 |
|||
Sami doma s blizancima, kada?
Sada su 3mj i 2 tj, a još uvijek se ne usudim ostati sama s njih dvoje dok muž ne dođe s posla (oko 16,20). Bila sam sama s njima do drugog hranjenja (oko 13h) pa mi je dolazila svekrva, ali sam najopuštenija kad mi je mama samnom cijelo prijepodne.
Da su oboje dobri kao što je curka ne bi bilo problema, ali dečko je zaaahtjevan.
Draga, ja sam ti sama s njih troje. I nije tako strašno kako zvuči! Samo hrabro!
Najbolji savjet koji sam ja dobila glasi: "Tu vlada politika čopora, a ti se moraš nametnuti kao vođa!"
I moje iskustvo to dokazuje! Nije da stignem peglati, ali ručak je svaki dan skuhan
A kad je neka zahtjevnija ( sad im idu zubići, pa su malo nervoznije) stavim je u maramu, pa ordiniramo po kući. Na svu sreću, pa je muž doma na večer, kad postanu nemoguće, pa je ipak lakše kad je par ruku tu!
Samo hrabro!
kud prije zubi, si ziher?
ja sam u principu većinu vremena sama s njima negdje od kad su navršili 4 mjeseca i moram priznat da je lakše kada odjednom bubneš i prerežeš svu pomoć nego kad se pripremaš na to, pa nikako
jednostavno se navikneš, prilagodiš situaciji
meni ništa nije bio problem osim kada su plakali zajedno, pa je umirivanje išlo dosta teško
sada je to pjesma, znaju se igrati, sve kuže, svakim danom je sve lakše
od kada smo došli doma iz rodilišta tata je bio doma dva tjedna i od tada smo bili sami nas troje i mene je bio strah i to je sasvim normalno ali po meni je što prije ostaneš sama i uhodaš se bit će ti lakše bar je meni bilo tako jer si napravim kak meni je pasalo a i dečkima bez slušanja komentara i uplitanja u odgoj.Bilo je teških trenutaka ali smo sve prevladali i savladali.
Samo hrabro
A čuj, sline ko mali buldozi, guraju sve do čega dođu u usta, i jaaaakooo im paše kad im masiram desni s calgelom. Ni ja im se ne veselim, jer još cicaju, ali sve mi se čini da su na pomolu.jelena.O prvotno napisa
I da se vratim na temu, svaki dan je sve lakši, a i meni puno znači kad znam da sam sama, pa se tako i organiziram.
Posljednje uređivanje od jele blond : 27.01.2011. at 19:48
Htjela sam ja pokušati ovaj tjedan, ali su se prehladili pa ću vidjeti hoću li se odlučiti za ovaj ponedjeljak. Joj ... malo ste me ohrabrile... javim kako će to proći.
A kako ih onda hranite? Moji jedu po pola sata razmaka. (na bočicu)
Ja sam ostala sama s blizancima kad su napunili oko 4 mj., inače je i muž bio doma (privatnik, pa je nekako organizirao). Nitko drugi se nije ni približio, a kamoli pomagao. Znam da te strah, bilo je i mene, ali uspjet ćeš. Što se tiče hranjenja, bilo je svakakvih načina:
- polegla ih na madrac na podu, stavila nešto ispod glavica da nisu na ravnom, klekla ispred njih, u svaku ruku jedna boca, pa držim..
- ili sjednem na krevet sa nogama savinutim u koljenima (stopala ne na podu, nego na krevetu), stavim klinca na svoje noge da gleda u mene, njegove nožice meni na prsima (oči u oči) i držim mu bocu. Ovaj položaj preporučaju fizijatri kao vrlo prirodan za dijete, ne može se izvijati i ostvaruje kontakt očima. Prosjedila sam tako noći noći...
- ili... ne znam smijem li ovo preporučiti, ali mi drugačije nismo mogli, jer su jeli satima, kap po kap (nedonoščad, anemije, silna povraćanja... muka živa): legli smo ih na podeblji jastuk, u polusjedeći položaj, jedan kraj drugog, ispred guze stavili onaj jastuk kao valjak (on je sprječavao da ne kliznu prema dolje), noge preko tog jastuka, bilo im je ugodno tako, svakom bocu u usta i podbočili bocu dekicom. Pa su se sami hranili, naravno, nisam ih nikad ostavila same, da ne netko ne napadne, ali to je bilo snađi se druže i preživi nekako...
- ili kad je počela dohrana: dva stolca za hranjenje, ja ispred njih, jedan tanjur, jedna žlica.. pa: lijevi, desni, lijevi, desni...briši rigotinu, lijevi, desni, briši stol, lijevi, desni, briši, pod, papuče, stolicu, zid, lijevi...
Bocu stalno spominjem, jer ih jednostavno nisam uspjela dojiti (premali, preslabi, prespori....), nego sam se izdajala 7 mj. i hranila time + AM po potrebi.
Nadam se da ćeš bar nešto od ovoga moći predočiti.
