nakon gubitka....kada se odlučiti na novu trudnoću i kako ju psihički preživjeti

[Boxica]

nina70 žao mi je što si nam se pridružila na ovaj način...

inače i meni se sve komplicira u zadnjem tromjesečju...evo tri prijevremena poroda, nažalost jedan sa jako lošim krajem...

meni je sad na zadnjem porodu (drugi CR) krvarenje trajalo puna dva mjeseca, a nisu mi htjeli ništa prčkati niti mi davati hormone zbog trombofilije...a cijela ta dva mjeseca + dobrih 6 mjeseci me znalo presjeći u donjem dijelu trbuha...pogotovo me jako bolio lijevi jajnik dan prije M i to tako jako da sam mislila da je slijepo crijevo u pitanju...na kraju je gin otkrio da su jedan šav prejako zategnuli pa eto kako bi napravila neki krivi pokret tako me bolilo...prestalo je kada su valjda svi konci nestali...

a bolovanje? bila sam tri mjeseca na porodiljnom nakon smrti blizanaca (to i ti imaš pravo)....jel mi bilo lakše na poslu? nije, samo sam povremeno zaboravila na sve...onda bi sjela u tramvaj kad bi išla doma i vidjela trudnice i male bebe...i ponovo sve ispočetka...

[kisica]

Renchy - meni su isto dosta govorili da se obratim nekom stručnom, meni nije imalo smisla? Nije mi trebao savjet doktora, nego neka utjeha, netko tko zna kako mi je, i to su bile ovdje sve cure ovdje. Ovdje sam pisala svaki svoj osjećaj, dobila utjehu, i pomoć kako da to sve prebolim. Problem je izbaciti bol, a to neće napraviti nitko osim tebe. Punih 6 mj. ja sam plakala, svaki dan, nije bilo dana a da nisam suzu pustila, tek kad je moj termin prošao nekako sam postala mirnija i svjesnija da je to zapravo to. Drži se, piši što više, plači, jer kako preboljeti nešto ako to držimo u sebi.

Nina - ovakvo mišljenje imam i ja, kako planirati novu trudnoću kad svi kažu obično da do 12 tj. ako je sve oke, bit će i dalje. Ja sam čekala da prođe 7 tj.jer se u prvoj tad zakompliciralo, a sad eto u 14om Moj muž ti je to nekako sve zadržao u sebi, jednostavno kad sam plakala tješio me, ali o tome nismo nikada pričali. Neznam jel njemu bilo teško spomenuti to, ili se bojao da ću ja biti gore, ali ta tema je zatvorena za razgovor onog dana kad je sve stalo. Ja o tome nisam mogla sa nikime, samo sa curama ovdje i to je bilo to, i dan danas nevolim da me itko pita.

[nina70]

Boxica, Kisica, i meni je dr preporučila porodiljni 3 mj. ali mislim da ću se morati vratiti malo ranije. Ne znam još za trudnice, ali male bebe ne mogu vidjeti ni na TV-u - odmah mi se srce propara, a knedla u grlu guši pa guši. Najgore je što mi je nekoliko prijateljica upravo rodilo i nadala sam se da će se naši bebači zajedno igrati.
Tek što sam napisala da mi je prestalo krvarenje (10. dan, odmah nakon sprovoda) evo ja danas opet prokrvarila.
,Većina muževa zatomljuje osjećaje. Moj je strašno plakao kad smo vidjeli bebu, poslije sam ga još nekoliko puta uhvatila da potajno plaće. Radi se o tome da ne želimo jedno drugo opterećivati, ali ni to nije dobro. Ni ja nisam tip koji bi cijelom svijetu pokazivao osjećaje ali se bojim da ću šutnjom zaboraviti ono prekrasno lišce koje je izgledalo kao da spava. Kad se samo sjetima da ga u prvi moment nisam htjela vidjeti (mislila sam bit će mi lakše) ali mi je jedna predivna psihologica rekla da dobro razmislimo jer ćemo možda poslije žaliti. Poslušali smo je....moj ga je muž poljubio, a ja sam ga samo milovala. Sad si ne mogu oprostiti što ga nisam izljubila i jako zagrlila.

[Kejt]

Sad si ne mogu oprostiti što ga nisam izljubila i jako zagrlila.

joj, cure, ovo i mene jos muci. ljuta sam i zalosna. da je barem jednom mogu dodirnuti

[Boxica]

...ja sam ga samo milovala. Sad si ne mogu oprostiti što ga nisam izljubila i jako zagrlila.

i ja sam svojeg J. samo mazila po nogici dok je bio u inkubatoru...već je bio u nesvjesti kada sam ga prvi put vidjela...vratila sam se u sobu na odjel, nakon pola sata je došla pedijatrica i rekla da je sve gotovo...u tom trenu mi je mozak bio prazan...ali danas žalim istu stvar, što ga nisam primila u naručje i poljubila...

