radnici pričaju po kafićima, pričaju iza leđa ali kad na sastanku treba nešto reći šefovima, direktorima svi šute osim MM-a i onda mu direktori kažu izgleda da jedino tebi ne paše.
Ne znam čega se ljudi boje jer firma je na otoku i ne mogu oni naći samo tako druge radnike jer ih nema. Radi se o takvom poslu da radnici stanu na 2 dana sve bi propalo, cijela sezona, znači imaju se čime izboriti i kad su se organizirali da nešto naprave svi su vikali da hoće a kad je došao taj dan došao je MM i još 2-3 radnika.
Vlasnici im sami kažu pa mi vidimo da vi niste složni i što nam možete.
Evo nedavno su imali sastanak i naravno jedino je MM govorio opet, recitirao zakon, tražio prava a drugi su pognuli glave a poslije sastanka su mu svi čestitali kao dobro si im rekao.
Zaštooooooo nije mi jasno, zaštoooo šutimo, zašto se ne borimo i ne tražimo svoja prava, zašto dozvoljavamo da nas tako izrabljuju, da samo šačica ljudi dobro živi.