Reagiraš onako kako situacija traži. I ne boj se! Za, najduže dva tjedna ćeš se uštositi i organizirati, i bit će ti smješno kako si se bojala bez razloga
slažem se, vidjet ćeš kako će sve sjesti na svoje mjesto, ali ne odustaj kad naiđeš na neke prepreke, kad tad ćeš to morat sama riješiti
a vidjet ćeš kako je dobar osjećaš kad sama vladaš situacijom, to će i oni osjetiti i, vjeruj mi, pomagat će ti, moji kao da nekad znaju da ja ne mogu sama neke stvari odjednom, pa ima filing kao da drugi strpljivo čeka jer sve razumije
jele, moji tako već pola godine, a zubi tek sad izlaze
Poznato gradivo! M je isto tako slinio, a prvi zub smo mu otkrili tek na rođendanu! Bio je za krepati, već je trčao, a nije imao ni jedan zub! (prohodao sam bez ikakve pomoći s 9 mjeseci).
neću nikada zaboraviti to prvo ostajanje
mama mi je dolazila svaki dan i jedan dan je trebala otići ranije
MM je trebao doći za jedno sat vremena i ja sam bez ikakvog straha rekla mami bok
ptičice su bile site,premotane i bilo je to doba dana kad bi dremkali ili bi se mazili
mama valjda nije ni izašla kako treba,a urlanje je počelo,naravno u duetu
probala sam sve što je inače palilo,ali u tom trenutku nije upalilo
što su oni više plakali to je moja panika rasla,sva sam se preznojila (ja mislim da su oni osjetili moju paniku)
šta sam napravila...dala sam im dude
ja koja sam rekla da moja djeca nikada neće imati dudu,nikad ne reci nikad
(nećakinja nam na poklon donijela čašice na kljun i dude,još sam joj i održala predavanje o dudama,ona je rekla da su joj bile baš slatke i tak sam ja to ubacila u neku ladicu i zaboravila...no tada sam se sjetila,našla ih,sterilizirala i tutnula im u usta)
katja ju je pljuvala,jan lickao i plač je prestao tj. nije više bio histeričan kako se meni tada činilo
nemoj uopće razmišljati da nećeš moći sama,moći češ
neće biti lako,ali nije ni najteže
mene su ljudi na ulici ponekad govorili da mi se dive i pitali kako uspijevam i uvijek sam govorila isto ;da sam ih odmah imala dvoje,nikad jedno i da doista mislim da bi jedno dijete hendlala lijevom rukom
samo se opusti sve će biti super
ostala sam sa nekih 4 mjesec -sada imaju 7 i po.... to šta kažete panika .plaču obadvije ..kako uspavati jednu dok druga palče....
sve se navikneš,,sreća pa je jedna uvijek bolja ,,,,ima svega,nekada se same igraju po pola sata,nekada plaču ..pa i to nije tako strašno kad prihvatiš da tako mora biti,,,evo sada i ručak skuham osim kad idemo na vježbe ,ne stignem I mogu vam reći da smo mi mam e blizanaca ,,trojkica ..puno jače,,imam oko sebe hrbu mama sa jednom bebom koje plaču kad im dijete plače,,za nevjerovati...
i to šta je rekla jedna od vas hrane svuda ,,po hranilici ,po meni ,po njima,,,a šta mogu....
Rodila sam krupne bebe koje su odmah pokazale karakter. Sreca moja da mi je curica divno mirno dijete i da na nju ne trosim ni 15% energije koliko trosim na bracu. Ostala sam sama s njima prvi put 10. dan po njihovom rodjenju i moram reci da sam tada dozivjela traumu za sva vremena i i ne zelim se prisjecati tog perioda. Ja sam bila uzasno preplasena sto ako se oboje probude u isto vrijeme (a zamislite tada su non stop spavali i jeli), sada je situacija znatno drugacija. Mama mi je dolazila svaki dan osim vikendom dok nisu navrsili 2 mjeseca. Odnedavno mi dolazi jedna teta da mi pomaze i da se navikava na njih i oni na nju jer ce ih ona cuvati kada pocnem raditi a to ce na zalost bili vrlo brzo. Dojila sam ih uz AD do neki dan. Oni sada jednostavno nece vise cicu, meni je jako zao zbog toga, ali bocica je ucinila svoje. Hvala Bogu pa sam uspjela i ova tri mjeseca,
Evo da se pohvalim, bili smo cijeli tjedan sami nas troje i sve je bilo odlično. Niti jedanput se nisam osjećala bespomoćno. Kao da su znali da smo sami i da trebaju biti dobri. Nika je toliko počela "pričati" da se svi čude jer ipak sada joj samo ja pričam. Jutros se probudila i na baby fon sam ju čula kako priča. Kad sam ušla u sobu ona gleda ručice priča i uživa, a Fran već 2 večeri zaspi bez uspavljivanja na rukama. Stavimo ih budne u krevetiće, malo se meškolje dok se namjeste i zaspu. Eto, sve je nekako sjelo na svoje. (Nadam se da ih nisam sada urekla
E drage moje. decki mi stizu vrlo brzo, porod je sredinom sledece sedmice. Ova tema je kao porucena za mene pa se nadam da cete mi pomoci sa svojim savjetima. Znaci moje iskustvo sa bebom je ravno nuli a sa dvije da i ne pricam. Imam strah od svega, kako vladati sa njima, sta da radim kad pocnu plakati istovremeno, da li cu znati kad placu sta im je, glad ili ih nesto boli itd . itd. mogla bih pisati cjelu noc. Evo napisacu vam kakva je situacija kod mene pa mi vi dajte najbolji savjet kako da se organizujem od samog pocetka, da li ih budite da jedu istovremeno ...... itd.