što se tiče krvarenja prati ga, ako se pojača, odi ginu obavezno!
također pazi na temperaturu!

[mačkulina]

drage moje,
nisam se duže vremena javljala.... ne znam što bih pametnoga napisala osim da se i dalje hranim svojim strahovima...
Svaki dan/tjedan.. je prisutan novi... i to u svakoj slijedećoj trudnoći barem kod mene ubitačno....
Sad smo 22+5... sve izgleda ok, ali opet to drugo tromjesječje... koje kao treba biti najbezbrižnije.. meni je najgore
Bila sam na RACZ, zbog godina života, sve je ok... ono na normabelima sam, samo da se umirim da će sve biti dobro...

Divim se ženama koje nakon gubitka u novu trudnoću krenu neopterećeno i bez straha... voljela sam da sam ja takva, ali nemože svatko to biti, to mogu samo one jake... a ja sam slaba

oprostite na smetnji... morala sam se negdje izjadati

[Boxica]

drage moje,
nisam se duže vremena javljala.... ne znam što bih pametnoga napisala osim da se i dalje hranim svojim strahovima...
Svaki dan/tjedan.. je prisutan novi... i to u svakoj slijedećoj trudnoći barem kod mene ubitačno....
Sad smo 22+5... sve izgleda ok, ali opet to drugo tromjesječje... koje kao treba biti najbezbrižnije.. meni je najgore
Bila sam na RACZ, zbog godina života, sve je ok... ono na normabelima sam, samo da se umirim da će sve biti dobro...

Divim se ženama koje nakon gubitka u novu trudnoću krenu neopterećeno i bez straha... voljela sam da sam ja takva, ali nemože svatko to biti, to mogu samo one jake... a ja sam slaba

oprostite na smetnji... morala sam se negdje izjadati

iskreno draga, ja neznam niti jednu koja je bez straha krenula u novu trudnoću (niti privatno niti tu na forumu)...pa to je normalna ljudska reakcija! i ja sam bila sva ukomirana, što će biti, što će se dešavati! ali eto sve je bilo ok i malac mi sad ordinira po ormaru i nahitava poklopce od lonaca
bez brige draga i kod tebe će sve biti ok! btw, čestitke na curici!

a što se tiče jadanja?! znaš da smo uvijek tu za tebe!

[Beti3]

mačkulina, normalan je strah u idućoj trudnoći. Mi nismo ni ime izabrali od straha...Jaka ili slaba, sijeda sam od prije tridesete...

[nina70]

Mačkulina, natjeraj se uživati u trudnoći. Meni se lice ozari samo kad se sjetim svog trbušćića i mog malog boksača koji se ritao. Barem imam ta predivna sjećanja.

A sada jedno hladno financijsko pitanje: imaju li i naši anđeli pravo na jednokratnu pomoć od hzzo-a ili barem neku refundaciju troškova sprovoda? Možda će se neki pitati kako uopće mogu o tome razmišljati, ali tijekom cijele trudnoće mi nisi dali mira i stalno su mi osporavali moja građanska i ljudska prava. Tek nakon 3 mjeseca agonije i držanju trudnice na minimalcu (koja u cijelom radnom vijeku nije bila niti jedan jedini dan na bolovanju) riješili su stvar u moju korist (slučajno se datum potrefio s datumom poroda). I baš zbog tog nefer ponašanja prema ženi kojoj u trudnoći treba mir i zadovoljstvo, a oni su poduzeli sve da se tako ne osjećam (čak sam trpjela i uvrede i to od žene zaposlene u državnim jaslama) ja bih htjela da snose bar dio mojih troškova. Ja sam u Rijeci (PGŽ). Ja sam se već raspitivala u HZZO-o ali njima su svi odgovori NE, a ja sam od nekih žena čula da ipak imamo neka prava.

[Boxica]

Mačkulina, natjeraj se uživati u trudnoći. Meni se lice ozari samo kad se sjetim svog trbušćića i mog malog boksača koji se ritao. Barem imam ta predivna sjećanja.

