Spuštanje kriterija

[jedna2]

Zanima me jeste li, zasto ste i koliko spustili kriterije koje ste si postavili u njezi i odgoju djeteta.

Npr. ja sam u trudnoci bila sigurna da cu izbjegavati sve kemikalije i bebinu guzu mazati samo bademovim uljem, a sad ipak koristim kremu, a i oprala sam bebici glavu samponom protiv tjemenice iako sam prije bila uvjerena da je mazanje maslinovim uljem najbolje.
Htjela sam sto ranije pocet koristiti platnene pelene, ali onda mi nekako nije islo dok beba nije navrsila mjesec dana.
Mislila sam kako nije dobro drzati bebu blizu kompjutera, a sad ovo tipkam s bebom u krilu.
itd.

Kako se odlucujete koje cete stvari ipak napraviti iako ste prije mislili suprotno?
Koji su razlozi vaseg spustanja kriterija (ovjde prvenstveno mislim na kriterije koje ste sami sebi postavili)?

[Lutonjica]

ja takve stvari uopće ne bih nazvala spuštanjem kriterija, zašto bi to bilo spuštanje kriterija???
ništa u životu ne možeš znati unaprijed sa sigurnošću, možeš se samo prilagođavati i raditi kompromise.

[Beti3]

Lutonjica je točno napisala.

I još nešto što sam naučila već sa prvim djetetom, a sa druga dva potvrđujem svakodnevno: Nikad ne reci nikad! Vrijedi sigurno za svakoga tko odgaja dijete, a što su stariji, to više vrijedi.

[vissnja]

Ni ja ne bih to nazvala spustanjem kriterija. To je jednostavno zivot.
Gledam da biram sto bolju soluciju za dete, ali ne tako da sve drugo trpi. Znaci kad mi je beba bila na sisi 24h dnevno, naravno da sam sedela sa njom i ispred kompjutera, i tva i jela sam joj iznad glave (dobro ne bas vrucu supu).
Istina je da, narocito sa prvim detetom, zadamo sebi neke zadatke koje je mozda tesko ispuniti. Ali ja se nisam opterecivala sa time, izabrala sam ono sto mi je najvaznije za bas malu bebu (dojenje) i tu nisam pravila kompromise. Ostalo... kako se slozi koji dan.

[Peterlin]

Život te nauči, zapravo prisili, da revidiraš svoje odluke i stavove. Nema u tome nečeg lošeg ako ne pretjeraš.

Ja sam starijeg sina nosala ko bebu sve dok nisam ostala trudna drugi put (jako brzo, v. dobnu razliku u potpisu) pa sam morala s tim silom prilika prestati. Mislila sam ga i dugo dojiti, pa je i to palo u vodu zbog druge trudnoće... To NISAM odlučila, ali sam morala činiti.

Eh, sad... Većina roditelja s duljim stažem zna da djeci starijoj od 3 godine neće biti ništa ako koji put podigneš glas. Ja sam svoje čak i opalila po pozadini (istina, u situaciji kad je trebalo hitno spriječiti veće zlo tipa penjanje na ogradu balkona) ali moglo je i bez toga.

Ja sam se klela da moja djeca nikada neće jesti hrenovke, pa ih ponekad ipak pojedu. Ne hrane se time, ali pojedu. To je samo primjer... Prehrambene navike su neistražena zemlja i rastu s nama. Sve što možeš učiniti jest ne davati loš primjer.

Dalje, dugo duuugo (do polaska djece u glazbenu školu) sam odolijevala elektronici u njihovoj sobi, a onda je preko noći uletio sintić, pa cd player (žohar), pa dva rabljena laptopa, pa digitalni sat.... TV i veliko računalo nisu tamo i ne dam da budu, a kako dugo ću odolijevati, ne znam. Nadam se - dovoljno dugo.

Povrće iz dućana kupujemo povremeno jer si ne možemo priuštiti (i ne možemo provjeriti) 100% ekološko u svako godišnje doba. Znamo čemu težimo, ali ne možemo uvijek jahati po tome.

Higijena - ista priča, a zapravo kad bolje razmislim, vrijedi to za sve: dolazak djece prisilio me da revidiram svoje stavove i odvojim bitno od nebitnog.

[oka]

Slažem se sa svime gore napisanim, i kod nas ista stvar.
Kupujemo eko dok možemo, dok stignemo, ako nemamo kupimo u dućanu...
Crtiće je malena počela gledati tek sa dvije, mali je počeo ranije zbog nje...
Ma ima toga puno, ali držimo se granica koliko možemo, prilagođavamo se jedni drugima, naravno da postoje i neke situacije u kojima ne popuštamo, kao npr. pranje zubi...