Kad se porodim mama ce biti sa mnom 20 dana dok ima godisnjeg odmora i onda na nju mogu racunati samo vikendom kad ne radi. Od ostalih nema vide niko na koga mogu racunati osim divnog supruga na koga polazem najvise racuna u pomoci. On radi u smjenama tako da cemo svaku 5 i 6 noc biti bez njega kad radi nocnu a ostale dane preko dana po 8h. Stan nam je mali ali nemamo drugog izbora za pocetak jer u veci ne mozemo dok se ne stvore uslovi da se kupi a to nije bas preko noci. Jedino sto ja radim u dobroj privatnoj firmi koja ce me ispostovati za porodiljsko bolovanje svih 18 mjeseci koje me sleduje po zakonu pa ne moram juriti na posao na brzaka, vec ce tada biti spremni za vrtic. Znaci pomoc nije bas velika i vecinu cu boraviti sama sa njima a imam i komsinicu odmah do stana koja mi je ponudila pomoc sta god treba i ima blizankinje od 15god. pa zna sta je sve prosla. Sta mislite kako da se najbolje organizujem i za sta bi mogla angazovati komsinicu da mi bude najlakse ? Na svekrvu mogu racunati da ce mi spremiti rucak i poslati po potrebi jer je bolesna ( srcani bolesnik i dijabeticar ) i ne moze oko beba ali i suprug je tako dobar kuvar da mi je to najmanji problem. Kuvao je cjelu moju trudnocu jer ja nisam sposobna da udjem u kuhinju a posebno da sta skuham i mogu vam reci da je ukusnije nego kad ja napravim
mama će ti biti prvih 20 dana,a za to vrijeme ćeš se ti koliko-toliko oporaviti i skužiti što i kako s klincima
sve će se posložiti i neće biti nikakvih problema
sa 3 mj ti je sasvim ok da ostanes sama ...ja sam sama sa njih troje...doduse oni sad imaju 6 mj....kad su imali 1,5 sam prvi put ostala sama sa njima
samnom je muž bio doma prva dva tjedna od onda sam sama s njima nije bilo lako ali se snađeš i nemoj se plašiti i bojati po meni je da češ se prije snaći sama nek kad je neko s tobom to ti velim iz osobnog iskustva.
ana, bravo, a još si s nama redovno i na forumu
i ja sam bila u komi draga kad je s njima bilo problema grćići ...... ali svaki njihov osmjeh,pogled i oći pune sjaja kad te pogledaju u stanju si i planine pomaknutiana, bravo, a još si s nama redovno i na forumu
nama obje bake i dede rade tak da nemamo pomoći i netreba nam sam nepotrebno bi dolazilo do konflikata ak ih ne poslušaš idr....... a to nije potrebno jer dječica sve osjete i kad si misliš dali ovako ili onako napraviti ja sam sve po intuiciji radila i nisam pogriješila što se naravno vidi po ovim fakinima.....
nemogu ja bez vas jest da nas nema puno na odbrojavanju ali tu smo redovito ćim M&M daju malo vremena majkici da se javi tetama koje dijele iste probleme i da se veselimo ili tugujemo zajedno
p.s.malo sam off s teme ispričavam se adminu i moder.....
joj mene kad se samo sijetim same s njima....ako sam ja mogla može svako.Moji su zbog prijevremenog rođenja bili jako problematični,ma koma,ni blizu kao zdravo rođena dijeca.Grčevi i plakanje stalno do 6mj,povračanje u isto vrijeme što šlajma što hrane po cijeli dan,nisam smijela dopustit da plaču jer bi ih iritiralo na kašalj pa opet povračanje,Niko ima oštečena pluča pa opet nedaj da plače a rođen je cendro,pa stalno vježbaj s njima,uz to šmrkavi,boležljivi....a tek 18 dana bolnice kada sam bila s njima bez ičije pomoći a jeli svakih 2,5 sata,bolesni,ma ne znam uopce odkud mi snage.E jesam se sad izjadala
bonizg, svaka cast. Pratim tebe i tvoje mrvice jos sa potpomognute. Svim ostalim curkama takodjer klanj.
Meni se nekako čini da ću se brzo snaći, već sam jednom čuvala blizance (doduše, nisu bili moji) ali znam otprilike kako to izgleda. Ako sam onda (sa svojih 19) mogla biti sama s njima satima, valjda ću i sada sa 31... Nadam se barem!
cure znam da to sada izgleda "zastrašujuće" ali vjerujte mi sve se to tak lijepo posloži
ja sam kad su bili cca 3 mj. sama s njima šetala s kolicima,dosta daleko
imala sam uvijek maramu sa sobom,ako je netko počeo plakati stavila sam ga u maramu i mogla sam gurati kolica
isto tako i doma
sve naprosto sjedne na svoje mjesto
bila sam umorna,neispavana...ali preživjela sam
najbolji su mi bili komentari prolaznika i mama u parku
"joj pa kak možete"
"svaka vam čast da ste se odlučili na dvoje" ko da sam ja odlučivala
"kak uspijevate s dvoje,ja nemrem sama ni s jednim"
ja sam tada stvarno mislila da bi jedno dijete hendlala lijevom rukom
Sto si starija to teze ideMeni se nekako čini da ću se brzo snaći, već sam jednom čuvala blizance (doduše, nisu bili moji) ali znam otprilike kako to izgleda. Ako sam onda (sa svojih 19) mogla biti sama s njima satima, valjda ću i sada sa 31... Nadam se barem!
