neću nikada zaboraviti to prvo ostajanje
mama mi je dolazila svaki dan i jedan dan je trebala otići ranije
MM je trebao doći za jedno sat vremena i ja sam bez ikakvog straha rekla mami bok
ptičice su bile site,premotane i bilo je to doba dana kad bi dremkali ili bi se mazili
mama valjda nije ni izašla kako treba,a urlanje je počelo,naravno u duetu
probala sam sve što je inače palilo,ali u tom trenutku nije upalilo
što su oni više plakali to je moja panika rasla,sva sam se preznojila (ja mislim da su oni osjetili moju paniku)
šta sam napravila...dala sam im dude
ja koja sam rekla da moja djeca nikada neće imati dudu,nikad ne reci nikad
(nećakinja nam na poklon donijela čašice na kljun i dude,još sam joj i održala predavanje o dudama,ona je rekla da su joj bile baš slatke i tak sam ja to ubacila u neku ladicu i zaboravila...no tada sam se sjetila,našla ih,sterilizirala i tutnula im u usta)
katja ju je pljuvala,jan lickao i plač je prestao tj. nije više bio histeričan kako se meni tada činilo

nemoj uopće razmišljati da nećeš moći sama,moći češ
neće biti lako,ali nije ni najteže
mene su ljudi na ulici ponekad govorili da mi se dive i pitali kako uspijevam i uvijek sam govorila isto ;da sam ih odmah imala dvoje,nikad jedno i da doista mislim da bi jedno dijete hendlala lijevom rukom
samo se opusti sve će biti super