Podrska dojenju u rodilistu?

[emily]

Da li ste i kakvu podrsku sto se tice dojenja dobile u rodilistu?

Moje iskustvo iz Vinogradske je slijedece:
1. porod - kad su mi ga donijele na prvi podoj, sestra me pitala da li mi je prvo dijete, i onda mi ga pomogla namjestiti na dojku. I to je bilo sve.
2. porod - isto pitanje, uz dodatak, da li ste dojili prvo dijete, na moja oba pozitivna odgovora rekla je samo: super, onda sve znate 8)

Zanima me kakvo je vase iskustvo u ostalim bolnicama, posebno u onima koje nose naziv "Bolnice prijatelji djece", da li je podrska dojenja samo deklarativna, ili konkretna? Kakve savjete ste dobivale?

Ja sam isto rodila u Vinogradskoj, i sestra mi je prvi put namjestila Karla bez pitanja znam li ili ne, nakon toga me svaki dan pitala jel sve u redu, kad sam je pitala da li sam se dobro smjestila, samo ga je malo pomakla, rekla 'tu stavite ruku', i to je bilo to.

Mislim da ako je sve u redu i ako one to vide, i nema potrebe za nešto više. Cura do mene je imala frku jer joj beba nije primala dojku kako treba, pa je tražila i odmah dobila intenzivniju pomoć.

[Bubica]

Ja sam prije tri godine rodila u Petrovoj i uopće ne osjećam da sam dobila bilo kakvu podršku u dojenju a ležala sam tamo deset dana.

Dijete sam prvi puta dobila na podoj nakon 12 sati, prvi puta su mi ga stavili na dojku bez nekih većih objašnjenja, atmosfera u sobi je bila: nedaj bog da pozvoniš sestrama od dojenja

Samo još jedna ilustracija: jedan dan me sestra "napala" da dijete plače kod njih što znači da ga ja dobro ne nahranim. Na moj odgovor da neznam što da radim jer om čim me vidi zaspe na dojci i ne mogu ga nikako probuditi osorno mije odgovorila "pa neću vam ga valjda ja buditi!", okrenula se i otišla

Dakle, stvarno se nadam da su se stvarni u protekle tri godine malo pomakle s mjesta.

[Fortuna]

ne znam dal se ovo odnosi samo na rodilista u hrvatskoj al ako nije evo i mog iskustva:
cim se rodio odma mi je stavljen na prsa.

uz nadgledanje babice koja mi je odma pokazala pravilno drzanje i objasnjenje da je za bebu veci shok roditi se nego za zenu radjat te da je i za mamu i za bebu najbolje i najljepse upoznavanje bas na taj nacin, da je i za nadolazak mljeka to vazno kao i za refleks povlacenja da se pojavi kod bebe

da nije sve islo kao podmazano govori i ovo kad sam urlala od bola:

al tad bi se odma pojavile ili babice ili sestre koje su mi pokazale kako drzat, kako bebi masirati dlan zbog nerva koji potjece sisanje, kako ako zaspe ciniti kruzne pokrete po tabanima, ne maziti bebu po obrazima jer ga to dekoncentrira i slicno. svaka nova smjena je dolazila u posjet da vidi kako mi ide dojenje, pitali su za desnu bradavicu, masirali mi grudi, donili jastuk za dojenje, ucili koliko je bitno da je beba tjelom uz mamu, da je prvo treba smiriti pa tek onda dojiti , skiniti samo u pelenu pa se zajedno umotat i dojiti sta smo i cinili ,sjedili samnom dok sam izdajala tu ljevu stranu, podrzavali...... govorili da super radim sta mi je puno znacilo jer sam znala plakat onaj momenat kad bi on zaplaka ( hormoni su cinili svoje a nista gore na svitu nego osjecaj da ti je dite gladno a ti mu ne znas dat jest)
sve u svemu, prezadovoljna sam ,pruzili su mi puno i znanja i podrske sta mi je bilo jako potrebno, govorili su mi da ne izlazim iz rodilista sve dok sam nesigurna u vezi dojenja pasam zbog toga i ostala 5 dana a zadnji dan nam je presao u uzivanciju