Prvih 15-tak dana nakon poroda pomagala mi je mama (udaljeni 600 km), a nakon toga svekrva i muž, naravno. Kasnije smo uzeli ženu za ispomoć da rasteretimo sveki. Kad su blizići navršili 6 mjeseci, suprug je morao u inozemstvo poslom i još se nije vratio za stalno (uskoro klinci navršavaju 14 mjeseci). Od tada sam sama s njima i noć i dan. Preselila se privremeno u rodni grad da mi mama pomogne, dodje mi oko 18h (nakon posla) pa ja trknem u dućan ili nešto obaviti...Pomogne mi vikendom kad moram u veće kupovine. Tko bi još i njih vukao sa sobom! Najgore mi je što 2 godine već ne spavam, počevši od nesanice u trudnoći pa do nespavanja mog sina. Ako se probudi jednom u noći, imala sam dobru noć. A zna i biti cjelonoćnih tuluma. Curica spava cijelu noć od 6-tog mjeseca, nakon što smo ih razdvojili jer do tada nitko živ u našoj kući nije spavao. Teško mi je što sam sama s njima non-stop, kronično sam umorna, ali uskoro se tata vraća doma...Srećom, imali smo od rođenja samo jednu prehladu i curica virozu tako da sam po tom pitanju sretne ruke jer ne znam kako bih još i boleštine prošla sama s njima.
Mi smo se vec uhodali. Imam pomoc moje mame vikendom ili kad mi suprug radi nocnu smjenu onda ona spava sa nama. Djecaci su dobri, nemaju jake grceve, tek nekad po malo ili je mozda jos rano za njih. Zadnji obrok im je oko 23-24h i onda ponovo oko 4h a izmedju spavaju dubokim snom. Tako da se uspijem nekako i naspavati u letu ili ako nisam nocu onda preko dana kad i oni spavaju. Jedu priblizno u isto vrijeme, odstupanja najdalje pola sata. Od njih dvojice nista drugo ne stignem. U kuhinju ne ulazim jer nemam kad nista spremati a kad spavaju onda ukljucujem perilicu, susim ves u susilici i peglam do besvjesti. I to je to, sve ostalo je misaona imenica. Cekam da se jos vrijeme proljepsa pa da u kolicima idemo u setnju. Ako nista drugo da dan dobije drugi oblik a i da e ja malo vratim u normalu od ovih zidova u kojima sam non stop.
Sve to dođe na svoje. Mi smo ostali sami nakon dva tjedna, tatu smo viđali vikendom a baku nismo mjesecima jer nam je završila u bolnici.
Bila sam sama, umorna, iscrpljena i uplašena al nije ostajalo vremena za brigu, kad bi sve namirila i sama bi se srušila u krevet.
Učili smo zajedno prepoznavati potrebe i uvažati jedni druge. Nije bilo lako, bilo je dana kada sam i ja plakala zajedno s njima, bolesti su mi bile najgore.
Misliš da nećeš moći o onda se uhvatiš kako već slaviš njihovu prvu godinu, ha,ha.
Prebrzo prođe ta prva godina a onda je već sve lakše.
Kako je ljepo cuti ovakve rjeci. Onda dobijem jos vise snage za dalje i ako se i sama pitam odakle mi. Pomoc mi je moja mama koja dolazi jedan dan u sedmici i to iskoristim da letim po gradu i zavrsim sto mi treba dok je ona s njima. Ostalo sam sama i naravno velika pomoc supruga kad dodje s posla. On je s njima i oko njih dok ja nesto skuvam ili on pravi jelo a ja nesto drugo. Jedu nam uvjek zajedno jer su se sami tako uobrocili pa on hrani jednog a ja drugog i tako svako svog i presvuce
sve potpisujem i dodajem
ni okrenuli se nismo,a već četiri
ono veliki ljudi,znaju što žele;dogovaraju,pregovaraju...ludnica
Stvarno Mija,
ni okrenuli se nismo, a već četiri...
Drž se Sandrić, umor ti postane stalni frend u podizanju blizanaca, al polako će doći sve na svoje
Evo da se malo javim kako nam ide... klinci su 7 i pol mjeseci i nije lako. Što su stariji to su situacije samo drugačije. Sve u svemu jako sam zadovoljna kako se snalazim i ništa im ne nedostaje zato što su 2. Najvažnije od svega je planiranje unaprijed i nekoliko solucija za određene situacije.
Ono što je meni najgore je njihove promjene otprilike svaka dva tjedna. Taman posložimo dan, uhvatimo ritam i eto ti neke promjene vreba iza ugla. E zato treba imati više rješenja. Pusa svim blizancima i njihovim hrabrim roditeljima!
