Meni se nekako čini da ću se brzo snaći, već sam jednom čuvala blizance (doduše, nisu bili moji) ali znam otprilike kako to izgleda. Ako sam onda (sa svojih 19) mogla biti sama s njima satima, valjda ću i sada sa 31... Nadam se barem!![]()
Meni se nekako čini da ću se brzo snaći, već sam jednom čuvala blizance (doduše, nisu bili moji) ali znam otprilike kako to izgleda. Ako sam onda (sa svojih 19) mogla biti sama s njima satima, valjda ću i sada sa 31... Nadam se barem!![]()
cure znam da to sada izgleda "zastrašujuće" ali vjerujte mi sve se to tak lijepo posloži
ja sam kad su bili cca 3 mj. sama s njima šetala s kolicima,dosta daleko
imala sam uvijek maramu sa sobom,ako je netko počeo plakati stavila sam ga u maramu i mogla sam gurati kolica
isto tako i doma
sve naprosto sjedne na svoje mjesto
bila sam umorna,neispavana...ali preživjela sami vi ćete
najbolji su mi bili komentari prolaznika i mama u parku
"joj pa kak možete"
"svaka vam čast da ste se odlučili na dvoje" ko da sam ja odlučivalahoće li biti jedno ili dvoje djece
"kak uspijevate s dvoje,ja nemrem sama ni s jednim"
ja sam tada stvarno mislila da bi jedno dijete hendlala lijevom rukom![]()
Prvih 15-tak dana nakon poroda pomagala mi je mama (udaljeni 600 km), a nakon toga svekrva i muž, naravno. Kasnije smo uzeli ženu za ispomoć da rasteretimo sveki. Kad su blizići navršili 6 mjeseci, suprug je morao u inozemstvo poslom i još se nije vratio za stalno (uskoro klinci navršavaju 14 mjeseci). Od tada sam sama s njima i noć i dan. Preselila se privremeno u rodni grad da mi mama pomogne, dodje mi oko 18h (nakon posla) pa ja trknem u dućan ili nešto obaviti...Pomogne mi vikendom kad moram u veće kupovine. Tko bi još i njih vukao sa sobom! Najgore mi je što 2 godine već ne spavam, počevši od nesanice u trudnoći pa do nespavanja mog sina. Ako se probudi jednom u noći, imala sam dobru noć. A zna i biti cjelonoćnih tuluma. Curica spava cijelu noć od 6-tog mjeseca, nakon što smo ih razdvojili jer do tada nitko živ u našoj kući nije spavao. Teško mi je što sam sama s njima non-stop, kronično sam umorna, ali uskoro se tata vraća doma...Srećom, imali smo od rođenja samo jednu prehladu i curica virozu tako da sam po tom pitanju sretne ruke jer ne znam kako bih još i boleštine prošla sama s njima.