[IRENA]

moje iskustvo iz Merkura nije puno bolje-prvi put namjestili i to je to!!! nitko se nije previše bavio nama-naprotiv, čak i kad sam tražila pomoć, nisam ju baš dobila-jednom je sestra došla nakon što je Sara plakala 45 min a ja u međuvremenu 3 puta išla po pomoć !
zbog žutice je slabo jela i pala na težini dosta (iako ne previše) pa su mi na izlasku savjetovali svakako nadohranu jer je beba velika i ne smije past' na težini! čak su mi i savjetovali koliko i koje hrane ((kršitelj koda)1 jer su joj to i tamo davali )!
naravno da nismo poslušali-samo dojimo i evo nas sa 3 mjeseca i 7,550 kg!!! :D :D :D ! sad trebamo dijetu :wink:

[tiaiva]

ja sam rodila u sisku (bolnica prijatelj djece),na prvi podoj sam dobila bebu nakon 4h, probala sam ju sama priključiti na sisu što baš nije išlo, bila sam jako razočarana jer sam mislila da će to odmah instiktivno krenuti, sestra mi je pokazala kako i nakon toga mi je trebalo 3 tjedna da naučim tiju kako pravilno uzeti bradavicu, nije mi se sviđalo što su je hranili na bočicu dok je bila na fototerapiji i uvjek mi ju vračali situ, kada sam tražila bočicu da izdojim i pošaljem mlijeko rekli su mi da nemaju dovoljno sterilnih bočica i to nije išlo.. druga strar koja mi se nije svidjela je što se za svaku vizitu beba trebala staviti u koljevku i prekinuti dojenje, da bi se pojavio doktor i pitao da li je sve u redu....
žena do mene nije htjela dojiti (zbog uvučenih bradavica), oko nje su se stvarno trudili, uvjek je bila jedna sestra koja joj je pomagala izdajati, dojiti i stvarno su pojedine sestre dale sve od sebe, neonatalogica nije dala da odu kući dok ne savladaju dojenje, sviđala mi se jedna njena rečenica - nema tih novaca kojima možete kupiti ono što ste dobili u svom mlijeku
nije mi se sviđalo što su pojedine sestre ( te su u manjini ) davale savjete o nadohrani, koje adaptirano kupiti i sl. mani je jedna savjetovala da ju ne držim toliko na dojci nego da nabavim dudu...
i na kraju još uvjek imaju propusta ali mislim da je puno učinjeno u zadnjih nekoliko godina i da treba dati još malo vremena da se prilagode i postanu pravi prijatelji djece

[branka1]

Ja sam rodila na Sv. Duhu i babica mi je odmah nakon poroda rekla da joj probam ponuditi dojku. Lea nije htjela jesti, ali meni je bilo fascinantno jer je prije toga plakala i kad sam je stavila na grudi i počela joj pričati u trenu je prestala. :D
Inače, položaje za dojenje sam naučila na trudničkom tečaju pa ni nisam trebala nekakvu posebnu pomoć od sestara jer je, na sreću, sve od prvog dana sve išlo super. I još uvijek ide. :D I nadam se da će još dugo. :D

[klmama]

ja moram napisati koliko se na SD sve promijenilo unazad 4,5 god. kad sam rodila Karla. sada se na odjelu prakticira isključivo hranjenje na prsima, bebe ne dohranjuju čak ni na zahtjev majke, sestre koje nose djecu, i one koje brinu o rodiljama pomažu namjestiti bebu i daju savjete, neke treba zvati, neke same forsiraju.
na odjelu stoji i natpis da na zahtjev majke beba može i tijekom noći biti s njom.
na neonatologiji su sestre doslovno pola sata provodile držeći dojku u ustima prerano rođenih beba i pomažući mamama.
kad su Brunu vozili u Klaićevu na pregled, zvali su me u 5 ujutro da ju nahranim, i vratili se do 9 da ju stignem podojiti, a da ju ne moraju dohranjivati.
kad je rođen Lukas, prije 2 god, nije bilo baš tako sjajno, ali sad su stvarno za 5+, mislim što se dojeće politike tiče
i pedijatri se brinu oko dojenja, neki manje, neki (omiljeni dr. S :D ) više.