Podižem temu jer i mene očekuje hendlanje blizanaca uskoro. Kod nas je situacija takva da MM radi u smjenama i najviše se bojim tjedna kad će raditi noćnu (od 10 navečer do 6 ujutro) jer tada neću moć zvati nikoga da uleti u pomoć.
Što su vam konkretno vaši pomagači pomagali? Čuvanje beba ili kućanske poslove? Posebno me zanima na početku, dok ste bile još slabe od poroda i/ili carskog reza?
Kako stoje stvari sada kad su dječica već porasla?
koliko nakon poroda muž može biti s tobom doma? meni je bilo strašno teško poslije poroda jer sam rodila na carski, bila dosta izmučena i trbuh mi je još uvijek vidio do poda, ako ikako možeš za prvih tjedan-dva organiziraj si pomoć koliko god možeš dok se ne oporaviš od poroda i ne napuniš lagano baterije za dalje
bit će ti dosta teško ako u samom početku budeš sama po noći, ma inače su noći najteže, meni pogotovo onaj prvi dio cca od 22 sata, pa do nekih 03,00 ujutro - tada mi je doslovno glava padala i nisam mogla doći k sebi
jednostavno se ne stigneš odmoriti jer koliko bi i uhvatila vremena po danu ne možeš zaspati uvijek kad želiš, pa kad se skupi više neprospavanih noći teško je izvlačiti iz sebe snagu za dalje
pomoć se sastojala u hendlanju sa vešom i kuhanju neko vrijeme, ostalo smo rješavali ja i muž
nije lako, ali prolazi
svakim danom je sve lakše, ja sam se preporodila otkad su prohodali, iako su jako aktivni barem ih ne treba prenositi amo tamo već sami zuje okolo, a to je i njima super naravno
zaista su prva cca tri mjeseca najteža dok se ipak sve malo ne ustabili, dok ti ne dođeš k sebi od svega, oni svakim danom sve više napreduju i sve postaje jednostavnije, a da je sve izazov - jest, da je lako nije, ali da je posebno i čudesno - svakako
ZO hvala ti na iskustvu, mislim da će MM moć biti samnom nekih 10-14 dana nakon poroda (mislim i dan i noć) a nakon toga kako mu smjene padnu. Sveki i mama će uletit ali preko dana, i planirala sam im dati neke zadatke tipa peglanja, usisavanja ili brisanja poda, pa onda malo držanja beba (ovisno koliko se budu zadržale) ali nisam planirala da nitko ostaje u gostima kod nas 24/7...a čitala sam da neke žene zvonu mamu u goste koja 2-3 tjedna...
Šumskica sve ti ovisi o bebama. Već ćeš i sama vidjeti hoćeš li moći provesti sama noć u tih prvih 2tj.dok ti je muž doma. U svakom slučaju ne odbijaj svaku moguću pomoć. Npr. moji su rođeni 4 tj. prije prirodno, ali cura je htjela biti stalno na prsima, a nije baš jela, a dečko je samo spavao zbog lagane žutice pa sam ga stalno budila da bi povukao par puta pa zaspao i tako stalno. Dojenje je trajalo 2 sata, sat odmora i onda opet ispočetka i to je trajalo mjesec dana. Noću su lijepo spavali dok nisu počeli grčevi i moram ti priznati da sam bila sama završila bih na hitnoj. Toliko je bilo naporno da nisam znala jesam li zaspala sa nekim u naručju ili samo sanjam, a jednu noć sam se probudila i pitala muža što sad trebam
Spasile su nas Sab simplex kapi i onda je krenulo sve super.
Ne plašim te već samo kažem da može biti OK, a može biti ... Pusa i drži se!
Sumskovoce, evo par riječi i od mene. Prvo, čestitam na blizancima!
Rodila sam prije 4 god. blizance, 30 + 4, znači nedonoščad. Nismo imali baš nikakvu pomoć, niti minute, ali je muž bio kod kuće 4 mjeseca. Da nije, i ja bi bila na hitnoj (kao što sam kasnije i bila par puta, jer su me ulovili napadaji panike, što je prilično zastrašujuće iskustvo. Na sreću, prošlo me).
Moji su došli kući s 2200 g, nisu znali/mogli dojiti pa sam se izdajala svaka 3 sata (kasnije svakih 6 sati) i hranila ih na bočicu. Ovo s bočicom je bilo dobro, jer je muž mogao hraniti jednog, a ja drugog. Hranili smo ih nekad i svakih 45 minuta, jer su pili po 15-40 ml, povraćali u mlazu... bilo je naporno i frustrirajuće. Prvih mjeseci nismo baš znali dan/noć, jer su se budili svakih sat vremena, uspavljivali na rukama, povraćali u snu, svašta... Kad razmislim malo, to možda nije ni čudno za nedonoščad koji su prvi 1,5 mjesec života proveli u inkubatoru/metalnom krevetiću i nisu npr. uopće vidjeli mrak (na neonatologiji se ne gasi svjetlo).
