Uvijek je lakše lopticu prebaciti na nekog drugog nego rješavati problem. Ali, kao što svi ne odgajamo jednako svoju djecu, tako i učitelji, profesori ne promatraju na jednaki način istu djecu. Nekome je dijete koje je "brbljavije, nemirnije" razmaženo derište, dok je drugome posebno (u dobrom smislu) i ne smeta ga ta njegova brbljavost. Kod mene je na satu redovito "bučno" jer se igramo, imamo različite vježbe, parlaonice, a kad mi netko upadne na sat ispada da nemam sve konce u rukama. Ili kad učiteljice misle da su me klinci "preveslali" jer ne sjede po rasporedu sjedenja pa počnu raditi red kao da sam glupa i naivna, a ne znaju da sam im dopustila da sjede kako žele...sve dok poštuju dogovor da se međusobno slušamo.

Ne znam jesam li ja prva dotakla pitanje odgoja... Ako jesam, mislila sam na odgoj u kojem se odgaja jedino batinama i kaznama, na obitelji u kojima su alkohol, agresija, droga normalna stvar... Pored ovog, brbljanje je najmanji problem.