[klia]

MOje iskustvo u zadarskom rodilištu bilo je - grozno. Načelno je rodilište nositelj titule prijatelja djece, ali u stvarnosti je sitaucija sljedeća: dojenje će ti se pokazati ako naletiš na dobru sestru ( ja sam imala sreće, ali tek drugi dan ). Mateja sam dobila u podne ( rodila u 7 i po navečer prethodnoga dana ) s rečenicom: Malo je meketao jutros, pa samo ga nadohranili. Evo vam ga sad, ako bude spavao i 24 sata to je sve normalno ). I tako meni nikako nije dolazilo mlijeko jer sam čekala da se dijete probudi. Počela sam se intuitivno ( ne na savjet ) izdajati jer sam uskoro osjetila da se dojke stvrdnjavaju.
Mateja mi je na sisu stavila cura koja je sa mnom ležala u sobi, bila je već 7 dana u bolnici pa joj je dojenje krenulo i imala je dosta mlijeka. Od sestara sam dobivala samo prezirne poglede u stilu: Zar ti hoćeš dojiti? I gotovo bijesne rečenice nakon jutarnjih vaganja: Podoj!!! Nula!!! Drugi dan istim tonom: POdoj! Pet grama!!! Moramo nadohraniti!!!
Također pamtim i jednu mladu sestru koja mi je na pitanje je li moje dijete lijeno novorođenče kad ne želi sisati nego samo spava - odgovorila: Pa očito da jest! ( A mali imao žuticu... )
I tako, more primjera. Da ne zaboravim i detalj kad je sestra noću jednoj prehlađenoj bebi što je noću plakala uvalila dudu od bočice u usta neka siše uz rečenicu: Ovo inače ne smijemo raditi, ali to pomaže kad dijete plače.
Ukratko, meni je zadarska dječja soba bila veeeliko razočaranje ( a s druge strane ekipa u rađaonici super, za svaku pohvalu. )

[Helga]

Ja sam relativno friško bila u Vinogradskoj i bila 10dana i otpratila dosta cimerica.
Stanje Vinogradska: ovisi o smjeni, tj. postoje od svih onih sestara samo 2 koje stvarno znaju rješavati probleme i hoće pomoći. Druge manje više samo škicnu, namjeste jedanput i to je to. Nedaj bože da se drzneš zvati više puta.
Dvaput tjedno stignu cure sa prakse (srednjoškolke) i pitaju jel treba pomoć.

[Lutonjica]

rodila sam u petrovoj i tamo su "sestre za bebe/dojenje" bile uglavnom mlađahne i vrlo bahate, samo bi donijele i odnijele bebe, međutim bila je jedna starija sestra koja se stvarno trudila i pomagala, i jedna koja je pomagala, ali se vidjelo da joj se baš i ne da...
mene je jedino od svih njih ova prva (koja se trudila ) pitala da li mi je prvo dijete, kad sam rekla "da", bila je uz mene da vidi kako se zara prikopčala i kad je bila zadovoljna otišla je. par puta me pitala ima li kakvih problema, ja ih srećom nisam imala, zara se od prvog dana super prikapčala na cicu, a i ja sam dosta prije toga naučila o dojenju pa sam znala kak to izgleda kad je dobro, a kak kad je loše prikopčana. i par puta kad su zaru doveli uspavanu, ona mi ju je probudila za papanje.
međutim, u sobi je bila cura koja je stvarno imala velikih problema s dojenjem (loš latch on, mastitis,..), i ta sestra (naravno, kad je bila u smjeni) joj je strašno puno pomagala - konstatno je bila kod nas u sobi, masirala joj cice, ručno ju izdajala, učila ju kako da to sama radi, obećala joj je da njenu bebu nipošto neće hraniti između podoja kako bi joj došla stvarno gladna... i u svako doba si mogao pozvoniti i ona bi pomogla..
nažalost, ne znam kako se zove, ali su je cure u sobi zvale "ona iz dubrovnika"

[Marija]

Evo moja iskustva iz Merkura:

1. porod, '97. Paulu sam dobila tek nakon 30 sati (porod lagan, sve prošlo u redu), jer nije bilo mjesta na odjelu za rodilje. Ležala nakon poroda u predrađaoni, a tamo je nisu htjeli donijeti, iako sam nekoliko puta pitala. Kad smo se konačno vidjele pitala sam sestru da pogleda da li sam je dobro postavila na prsa . Bacila je pogled s vrata (ja bila na krevetu do prozora) i rekla da jesam (a nisam, dobila samo gorzomorne ragade). Onda su nosili bebe svaka 4 sata, uglavnom nahranjene, i požalila sam se glavnoj ped. da je nisam mogla nikako probuditi da doji. Ona je samo prokomentirala da nema nikakve veze, jer će je oni nadohraniti.