Ja sam se isto noću budila ne znajući spavam li još, jesam li budna, kojeg sam zadnjeg hranila, leži li netko na meni, hoću li kojeg zgnječiti ako se okrenem (što je smiješno, jer nikad nisam zaspala s djetetom na sebi/kraj sebe, uvijek su bili u krevetićima)...
Prvih dana smo imali toliko posla oko njih da si nismo stigli pripremiti hranu pa mi je muž umjesto obroka donosio kakao u spavaću sobu,
Iz svega ovoga, par savjeta za tebe:
- psihički se pripremi se za mogućnost da će se možda ranije roditi i raspitaj se malo o procedurama na neonatologiji. Pročitaj ovu brošuru, neće škoditi, iako ti možda neće trebati:
http://www.udruga-oko.hr/_images/doc...donoscetaM.pdf
- prouči si malo ''Baby handling'', postupke pravilnog ''rukovanja'' s bebama, što se posebno preporuča za blizance i prijevremeno rođenu djecu. Ima odlična brošura ovdje:
http://www.udruga-oko.hr/_images/doc...und_finale.pdf
- pripremi si smrznutih obroka za dane kad ti nitko neće moći doći skuhati nešto (ili se nećeš moći previše kretati nakon poroda)
- zaboravi na peglanje, bebama zaista ne treba speglana robica
- traži pomoć u spremanju kuće, a ti se više posveti djeci
- spavaj kad god ti se ukaže prilika, ne daj da te zapričavaju oni koji su ti trenutno u kući. Za vrijeme kad ti je muž kod kuće, možda ti ne trebaju drugi, imat ćete više mira, a pomoć angažiraj kad njega nema. Tako ćeš manje biti sama, ipak nemaš 4 ruke (često ćeš poželjeti da imaš
Sve u svemu, kao što reče Weather, sve ovisi o bebama. Ja iz svojeg iskustva znam razliku između zdravog donešenog djeteta i zahtjevnog nedonošenog djeteta i to je razlika nebo i zemlja. Možda ćeš spasti s nogu i upoznati svoje nove granice izdržljivosti, a možda će ti biti sasvim ugodno.
Kako bilo da bilo, imat ćeš dvije bebe, što je neprocjenjivo.
Sretno na porodu i kasnije!
eto cure su sve rekle, puuuno će ovisiti o tvom stanju nakon poroda, kad i sa koliko će se bebe roditi - to je ustvari najvažnije
prihvati pomoć u bilo kojem obliku, superžena ćeš uvijek biti jer sa blizancima su uvijek pune ruke posla, dok su ljudi tu i žele ti pomoći ( pogotovo oko spremanja, kuhanja i inog ) objeručke prihvati jer će se brzo svi pobrati, a ti ćeš onda imati još više toga za obavljati, ti se fokusiraj na bebuške, na sebe, a ostalo uvali ako imaš kome
Uvijek kažem da smo nenaspavani, umorni, da je naporno, ali s druge strane da nam je predivno i da uživamo s njima. Tako da bilo je svega. Muž je bio mj dana s nama, a dalje smo bili sami.
Moji su bili rođeni u 38 tj, nisu imali žuticu, pa su nas 3 dan pustili kući, bio je petak. U sub navečer oko 11 sati oni urlaju jer ja nemam još dosta mlijeka, pa muž odlazi po adaptirano mlijeko i tu su svaki popili oko 60ml i zaspali. Ali, nakon što sam prvoga dojila preko 3god nisam mogla prihvatiti da njih neću, tako da je to bio grozan osjećaj, predbacivala sam sama sebi, ali srećom to je bilo jedino što su bili na adaptiranom.
Što se tiče spavanja, prvih 4 mj su bili u zajedničkom krevetiću, svaki na jednoj strani, onda smo nabavili još jedan krevetić, ali od njihovog 8 mj, maknuli smo obadva i od tada spavaju s nama cijelo vrijeme. Ovo je postalo naporno stalno se dizati, vraćati, pa jedan spava s nama, pa više ne znaš tko je zadnje jeo, koga si premotao. Tako da smo odustali od krevetića. U početku dok su još puno po noći jeli, kad bi se prvi probudio dala bi mu jest, pa bi se uglavnom i drugi probudio, pa bi muž uzeo prvog koji se malo najeo i njega bi premotao dok bi ja ovog drugog hranila, pa bi ih onda zamijenili i tako nekoliko puta dok se nisu najeli, pa je to trajalo ugalvnom preko sat vremena. Dojenje u tandemu nam u tim prvim mj nikako nije odgovaralo. Kasnije izuzev grčeve, zubiće, prehlade itd. su se budili 1-3 puta i ugl u različito vrijeme pa bi ja dala jesti, dok bi ga muž istovremeno premotao. Zadnjih mj dana je barem za jedno buđenje dovoljno da im promijenimo pelenu i nastavljaju spavati dalje.
Dnevno spavanje, u početku su zaspali dok su dojili, uz mobil ili sami u krevetiću, poslije je dečkić zaspao s dudom, a curica kako kada. Od 6 mj smo ih počeli uspavljivat u auto sjedalicama, pa bi ih prebacivali u krevetić, a od kako smo maknuli krevetiće cijelo vrijeme spavaju u njima tijekom dana. Znam da to nije najbolje riješenje, ali drugačije nismo mogli, a ovako bi ih samo zaljuljala kad bi se počeli budit i spavali bi dalje. Dečkić je oko 6 mj ostavio dudu, počeo se zanimat s igračkama, ja više nisam nudila i tako smo ju ostavili.
