Ocjene i ocjenjivanje

[AdioMare]

meni je isto malo nevjerojatno da se jedan prosvjetni radnik ne bi prvo "dosjetio" argumentiranog razgovora prije treniranja strogoće

[cvijeta73]

meni je isto malo nevjerojatno da se jedan prosvjetni radnik ne bi prvo "dosjetio" argumentiranog razgovora prije treniranja strogoće

meni ovo doma ne ide, a kamoli u školi
i potpisujem prethodni post. ja sam stanovala preko puta riječkog mioca i uredno kasnila na prvi sat, barem desetak neopravdanih sam imala na račun toga (ostatak sam uspjela izvuć na slatkorječivost , al kod nekih nikakva priča nije palila).
mislim sve to ima neku čar, i kašnjenje i neopravdani, i nenadano dobivenih slobodnih 45 minuta, i muka što će reći mama na informacijama. ne znam, ali ja na ništa to ne gledam tako tragično, naročito kad su ovi veliki u pitanju. neš ti neopravdanog.

ali jako se slažem s bubicom kad kaže da djecu treba uvažavati. to je strašno bitno, i djeca se premalo uvažavaju. koliko bi učitelja postupilo kao ova iz mog primjera?
a to je tako jednostavno rješenje. a takva su najbolja. a djecu ćemo uvažavati tako da ih pustimo da budu - djeca. koja su živahna, nemirna, mirna, koncentrirana, dekoncentrirana, poslušna, neposlušna. jel od odgoja, jel od temperamenta, jel od neposlušnosti (ovo valjda spada il pod jedno il pod drugo ) - kao da je bitno (izuzimam ovdje ADHD). di bi nastavnici stigli da ispituju jel ovaj gladan pa je živčan, ovom je dosadno, a ovaj je jednostavno takav - živčan, pa se usred sata dere na učenika do.

i tu baš i leži zamka, po mom mišljenju. jer onda vrlo lako dobijemo moju "najdražu" sintagmu o neodgojenoj djeci, s kojom se ništa ne može jer nemaju kućnog odgoja.

učitelji su izabrali jako teško zanimanje. oni našu djecu, one na koje smo najosjetljiviji, moraju naučiti, napuniti te glavice, ali i odgajati. u takvoj ustanovi rade. i od te odgovornosti - ne mogu pobjeći. kako se nose s tom odgovornosti? neki - fenomenalno. neki drugi podijele sto jedinica iz zalaganja i opet na satu imaju kraval. treći ju negiraju, pa odgovornost i za odgoj, a i za znanje svaljuju na roditelje. koji se dovoljno ne bave sa svojom djecom pa su djeca bezobrazna/ne znaju tablicu množenja u 4. razredu.
a opet, neki jednom postupe odlično, drugi put fulaju ceo fudbal, uostalom, kao i mi roditelji.
kako to promijeniti, nemam pojma.
al ono što znam, da ako mi je dijete zadovoljno, sretno, neuznemireno ide u školu, reagirati ću na propuste koje smatram bitnim. a sitne propuste ću tolerirati. neću ih ni primijetiti, da budem iskrena. češće ću stati na stranu učiteljice nego na njegovu stranu. ako vidim imalo logike u njenom postupku. jedino ako je postupak totalno naopak, onda ga zajedno ogovaramo (postupak, ne učiteljicu, sačuvajmebože)