2. porod, '01. Dobila sam Daniela nakon 4 sata i imali smo 24 satni rooming. Rekla sam da znam dojiti, da je drugo dijete i nisu se pleli. U sobu je došla i prvorotka kojoj je sestra namjestila dijete na prsa. Uglanom činilo mi se da su se stvari drastično promijenile (u monm slučaju i jesu)

[pituljica]

Prije pet godina je to u vinogradskoj izgledalo ovako: kažem da mi je to prvo dijete i zamolim sestru da mi pokaže kako ga pravilno staviti na dojku. Njen odgovor "gurnite mu sisu u usta". To je bilo sve od pomoći tijekom 3 dana.
Zato baj,baj vinogradska.

[MamaRibice]

kad je rođen Lukas, prije 2 god, nije bilo baš tako sjajno, ali sad su stvarno za 5+, mislim što se dojeće politike tiče
i pedijatri se brinu oko dojenja, neki manje, neki (omiljeni dr. S :D ) više.

Bas mi je drago da ide na bolje. Meni je prije 2 god bilo grozno. Lucija nije mogla uhvatiti bradavicu, a k tome bi je uvijek donijeli situ i uspavanu. Pomoc sam dobila samo ako sam je trazila i to na nekoliko minuta, bez obzira na rezultat. Ako je nisu uspjeli namjestiti su rekli - budite uporni, i otisli. Nikad nitko nije doso i pitao kako ide, je li jela...

Prvi dan sam svako malo pitala kad ce je donijeti jer bi dojila - "Pa tek vam je prvi dan, imate vremena".
A kad sam rekla da imamo problema, da nam ne ide - "Pa tek vam je 2./3. dan, imate vremena".

Ja sam bila presretna kad smo konacno dosle doma.

[pinocchio]

Moje friško iskustvo iz Vinogradske je ovakvo: rodila sam na carski, beba je bila male porođajne težine pa je provela u inkubatoru tri dana. Ja sam od prvog dana pitala kada ću dobiti bebu na dojenje, a dobivala sam odgovor da još imam vremena jer mlijeko neće krenuti prije 4. ili 5. dana. E kod mene je krenulo 3. dan, a ja nisam skužila da je frka dok mi se cice nisu skroz upalile. Bebu su mi donijeli 3. dan popodne (prekasno) i ona naravno nije znala kaj bi s mojim tvrdim cicama. Sestre su skužile da je frka i samoinicijativno me počele izdajati. Izredale su se njih četiri, a ja sam urlala od bolova. Upalu sam sanirala tri dana oblozima od kupusa, masažom, izdajanjem i toplim tušem, a bebica je, znajući bolje od mene što i kako treba, prihvatila lijevu cicu i odmah se primila posla. S desnom smo još par dana imale problema. Uglavnom, sestre su bile voljne pomoći (i pomagale su kad je bilo najgore), ali su mi uglavnom samo davale kratke upute (od svake sam dobila drugi savjet) što mi je činiti jer su one zatrpane poslom i ne mogu pomoći. Bebu su mi pomogle namjestiti prvi put i trudile se pomoći kad god su stigle. Inače mislim da je pitanje dojenja u Vinogradskoj veliki minus. Mislim da bi trebali omogućiti da sestre koje se za to educiraju mogu pomoći u svakom trenutku dok dojenje ne profunkcionira. Mi smo sada ušle u štos jer sam ja unatoč svim početnim poteškoćama odlučila dojiti pod svaku cijenu i nisam prihvaćala alternativu. Još sam iz rodilišta više puta zvala rodin sos i sve frendice koje su dojile kako bi mi pružile podršku. Naprosto sam vapila da mi pomognu. Sva sreća uspjelo je zahvaljujući svima i sada bebica i ja uživamo u dojenju iako još hvatamo ritam.