Do 6 mj sam ih dojila, pa su onda krenuli s dohranom koju su dosta dobro prihvatili. Najveći problem smo imali što se curica poečla izvlačit iz stolice za hranjenje. Remenčić je bi samo oko struka, pa se dizala, pa onda nije ni htjela jesti. S 10 mj smo maknuli stolice za hranjenje i stavili ih opet nazad u one prve auto sjedalice i tako su jeli do nekih mj dana unazad. Sada ja sjednem oni stoje oko mene, kada se zasite onda bauljau okolo, ali opet dođu po zalogaj, tako da za sada nema ganjanja i trčanja za njima.
Dečkić je prohodao s 12 mj, curica mj dan poslije, tako da je on već trčkarao dok je ona tek počinjala s hodanjem, tako da to je bilo lakše jer nije bilo u isto vrijeme. Ali, s druge strane kad je ona počela s hodanjem, dečkić bi stalno dolazio iza nje, pratio ju par koraka i onda bi ju rušio, a ona bi naravno počela urlat. Tako da je i to bilo napornije razdoblje, ali prošlo je.
Najteže je bilo oko 4 i 5 mjeseca kada nisu više samo željeli ležati, a nisu znali ni igračku držat, pa su se htjeli ugl nosit jer su u protivnom plakali. To je bilo vrijeme kada se suđe nije pralo po par dana, nije se stizalo ni kuhat, brdo veša, što prljavog što čistog. Peglala nisam ništa. Mama je uskočila sa sarmom koju smo zaledili na porcije, napravili smo zalihu knedla sa šljivama, a i pekara ima dobar burek, tako da je to bio naš jelovnik.
Lakše je od kada hodaju, ali ih treba polovit kad krenu na suprotne strane, od kada se znaju zaigrat pogotovo sa starijim (5 i pol g), iako ih i on nekad gnjavi jer baš bi se on poigrao s plastičnom posudicom, pa im uzima, pa oni urlaju. Tuširam se dok oni stoje i drže se na rubu kade, ali barem su tu, ne urlaju u krevetiću i ja nisam danima s neopranom kosom, već se smiju kad ih koja kap pošprica. Sada zaključavam, a obadvije ruke su mi slobodne, prije jednog u klokanicu, drugi u jednu ruku, ključ u drugu, ali mi sada obadvoje već trče prema stepenicama. Sve je to normalno samo što ih je tu dvoje istovremeno. Bilo bi lakše da u masu situacija imam nekoga da mi pomogne, ali ono na par min jer volim svoj mir i da se ne moram stalno objašnjavat zašto nema dudu, jesam mu promijenila pelenu, mogao bi već juhicu ili da mu ipak obučem još nešto. Ovako je da sam nekad skupa s njima i plakala i vrištala, ali opet draže mi je da sam sama, a i zato jedva čekam da muž dođe doma.
Samo polako, puno strpljenja, jer nikada više neće biti ovako maleni, pa treba uživat koliko god možemo.
Isprika na dugom postu, ali maleni spvaju, pa iskoristih vrijeme, jer znam koliko je meni značilo svako iskustvo koje sam mogla pročitati.
June, vidim da nam je slično. Baš sam i ja htjela navesti da su npr. sarma, punjena paprika i burek jako dobri za zamrzavanje
Sjajne ste cure, odvam hvala na iskustvima.
June divan je post i dala si mi uvid u ono što me čeka - i briga i veselje, baš se radujem.
sss hvala na brošurama, meni iskreno nije ni pala na pamet mogućnost da bi mogla roditi nedonoščad i da bi mi koristile informacije, makar iz čiste predostrožnosti.
weather hvala na tvom iskustvu, ali i na pokretanju ove super korisne teme
ZO definitivno si u pravu, bebuške prve, a čistiti i spremati mogu i drugi, nabavila sam broj poznanice koja ima servis za čišćenje, možda i nju zvrcnem u trenucima potrebe
Sve u svemu moj je zaključak na temelju vaših iskustava da je organizirati i prihvatiti pomoć s novorođenim blizancima imperativ, te da što prije shvatim da nisam super žena i da ne mogu sama to će prije stvari leć na mjesto. Ja imam sreću što su mi mama i šogorica udaljene 8 km, a svekrva i druga šogorica 35 km i u slučajevima potrebe mogu doći u roku od pola sata. Možda bi bilo dobro da složimo raspored dolaženja, da pokrijemo prvih mjesec dana ili dva tako da bar za kuhanje, nabavu namirnica i čiščenje bude sve organizirano bez mene. Sad se nadam da će dečki izdržato što dulje u buši, da se ne muče kao bebice od ssss s povraćanjem i teškoćama u hranjenju.
