lela ako svojoj majci nisi rekla smireno oči u oči sve što si napisala u svom uvodnom postu, onda pokušaj najprije to. I u obliku normalnog razgovora uz kavicu, dok je opuštena i dobre volje, veće su šanse da se ne osjeća napadnuto i ugroženo.
Ako selidba nije opcija, mislim da je to jedini način za daljnji suživot. A najbitnije od svega je što ona upravlja tobom nametanjem krivnje i grižnjom savjesti, da ne kažem strahom za nju. To nije nikako u redu! Na to nema nikako pravo!
Ako razgovor nema ploda, prihvati to i ne dozvoli da upravlja tvojim osjećajima na takav način. Očito je da ona sama ima problem "napuštanja" i odovajanja od tebe, strah od tvoje samostalnosti. Vjerovatno osjeća da nema ispunjen vlastiti život.
U svakom slučaju, ti si ta koja treba napraviti taj rez. Zbog obje.
Suosjećam s tobom. I sama sam slično prošla sa sveki. Trebalo mi je dugo vremena i živaca da skupim hrabrosti i odvažim se na riješenje. U našem slučaju to je bio betoniranje ulaza u naš dio stana. I amen. Sad smo si super jer smo sretni i svak ima svoj život, napokon.

Ne daj da itko upravlja tobom i narušava kvalitetu života. Izbori se za sebe i ono što ti je važno.