Sami doma s blizancima, kada?

[migulica]

Smijes pustit dijete.B-) Zaustavili me i zakljucili da mi je izasla vozacka...
nes ti prekrsaja...
Uglavnom, cekam da me odvedu u Remetinac. Dva dana apsolutnog odmora!

[medonija]

moji na sreću, od početka jedu i spavaju više manje u isto vrijeme, što puuuno olakšava

nije tako velika razlika kod nas, on je veći i krupniji taman koliko ko dečko treba biti: pol kile-kilu i 1cm i sliče koliko liče brat i sestra, imaju npr vrrrlo slične oči, naravno tatine

[AndrejaMa]

Medonija, potpis o super moći ti je genijalan! Ja uz twinsice imam još troje... eto moje super moći!
Danas sama s njih 5, ok najstariji u školi, ali zato mi curka ostala doma ima temperaturu.....a onda je i sinak ostao....
za sada guramo!

[leeloo77]

Andreja mi smo svi male bebe za tebe

[medonija]

Andreja ti si supermama! Žena, Majka, Kraljica! hahaha
kad si pomislim da mije teško s mojima, sjetim se tebe i sličnih! svaka čast!

[mare41]

Kad se probude, obje ih nosim zajedno, smiju se, al kako uspijetate sami niz spepnice kad idete vani?

[AndrejaMa]

mare41, ja ih obje nosim, doduše samo kat i pol...
prvo ruksak na leđa, pa svaku na svoje rame i polako...

Sad kad s odmakom gledam... sve se može...
Iskreno, ja sam se više bojala, nego što nisam mogla. ... i u jednu ruku mi je žao što nisam od prvog dana bila sama.
Jest da mi je mama pomogla u fizičkom smislu (ona bi čuvala bebe dok bi ja obavila kuhanje i pospremanje), ali psihički balansirati između nje i MM.... to je bila prava "krađa energije"!
Danas, bebe imaju 4 mjeseca, isključivo dojene, troje djece od 9, 7 i 2 i pol godine u kući, svaki dan skuhano, česti ima i kolača, sve spremljeno, čak se i ormari stignu posložiti....šetnje svaki dan, čak i neke druge aktivnosti (moje, vezane za društvenu zajednicu u kojoj živimo) stignu na red...
Organizacija, organizacija i organizacija....
Imala čak još jedno djete u kući na par dana da vidim kako je to sa šestero....
sve se može, treba samo vjerovati u sebe....

Imam ja i loših dana i onda kukam i želim se, ali sve bi trebalo posložiti onako kako nama odgovara.
Ja sam tip koji sve "moram" sama, sve "mogu" sama i "nitko to ne napravi bolje od mene" ... dakle pomoći mi ne treba (iako kad mi neko pomogne, shvatim da nije to kraj svijeta i da sada imam slobodnih pola sata - koje onda potrošim da napravim nešto što sam mogla i sutra, umjesto da se odmorim ili što već....
Ako volite da vam pomognu i ne smeta vam tuđe prisustvo u kući i da vam netko drugi slaže i sprema - zašto ne? Ja vam zavidim onda....

[mare41]

Mi smo vise stizali napravit kad su imale 4 mjeseca, jedna cura losije spava pa budi drugu pa ih cuvam i preko dana dok spavaju i ne stignem nista, osim kuhanja, baka pomaze kod uspavljivanja, rado bi da mogu sama i po noci kad tata radi, valjda smo ih razmazili ,

[migulica]

Sve stvari u torbu, obukla sebe, njih. Ovdje uzmi u obzir da smo mi navrsili godiny u veljaci.
Kljuc u dzepu. Svakog u jednu ruku. Nogom zatvaram ulazna vrata (ne znam kako). Dolje dva kata, kolica cekaju na strateskom mjestu. Obicno njega (jer je tezi) nekako bacim/prebacim u kolica pomazuci se nogom (nema druge), a nju stavi u kolica s dvije ruke.
Tako je to izgledalo.
Meni je najgore bilo ici u park kad su kao vec hodali, a bili su totalo nestabilni.
10 minuta takvog parka mi je pol zivota uzelo...