A spuštanjem kriterija bi ja nazvala kućanske poslove i čistoća u stanu.

Dok su djeca bila mala, tu sam morala spustiti kriterije jer jednostavno sam prije birala mir i sretno dijete, nego sjajan stan, išli smo malo pomalo i evo polako se i kriteriji čistoće vraćaju na svoje mjesto...

Dolaskom djeteta se sve promijeni i staalno se mijenja, danas ovako sutra onako, dva koraka naprijed pa dva nazad ,
tako bar kod nas

[Ifigenija]

I ja isto kao i druge cure. Svašta sam brijala dok sam tek čekala dijete, a onda sam ohanula, polako ali sigurno. Mnogi kriteriji su spušteni, neka djeca su po nekim pitanjima teži orah od druge, tako da si sretan npr. da išta pojede, ili da na ikoji način nešto provedeš, ali s druge strane neki kriteriji su mi se povisili, i ne odstupam, ili čak vidim da trebam i stegnut disciplinu i očekivanja. I tako.
Ne znam što me čeka sutra

[martinaP]

I ja sam ohanula s drugim djetetom... Jedino što je i dalje neupitno, bez kompromisa, jest autosjedalica... A ostalo - sad mi je puno lakše, i manje se uzrujavam.

[katarinam]

Svi mi želimo najbolje za svoju dijecu, možda ti se sad to čini najbolje za tvoje dijete.
ako si sada zadovoljna time neka tako i ostane

[*mamica*]

Spustila sam neke kriterije, ali samo radi njezine bolesti. Pa sam joj tako kupila dvd player i crtiće iako to nikako nije za njenu dob. Ali bogme nije za njenu dob niti ležanje u bolnici niti teška bolest, pa sam joj to kupila čisto da je barem nešto razveseli, da se još nečemu može radovati, a i da je utješi u trenucima kada ne smijemo biti uz nju u sobi.

Druga je stvar što ona općenito nije zainteresirana za crtiće, ali je poslužilo tješenju kada moramo izaći. I barem se nastojim cijelo vrijeme aktivno igrati s njom i paliti ga samo kada zagusti (kada je preumorna za igranje, kada joj sve drugo dosadi).

Popustila sam i sa slatkišima tipa puding, kinder čokoladica, iako šećer nije dobar za njezinu bolest, ali ona je u jednom trenutku bila toliko smršavila da je ta mršavost bila veći prioritet i od njezine bolesti, pa sam joj i jednom-dvaput dnevno slatko davala ne bi li se udebljala.

Sada, kada je se oporavila, opet sam ukinula slatko.

Eto, zaista nikad ne reci nikad...

[Deaedi]

Sa prvim sam nekako bila dosljednija, sada kada je došlo drugo, cesto biram laksi put i pristajem na kompromise.
Prvenstveno puno vise prihvacam pomoc baka i djedova, a onda naravno i njihov nacin odgoja i postupanja. Npr., baka je nedavno malenom od 2mj dala caj od kamilice sa secerom. Ja sam je samo zamolila (kad mi je rekla) da to ipak ubuduce ne daje. Da je to napravila sa starijom kad je bila beba, vjerojatno ne bi razgovarale mjesecima.

[mitovski]

Rekla sam da moje dijete neće imati dudu a gle sad šta joj je to u ustima hmmm.
Urlala je 24h dnevno i kad više nisam mogla izdržati dala sam joj dudu. Rekla sam da AD u moju kuću nikada neće ući a ona je urlala i urlala i dojenje nam nije krenulo najbolje pa je na kraju popila 2-3 bočice AD-a popraćene bujicom mojih suza ( danas uspješno dojimo).
Kao i u svemu u životu tako i u svemu u vezi djece nikad ne reci nikad.

[Zdenka2]

Postoji i drugi kut gledanja na ovo "spuštanje kriterija" - svi koji su najstarija djeca u obitelji znaju što to znači. Ne bih rekla da se radi o spuštanju kriterija nego o opuštenosti, prihvaćanju realnosti i smanjenju napetosti, brige i straha.

[MariolaST]

Mislim da to nije spuštanje kriterija, nego idemo ukorak s vremenom, da bi bili i ostali normalni. Jer zamisli, ako još pored svih svakidašnjih aktivnosti i briga moram misliti još na te sve bedastoće koje mi neko nameće!? Zato budi cool, koliko je god to moguće, to će ti bebica više znati cijeniti, nego kakvu kremu na guzi ima.

[stellita]

X na Peterlin

sve je lijepo napisala...