[renata]

kako mi je prekrasna ova prica iz svedske
kao neki san... ono, mozda jednog dalekog dana bude tako i u nasim rodilistima.

moje iskustvo:
1. put nista, ali dosla mi je jedna zena u rodiliste, moja poznata, koja mi je pokazala, ostalo sam naucila prije iz knjige
2. put samo jedna korisna informacija, da se obavezno izdajamo nakon podoja, ali to je bilo korisno samo zato sto nije bilo rooming-ina
3. put pogotovo nista, jer nisam ni htjela da mi nesto kazu, znala sam sama sto treba

[Maja]

renata, marija, brzo mijenjat signature :D

[pituljica]

kolegica iz Ljubljane mi priča da njih ne puštaju iz bolnice dok beba ne počne dobivati na težini. Nema nikakvih bočica s glukozom ili adaptiranim mlijekom, isključivo dojenje. AKo treba ostaneš 10 dana dok se dojenje uhoda. A samo smo 170 km udaljeni.

[Vesna]

I moje iskustvo s rodilistem je izvrsno samo nazalost nije iz Hrvatske. :D
I ovdje mozes ostati u bolnici koliko zelis a oni preporucaju da se ostane dok nisi siguran da ce dojenje dalje ici bez problema.
Bebu sam dobila odmah na prsa i 24 sata je bio sa mnom u sobi. Uzeli su ga samo da ga pedijatar pregleda a i tad sam ja isla s njim. Doslovce ga nikad nisam ispustala iz vida. Prematanje je po zelji ili radis sam ili dolazi sestra. Za robicu i pelene si mogao traziti da ti donesu ili samo odsetati i sam uzeti sta ti treba.
Prva tri dana ja nisam ni jednom podojila bebu a da sestra nije bila uz mene. Imali smo problema sa nabreklim sisama pa se malac tesko prikacio a ako nebi uspio od prve udri u plac. Svaki put kad je trebalo dojiti ja sam zvala sestru i ona bi za minutu dosla i ostala koliko god treba a nekad i pola sata. Kad nikako nije islo trazile su da se izdojim i malom smo na casicu davali moje mljeko dok se ne bi smirio a onda pokusali ponovo. Mislim da sama to nikad ne bi uspjela. Stavljali su mi obloge od kupusa i konstantno davali podrsku kad sam ja posustajala.

Uvjeti u rodilistu su prekrasni. Ja sam bila u jednokrevetnoj sobi koja je imala televizor, radio, fotelju, stolicu za ljuljanje. Svaka soba je imala kupaonicu i posebno je jos u sobi bilo mjesto za prematanje bebe sa nekim sudoperom.
Na odjelu smo imali kuhinju pa si sam mogao skuhati kavu ili caj ili uzeti nesto iz frizidera kao voce ili mlijeko. Isto tako imali smo dnevnu sobu sa televizorom i igraonicu za djecu kad dolaze mamama u posjete.
Inace posjete su neogranicene. Muz moze ostati koliko god to zeni odgovara (moj je dolazio u 10 ujutro i ostajao s nama do 12 u noci jer je na zalost family room u kojoj moze ostati otac bila zauzeta). Uglavnom za mene je to bilo prekrasno iskustvo.
Jos se samo nadam da cu iducu bebu ipak roditi u Hrvatskoj ali uz ovakve uvjete al ne za 10 godina

[branka1]

odoh ja drugo rodit u Finsku :D :D :D

[renata]

javljam se da opet hvalim kak je vani (a i da si pogledam novi signature 8) )
to mi je fantasticno kako se brinu o dojenju. bilo bi fora te dojmove pokazati nasim doktorima i sestrama.

[Fortuna]

mislim da je to ovde zato sta dojenje, trudnocu i porod uzimaju kao jednu od najprirodnijih stvari kao i to sta zele pokazati respekt prema trudnici i tek rodenoj bebici. nekad i rjec puno vise znaci od tv-a u sobi ili telefona uz uzglavlje.sav luksuz je bezvrijedan ako se nema podrska i strpljenja.
bez respekta od strane zdravstva hrvatska ce se samo vrtiti na mistu.