Iako mi je želja isključivo dojiti, mislim da ću ipak kombinirati po potrebi formulu i moje mlijeko, samo da oni budu siti i da napreduju. Jeste li i vi kombinirale? Ima li to velik utjecaj na dojenje u smislu da bebači zaborave tehniku sisanja zbog bočice ili se da hendlati?
sumsko, sve ćeš raditi onako kako ćeš moći, snalaziti ćeš se iz dana u dan, stalno će biti novih situacija koje ćeš rješavati...ali to je sasvim normalno
moji su dojili + dobivali ad prvih dva mjeseca, a nakon toga su ostali samo na ad-u, nisam primijetila da je bočica utjecala na samu tehniku sisanja, ali to će ti bolje odgovoriti mame koje duže prakticiraju kombinaciju
moji su sad prošli 1,5 godinu i svi teški fizički i psihički trenutci kad misliš da nešto dobro ne radiš ili da će te tijelo jednostavno izdati ostali su daleko iza mene i uopće ih se ne sjećam, sve prođe i zaista je puno lakše svakim danom kad se u sve ufuraš
Evo i moje iskustvo friške mame, ja sam ti ostala prvi put sama s njima s mjesec i pol. Izašla sam iz bolnice s njihovih 10 dana rođeni u 36+6 tt carskim rezom. Muž mi je bio doma dva tjedna, sve smo zajedno radili oko djece. Nisam imala nikakvu pomoć oko kuhanja ,pranja, peglanja i čišćenja sve sam sama radila i stizala, odmah sam drugi dan nakon izlaska iz bolnice usisavala i prala brdo robe koja se nakupila zbog dugog ležanja u bolnici!
Kada mi je muž otišao na posao nakon toga mi je 15 dana pomogla mama oko njih odnosno samo hranjenje jer mi je bilo bitno da jedu i spavaju u isto vrijeme onda imaš više vremena za nešto drugo napravit između kada spavaju, ali mama je nakon tih 15 dana odustala i ja ostajem sama. Bilo me samo strah oko tog hranjenja, ali ja sam se naravno snašla imamo stolice za hranjenje od 0 mjeseci oni su u njima u ležećem položaju ali u malom nagibu, stavila bi oba dvoje svakog u svoju stolicu ručnik njima na trbušćić i to bi držalo bocu a ja pored njih se izdajala, znači jeli su moje izdojeno i AD. Evo sada imaju 4 mjeseca bez problema smo sami idemo sami okolo s autom u šetnju i sve možemo sami. Od početka sam ih stavljala spavat u krevetić i palila im mobil oni su se naučili na to i samo bi zaspali nema nikakvog ljuljuškanja po rukama i plača. Nakon dva mjeseca morala sam ih razdvojit svaki spava u svojoj sobi jer stalno bude jedan drugog. Imaju sada 4 mjeseca papaju 4 puta na dan u 8,12,16 i 20 h spavaju cijelu noć do 8 ujutro i preko dana mi spavaju od 12 do 15 i par puta znaju zadrijemati malo. Jako puno se igraju s igračkama i tako da imamo dosta ti šarenih igračka da ih zaokupimo i naravno baby gym koji je super stvar. Evo ja ti imam neko malo pozitivnije iskustvo s blizićima ovih prvih par mjeseci šta smo prošli. Imala mi je curica grčeve i to mi je bilo užasno ali je kratko trajalo jer sam joj davala probiotičke kapi i kapi za grčeve taj period mi je bio najgori jer se derala da bi sva poplavila i tako satima. Evo i moje kratko iskustvo.
sss je, sarma je zakon, opet je mama poslala lonac sarme, tako da samo čeka da ju izvadim.
A, sad si me sjetila koja je bila prva stvar kada sam došla kući. Maleni su zaspali, muž je sa starijim otišao u ljekarnu, a ja se bacila na ribanje kupaone. Je da sam mj dana provela u bolnici i da sam se zaželjela svoje kupaone, ali fakat sam pretjerala iako je bio gušt otuširat se u svojoj čistoj kadi (muž je čistio, tako da nije sad bila prljava, ali nitko ne može bolje od mene). A, nakon toga sam već počela premještat i slagat stvari i tako dva dana (i sve sam si mislila kako to uopće nije teško, blizanci, spremanje) dok me njihov tempo doslovno nije srušio u krevet, pa smo narednih mj dana proveli ugl u ležećem položaju.
Tako da su me oni naučili da ne mora i ne može uvijek sve biti spremljeno i na mjestu. I bilo mi je to teško ispočetka jer sam prije bila baš takva, sve je bilo na mjestu. Danas stoje stvari ne spremljene i po par dana, prozori nisu oprani od proljeća... Jednom je jedna baka rekla:"Prašine će uvijek biti, ali djeca neće uvijek biti mala."
MM je na poslu uspio organizirati da ostane kući samnom prvih mjesec dana nakon poroda i to me jako veseli.
Uredili smo spavaću sobu, kupili jedan kinderbed i madrac, dva kolica (kopče tek trebamo nabaviti) i sve je skoro spremno. Osim mene koja se nadam da ćemo dogurati do 38tt
(sada sam u 32 tt).
Hvala vam cure još jednom na iskustvima
Sumskovoce, super za TM! To će ti biti od velike pomoći.
A što se tiče tjedana, već si sada bolja od mene
sumsko super za muža, puno će ti to značiti
sad mi vase rijeci dobivaju smisao
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