[ina33]

Kako se odlucujete koje cete stvari ipak napraviti iako ste prije mislili suprotno?
Koji su razlozi vaseg spustanja kriterija (ovjde prvenstveno mislim na kriterije koje ste sami sebi postavili)?

Vidim što bolje funkcionira u mom stvarnom životu u usporedbi s "virtualnim životom" savjeta i preporuka. Razlog "spuštanja" - kompromisi RL-a - dnevna logistika, karakter djeteta, zdrav. prioriteti djeteta itd. Skužit ćeš već. I bit će ti možda smiješno ovo bademovo ulje versus krema (i ja sam ista bila), ali korak po korak.

[Forka]

ja sam "legla" na barbikama!

a čuj... svi mi imamo neki svoj "know how" koji se donekle razlikuje u teoriji i u konkretnim situacijama...
pa tako, kad se sa nekim stvarima suočimo, hendlamo ih na najbolji mogući način, to je ljudski...
ti to zoveš "spuštanje kriterija", ja jednostavno prilagodbom...

[Tashunica]

ja sam opuštenija bila s prvim djetetom, nisam toliko čitala ni razmišljala, sve je nekako išlo ležerno.
druga trudnoća je došla nakon puno godina i svi smo bili skoncentrirani na to malo stvorenje.
htjela sam da sve bude savršeno i perfektno, što je zapravo obična glupost.
previše čitanja i informacija ponekad je kontraproduktivno.
no, nije dugo trajalo, fala nebesima.

[flopica]

zapravo se tu radi o prilagodbi stvarnom životu.

[MarijaP]

Nismo spustili kriterije, već smo svoje ideje prilagodili djetetovim i svojim potrebama.

I za dalje imam ideje, vidjet ćemo kakve će nam potrebe biti.

[apricot]

moram misliti još na te sve bedastoće koje mi neko nameće!?

nemam problema ni sa čime što mi drugi "nameću" (iako ne vidim da mi itko išta nameće)
imam problem samo sa stvarima koje namećem sama sebi.

nažalost, nisam "olabavila" sa drugim djetetom.
čak mislim da sam još "gora".

[vissnja]

nemam problema ni sa čime što mi drugi "nameću" (iako ne vidim da mi itko išta nameće)
imam problem samo sa stvarima koje namećem sama sebi.

nažalost, nisam "olabavila" sa drugim djetetom.
čak mislim da sam još "gora".

da apri, ali sve to sto nisi "olabavila" ti je stvarno vazno, visoko na listi prioriteta, zar ne?
ja sam "olabavila" sa onim stvarima za koje sam samo mislila da su mi vazne, citajuci i slusajuci tudja iskustva
kad sam dosla do svog iskustva prioriteti su se preslozili

[Bodulica]

Imam dvoje već odrasle djece. Godinama su mi kriteriji sve više rasli.

Sad mislim da sam kojim slučajem rodila treće da bih bila kudikamo striktnija u više stvari oko njihova razvoja i odgoja. A nisu toliko ni loše ispali

Zato ipak ostajem na dvoje djece jer nisam sposobna ostvariti sve te kriterije za koje mislim da su bitni.

Blaženo bilo neznanje

[jedna2]

Kako god to nazvali "spustanje kriterija", "kompromisi" ili "nikad ne reci nikad" mene zapravo muci to sto imam osjecaj da su mi kriteriji "posustajanja" neujdenaceni. Ponekad spustim svoje kriterije olako, bez puno promisljanja, a ponekad vrlo tesko, a kako cu spustiti kriterije ne ovisi bas o tome koliko smatram da je to sto spustam vazno nego vise o mojem nazovimo to raspolozenju.

[ljiljan@]

Kako god to nazvali "spustanje kriterija", "kompromisi" ili "nikad ne reci nikad" mene zapravo muci to sto imam osjecaj da su mi kriteriji "posustajanja" neujdenaceni. Ponekad spustim svoje kriterije olako, bez puno promisljanja, a ponekad vrlo tesko, a kako cu spustiti kriterije ne ovisi bas o tome koliko smatram da je to sto spustam vazno nego vise o mojem nazovimo to raspolozenju.

Nemoj se previše opterećivati...
Vidjet ćeš koliko ćeš se morati "spustiti" kad dođe u pubertet. Trebat će ti još puno snage...ne troši je uzalud.
Pa što ako tvoj postupak ovisi o trenutnom raspoloženju - nisi robot, imaš pravo na osjećaje. Radije se trudi da tvoji osjećaji budu što češće nadahnuti ljubavlju, to je najkorisnije za odgoj i razvoj tvog djeteta.