Ocjene i ocjenjivanje

[cvijeta73]

Naravno da dijetetreba imati ispunjeni život i poslije škole, ali to ne rješava pitanje kvalitet školovanja, jedno ne može biti zamjena za drugo. Dijete ipak pola dana provodi u školi i to mu je najvažnija aktivnost tijekom većeg dijela odrastanja. Kao što ja ne bi bila sretna da osam sati provodim na poslu koji ne volim, sa šefom koji mi daje nejasne zadatke i totalno ne transparentno procjenjuje moj rad, zasto to ocekivati od djece? Dakle, tokoliko se dijete samoostvaruje poslije škole nema veze s potrebom mijenjanja školskog sustava.

ovo potpisujem isto. sigurno da se to ne može očekivati, to je strašno frustrirajuće kako za nas, a isto tako i za djecu. i nekako bih probala utjecati na to da dijete dobije ovo o čemu ivarica priča. možda je najbolje pozvati se baš na sustav, na pravilnik o ocjenjivanju sad nemam vremena, al poslije ću ga baš proguglati da vidim. iako, ako tako netransparentno ocjenjuje i izaziva na taj način nesigurnost kod djece, bojim se da je to jako teško mijenjati, te ustaljene prakse.
a to mi je užasno. to je nepravda i jako mi je žao tih malenih kad su u takvoj, nepravednoj situaciji, strašno sam na to osjetljiva (a valjda smo svi).

hm, a ovo o maksimumu, to me vuče na da počnem filozofirati. odnosno uvijek se pitam zašto moramo davati maksimum? kome? toliko truda i rada, a zašto? nisam uopće sigurna da li svojoj djeci želim to prenijeti i mislim da se može lagodnije živjeti od davanja maksimuma cijeli život. al dobro, to su moje nejasne ideje u glavi, a ovo nije filozofski kutak

[ivarica]

ne treba stalno biti sretan, ispunjen i u maksimumu, to je neuroza samo takva
ali jos je veci problem problem kad provodis jako puno vremena negdje gdje imas najmanje prilika za to

[Smajlich]

Matilda, potpis na tvoj post! Također ocjenjujem na taj način, vodim svoje bilješke i djeci i roditeljima su dostupne u svakom trenutku. Vidim da raspravljate o sustavu, hm, dalo bi se tu puno toga reći...samo ću istaknuti da je tu najveći problem što su djeca preopterećena gradivom, hrpetinom predmeta i što većina ne zna razlikovati bitno od nebitnoga, već uče napamet ilitiga štrebaju, ...tako se barem pokazalo u mom dosadašnjem radu i iskustvu. A što se tiče kriterija, još bih napomenula, kako u mojoj školi (strukovna) ta riječ odavno ne postoji. Naime, činjenica je da nam svake godine dolaze sve lošije generacije, s minimumom znanja i nikakvim radnim navikama.....uglavnom, moj recept za uspješno ocjenjivanje i naposlijetku (kakvo-takvo) znanje, jest da se prilagodim svakom razredu i kriterije spustim na njihovu razinu.....da ne radim tako, "popadalo" bi pola razreda! A to mi nije cilj.....

[cvijeta73]

...samo ću istaknuti da je tu najveći problem što su djeca preopterećena gradivom, hrpetinom predmeta i što većina ne zna razlikovati bitno od nebitnoga, već uče napamet ilitiga štrebaju, ...

ne znam za ovo prvo, tek smo u trećem razredu, al za ovo drugo, tko je kriv?
ja gledam npr. prirodu. i dva raličita pristupa tom predmetu u dva različita razreda.
jedan je takav da je od inače potencijalno jako zanimljivog predmeta, napravio muku i nerazumljivu štrebariju, a drugi pristup daje upravo ovo - djeci otvara cijeli jedan novi svijet, koji je strašno zanimljiv, od povijesti do zemljopisa preko prirodnih znanosti, otkriva im osnove svega. a djecu je strašno lako zainteresirati. kad vidiš te malene glavice kako širom otvorenih očiju upijaju znanje, to je prizor radi kojeg se ja mislim isplati raditi taj posao.

[Smajlich]

Naravno, Cvijeto, gradivo treba učiniti zanimljivim i to je među osnovnim zadaćama svakog učitelja/nastavnika... ali to nije, kao što kažeš, uvijek slučaj. Na satu se ponekad,( ako ne i uvijek ), treba nasmijati, pričati nevezano uz gradivo, izić iz učionice i odvest djecu nekamo vezano uz predmet...Npr. ovi moji nisu baš "od lektire" kako to oni nazivaju, ali zato češće odemo u kazalište( i šoping u Jokera ); to nam je izlet cijeli dan ( jer putujemo 100-njak km), ali se isplati! I meni i njima....naravno, prije početka predstave, "zaprijetim" da će se to ocjenjivat i da budu pažljivi
ps. pročitaju oni i djelo.....

[Peterlin]

ne treba stalno biti sretan, ispunjen i u maksimumu, to je neuroza samo takva

ali jos je veci problem problem kad provodis jako puno vremena negdje gdje imas najmanje prilika za to

Ovo je debela istina.

A manevarski prostor nije velik.