A sada jedno hladno financijsko pitanje: imaju li i naši anđeli pravo na jednokratnu pomoć od hzzo-a ili barem neku refundaciju troškova sprovoda? Možda će se neki pitati kako uopće mogu o tome razmišljati, ali tijekom cijele trudnoće mi nisi dali mira i stalno su mi osporavali moja građanska i ljudska prava. Tek nakon 3 mjeseca agonije i držanju trudnice na minimalcu (koja u cijelom radnom vijeku nije bila niti jedan jedini dan na bolovanju) riješili su stvar u moju korist (slučajno se datum potrefio s datumom poroda). I baš zbog tog nefer ponašanja prema ženi kojoj u trudnoći treba mir i zadovoljstvo, a oni su poduzeli sve da se tako ne osjećam (čak sam trpjela i uvrede i to od žene zaposlene u državnim jaslama) ja bih htjela da snose bar dio mojih troškova. Ja sam u Rijeci (PGŽ). Ja sam se već raspitivala u HZZO-o ali njima su svi odgovori NE, a ja sam od nekih žena čula da ipak imamo neka prava.

od mirovinskog i HZZO ne dobivaš ništa...prije se moglo iskamčiti, ali su unatrag par godina jako postrožili davanja tako da ništa od svega
ali ako imaš životno osiguranje (ja imam u Allianzu) dobila sam novce za rođenje djeteta bez obzira što je J. bio živ samo 30 sati

[Beti3]

nina70, koliko vidim rodila si poslije 24. tjedna. Treba bebu prijaviti na matični, dobiješ rodni list i umrlicu(kako mi je teško napisati ovu riječ). Tada na HZZO. Neki dan je bila tema o tome, pa potraži malo. Imaš pravo na opremu, tri mjeseca porođajnog, beba se računa i za trogodišnji porođajni za kasniju djecu.
Budi uporna, i mene su oni u riječkom HZZOu znali natjerati na plač, ali imaš prava. Probat ću ti naći te linkove.

[renchy]

Nina izdrzi,ne znam sta bi ti rekla jer tu nema rijeci koje bi te utjesile kao ni mene.Ja sam svog andjela izgubila 25.2 u 20tj,na porodu sam okrenula glavu i stisnula oci da ne vidim jer bi mi u tom trenutku srce puklo,pogledala sam samo posteljicu kasnije.Ja znam da mene moj andjeo ceka gore,obecala sam joj da cu doci i da cu je cuvati jednog dana,al moram zivjeti jer me trebaju njena dva brata na ovom svijetu.Boli me ko tebe vjeruj,majcino srce je veliko i ima mjesta za svu djecu koju imamo i koju smo izgubili.To ljudi koji to nisu prosli ne mogu razumijeti.

[Boxica]

nina70, koliko vidim rodila si poslije 24. tjedna. Treba bebu prijaviti na matični, dobiješ rodni list i umrlicu(kako mi je teško napisati ovu riječ). Tada na HZZO. Neki dan je bila tema o tome, pa potraži malo. Imaš pravo na opremu, tri mjeseca porođajnog, beba se računa i za trogodišnji porođajni za kasniju djecu.
Budi uporna, i mene su oni u riječkom HZZOu znali natjerati na plač, ali imaš prava. Probat ću ti naći te linkove.

za tri mjeseca porodiljnog zna, ali je prije rekla da ga vjerojatno ne želi korisitit...

nema pravo na opremu niti na pokriče troškova sprovoda

[nina70]

Nina izdrzi,ne znam sta bi ti rekla jer tu nema rijeci koje bi te utjesile kao ni mene.Ja sam svog andjela izgubila 25.2 u 20tj,na porodu sam okrenula glavu i stisnula oci da ne vidim jer bi mi u tom trenutku srce puklo,pogledala sam samo posteljicu kasnije.Ja znam da mene moj andjeo ceka gore,obecala sam joj da cu doci i da cu je cuvati jednog dana,al moram zivjeti jer me trebaju njena dva brata na ovom svijetu.Boli me ko tebe vjeruj,majcino srce je veliko i ima mjesta za svu djecu koju imamo i koju smo izgubili.To ljudi koji to nisu prosli ne mogu razumijeti.

Sve je istina. Za sada sam okružena normalnim ljudima koji točno znaju što mi trebaju reći, ali me birokrati izluđuju. Jedino što tražim od njih je da me upute na pravu adresu tj. osobu ali ni to nisu u stanju.

Bila sam danas na HZZO-o i rekli su mi da nemam nikakvih novčanih prava osim 3 mj. porodiljnog. Srećom tamo je bila jedna normalna žena pa je rekla da pokušam u Centru za soc. skrb, ali gajim slabe nade.

Beti3 ako nađeš koji link pošalji mada se bojim da je Boxica u pravu.

Ma nek se gone oni i njihovi mizerni novci. Ne moraju mi ništa dati, ali mislim da ću napisati neko pismo Milanki jer i naši anđeli bi trebali imati neka prava....

