Citiraj marta prvotno napisa Vidi poruku
KOd tih napornih tipova ponakad pomaže da se njihove izjave ponove u upitnom tonu. Tipa:
- Gdje si krenula?
- PItaš gdje sam krenula? Zašto ti je to vazno?
- Ah ubit ću se jer mi nikad ništa ne govoriš!
- Kažeš da ćeš se ubiti jer ti nisam rekla kamo sam krenula? Zašto bi to učinila?

Ne funkcionira uvijek, ali dobro dodje u situacijama kad netko ide na tebe napadačkim ili ucjenjivačkim tonom. Čini mi se da ponavljanje nekako digne maglu i često dovede do toga da suprotna strana u konačnici izjavi: Pa nisam to tako mislila. Bar je moje iskustvo takvo.
Ovo mi se dopada... Mi smo kratko živjeli sa mojom svekrvom (računa se u mjesecima, a ne godinama) ali je isto tak funkcioniralo.

S druge strane, pomoglo mi je kad sam se probala zamisliti u njenim cipelama (npr. sada - ona je sama po cijele dane, pa kad se konačno vidimo, ne prestaje koristiti priliku da govori....) Došla sam do zaključka da se meni vrlo lako može jednom dogoditi da se nađem na njenom mjestu i njenoj ulozi, a obrnuto više ne vrijedi... Prvo sam prestala previše okolišati (i rekla jasno što mislim - to je dovelo u 30% slučajeva do svađe, a preostalih 70% slučajeva do obostranog olakšanja), zatim sam se prestala gristi radi toga, a s vremenom sam prestala obraćati pažnju. Rezultat - već dosta dugo živimo u miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji, ali do toga je trebalo dorasti. Svjesna sam da bi mi bilo puno teže da smo ostali stalno zajedno. Ipak, ne treba biti nezahvalan - bilo bi mi vjerojatno još teže da smo živjeli s mojim roditeljima... a opet, to bi bio sličan proces. Jednostavno ljudi moraju izgraditi svoje odnose, ako mogu. Ako ne mogu - bolje se maknuti ako za to postoji i najmanja mogućnost.
Sretno!