Svakako da je najbitnije reći što učitelj očekuje od učenika. I da učenik dobije povratnu info, da mu se ocjena objasni.
Što većina učitelja ne radi.
Mene strašno smeta kad ja pitam svoje dijete što je učiteljica rekla kad je npr. čitala sastav, prepričavala, rješavala zadatak iz matke na ploči i sl. I poludim kad mi kaže da nije rekla ništa.
Pa što je tako teško reći, čuj, dijete, ovdje si pogriješila, ali si ovo jako dobro napravila.

Još jedna stvar na koju ja jako pazim i zato vodim detaljne bilješke o svakom učeniku (imam svoj privat dnevnik ))
U usmenom ispitivanju uvijek je moguće nepravedno ocijeniti. Npr. ocijeniti učenikovo znanje taj sat kad se ispituje i uopće ne uzeti u obzir što je dijete radilo, koliko se zalagalo na prijašnjim satovima. Učenica je danas odgovarala gradivo jezika, bunila se, ispravljala uz moju pomoć i sugestije. I to je 3. Ali sam joj dala 4. Zato što imam bilješke o njenom zalaganju na satu jezika i kad smo obrađivali i kad smo ponavljali. Jer ne pišem ocjenu samo za taj dan, ocjena je za cijeli mjesec.
I definitivno nije poklonjena ocjena, već poticajna da i dalje bude aktivna i da sudjeluje u nastavi.