Evo i mi se odjavljujemo, dojila sam 3 g i mjesec dana. Polako smo se odvikavali (nekih 7 mjeseci), u biti ja sam joj objašnjavala da je već lagano prevelika, itd. Prvo je prestala, malo prije nove godine, cicati po noći, a evo već puna 2 tjedna ne dojimo uopće. Uglavnom, ona se zadnja 2 mjeseca dojenja sma pripremala na oproštaj od cice, govorila bi mi svaki dan: "Mama, ja neću više piti meka", ali onda kad bi došao trenutak za spavanje bi rekla: "Mama, ja bi pila meka"

I tako me jednom u 6 ujutro davila za cicanje, tata čuo pa ju je "stavio u red" - da ne smije mamu toliko gnjaviti, mama se mora odmoriti... i otad me više uopće nije tražila... sve je prošlo bez suza, bez promjena u ponašanju, a što je meni najčudnije - sad kada idemo spavati, dovoljno je jednu slikovnicu pročitati, ugasimo svijetlo, ja je malo počeškam po leđima i sama zaspe u roku keks. A ja mislila da mi slijedi tortura nad torturama jer više neće biti cice za uspavljivanje

Ali taj osjećaj ponosa i 'ispunjenja misije' oko dojenja, to mi ništa ne može zamijeniti. Osim još jednog djeteta koje planiramo uskoro. Držite fige.

Pozdrav svim mamama dugodojilicama!!!!