[finger]

Ista stvar.. ili oboje odjednom sa svim stvarima, ili bi jednog odnijela, dala mu nešto sto ga silno zabavlja,npr. ključeve... I to isto onom koji me gore čeka... a kad smo vani nema šanse biti npr.na ulici ili bilo di gdje nije ogradeno jer to je blaga katastrofa

[cvijetic555]

Dugo ovdje nitko nije pisao pa cu ja. Da i mi cekamo blizance i sve me hvata panika i strah. Mi zivimo na trecem katu, u zgradi bez lifta. MM radi preko tjedna i dolazi kuci za vikende, svekrva jos uvijek radi, na nju mogu racunati mozda koji sat dnevno i tu ostajemo jos ja, ja i samo ja. E sad mi pocije u glavi zvoniti zvono za uzbunu. Kako cu sa njima sama, kako cu proci sve te stepenice, gdje cu ostavit kolica? Da li cu moci vuci kolica po stepenicama? Da li cu ih moci nauciti na spavanje bez uspavljivanja? Ne zelim neku nepoznatu osobu u kuci da bude s nama..... ma ima tu jos 1000 pitanja. Cure da li je koja bila u slicnoj situaciji? I mate li kakav savjet za mene? A joooj

[Olympia]

Nije mi bas slicna situacija al sam friska pa mogu podijeliti svoje dojmove. Iskreno, ne znam sto bih bez lifta a ovdje su lifotvi jako mali i zato smo nasli jedina dupla kolica koja udju u njega jer nam je alternativa bila unajmiti jos jednu garazu da drzimo kolica a ici dolje s 2 as.
Sto se tice hendlanja blizanaca, jako jako ovisi o djeci. Idealna solucija je 2 zdrave djece i mama koja ima hrpu mlijeka ili nadje ad koji djeca svrseno podnose. Ja sam se jako trudila dojiti al sam kombinirala s ad pa mi je duplo vremena odlazilo + jaki grcevi i cesto smo i mama (koja mi je u pocetku pomagala) i ja jedva stizale. Znam mame s bebama koje samo jedu i spavaju pa ih mama sama hendla s lakocom.
Nakon 4 mjeseca sam se vratila doma koje je vise od 1000km od mame i svekrve i ostale obitelji i imam starije dijete. Buduci da nisam super mama ni super zena i zelim paziti na svoje zdravlje i tijelo koje je ipak dosta proslo s duplom trudnocom i jako teskim porodom (obojica licem okrenuti tzv dorsoposterior polozaj), imam curu koja mi dolazi prosjecno 10-14 i pomaze malo s njima, malo po stanu, nekad ih pricuva da odem do doktora ili tak nes obaviti. Ali sada je puno lakse i dobri su mi decki iako mi dodje da placem kad procitam stare postove gdje neka mama pise da njeni s 4 mj spavaju 12 sati nocu i 3 sata po danu u komadu. Neki dan je cak mm bio na poslovnom putu a stariji sin bolestan pa sam prezivjela (uz malu pomoc prijatelja i cure koja mi inace dodje).

Sent from my SM-G920F using Tapatalk

[Lola9]

Pozdrav, i ja sam u ocekivanju duplica i imam iste brige s liftom mi smo planirali nositi ih u jajima, a kolica drzati u autu ispred zgrade. Kasnije, kad ojacaju mozda nekakav sling ili svaki pod ruku, al o tom - potom


Sent from my iPhone using Tapatalk

[cvijetic555]

Evo ja se javljam nakon duzeg vremena i moram vam reci da se sve prepreke koje se cine nesavladive ipak daju savladati. Nasi decki su rođeni u 36 tj, bii smo mjesec dana u bolnici, kad smo dosli doma mm je bio sa nama 2 tj i otisao na put i tako je i dan danas dolazi samo za vikende. Ostali smo sami i priznajem tu prvu noc sam bila u ogromnom strahu ali noc po noc strah je brzo jenjavao. Savladala sam i nosenje po stepenicama i 3 kat vise nije tako velik problem. Cak smo znali za lijepog vremena i dva puta na dan ici u setnju. Do nedavno noseje u jajima, a sad torba na ramena, jedan u klokanicu drugi u lijevu ruku, desna slobodna za otvaranje i zatvaranje vrata i nosenje eventalno vrecice iz ducana na povratku. Nije lako ali mi mame imamo nezamislivu snagu kad su djeca u pitanju. Imamo svoju rutinu i cak je ponekad teze kad je mm doma jer nam on tu rutinu malo poremeti ali ok, podnosljivo je. Drzte se i sve je izdrzljivo uz dobru organizaciju, samo neka su djecica zdrava.