Evo ja se javljam nakon duzeg vremena i moram vam reci da se sve prepreke koje se cine nesavladive ipak daju savladati. Nasi decki su rođeni u 36 tj, bii smo mjesec dana u bolnici, kad smo dosli doma mm je bio sa nama 2 tj i otisao na put i tako je i dan danas dolazi samo za vikende. Ostali smo sami i priznajem tu prvu noc sam bila u ogromnom strahu ali noc po noc strah je brzo jenjavao. Savladala sam i nosenje po stepenicama i 3 kat vise nije tako velik problem. Cak smo znali za lijepog vremena i dva puta na dan ici u setnju. Do nedavno noseje u jajima, a sad torba na ramena, jedan u klokanicu drugi u lijevu ruku, desna slobodna za otvaranje i zatvaranje vrata i nosenje eventalno vrecice iz ducana na povratku. Nije lako ali mi mame imamo nezamislivu snagu kad su djeca u pitanju. Imamo svoju rutinu i cak je ponekad teze kad je mm doma jer nam on tu rutinu malo poremeti ali ok, podnosljivo je. Drzte se i sve je izdrzljivo uz dobru organizaciju, samo neka su djecica zdrava.