[Boxica]

nina70 u svakom slučaju prijavi dijete u matični ured...nikad ne znaš kada ti može zatrebati taj list...
ja evo imam pravo na tri godine porodiljnog jer mi se I.G. računa službeno kao treće dijete...

Beti na opremu bi imala pravo da je dijete duže proživjelo pa da ima rodni list na kojem ne piše da je dijete preminulo...

[nina70]

Boxica, bili smo u matičnom međutim njima je već bolnica prijavila mrtvorođenu bebu i mi kad smo došli morali smo samo ispuniti formular s imenom i prezimenom djeteta, platiti 25 kn taxi i dobili smo Izvadak iz matice rođenih. Na dnu tog izvatka piše primjedba: Dijete je mrtvorođeno Rekli su da nam osim tog papira više ništa ne treba. Ne moram reći da su me i tamo rasplakali je na tom papiru (jedini pisani dokaz da smo imali sina) piše uz djetetovo ime samo moje ime i prezime, a rubrika otac je prazna. Moj suprug mu ne može dati svoje prezime niti sebe upisati kao oca jer je dijete mrtvorođeno!!!!!! Ne znam zašto smo prije MPO-a morali ovjeravati kod javnog bilježnika da živimo u vanbračnoj zajednici kad je moj nevjenčani suprug (s kojim sam preko 15 god) ispao obični donator. Da mi je uhvatit za vrat tog prasca koji je pisao zakon. Baš zbog toga sam im i htjela otet nešto para da im se bar nekako osvetim jer umjsto da nam olakšaju bol i jad oni je samo produbljuju.

[Beti3]

osijek je pisala za pravo na opremu djeteta, ali njene curice su živorođene, vjerojatno je zato imala pravo na naknadu.

[Boxica]

osijek je pisala za pravo na opremu djeteta, ali njene curice su živorođene, vjerojatno je zato imala pravo na naknadu.

nema veze što su živorođene, nego su živjele više dana, neznam točno koliko...uglavnom osijek je rodne listove izvadila dok su bebe još bile žive....
ja sam u isto vrijeme prijavljivala rođenje i smrt djeteta (J. je bio živ 30 sati) pa mi je odmah na rodnom listu napisana primjedba da je dijete preminulo dan poslije u određeno vrijeme

[Boxica]

Boxica, bili smo u matičnom međutim njima je već bolnica prijavila mrtvorođenu bebu i mi kad smo došli morali smo samo ispuniti formular s imenom i prezimenom djeteta, platiti 25 kn taxi i dobili smo Izvadak iz matice rođenih. Na dnu tog izvatka piše primjedba: Dijete je mrtvorođeno Rekli su da nam osim tog papira više ništa ne treba. Ne moram reći da su me i tamo rasplakali je na tom papiru (jedini pisani dokaz da smo imali sina) piše uz djetetovo ime samo moje ime i prezime, a rubrika otac je prazna. Moj suprug mu ne može dati svoje prezime niti sebe upisati kao oca jer je dijete mrtvorođeno!!!!!! Ne znam zašto smo prije MPO-a morali ovjeravati kod javnog bilježnika da živimo u vanbračnoj zajednici kad je moj nevjenčani suprug (s kojim sam preko 15 god) ispao obični donator. Da mi je uhvatit za vrat tog prasca koji je pisao zakon. Baš zbog toga sam im i htjela otet nešto para da im se bar nekako osvetim jer umjsto da nam olakšaju bol i jad oni je samo produbljuju.

ajme nina...horor...jako mi je žao što je tako ispalo za tvog supruga...

[micek7]

ponesto i ja znam o tome,ako je dijete mrtvorodjeno nema se prava na hzzo,nazalost,tako mi je rekla zenska kad sam ja bila al mi smo naseg Filipa prijavili odmah i zivio je 8 dana tako da smo dobili nkanadu sa hzzo a od grada zg.ne jer dijete mora zivjeti pod istim krovom sa roditeljima(

[renchy]

Nina strasno mi je zao kroz sta prolazis,a ova drzava mi se sve vise gadi,oprostite cure ne mogu se kontrolirati.

[nina70]

Cure, to što ste napisale za Osijek i što kaže Renchy i ja sada shvaćam: zahtjev je predan dok su dječica još bila živa.Pošto naši pametni političari misle da su ih takvi roditelji izigrali (inače dok roditelj proživljava najteži gubitak života baš razmišlja kako prevariti državu) odlučili su na Izvadak iz matice rođenih odmah dopisati da je dijete mrtvorođeno da ne bi slučajno izgubili koju kunicu.
Boxice, to što mi mužu ne dozvoljavaju da prizna dijete je stvarno horor. Najgore što ja na takve nebuloze jako burno reagiram i onda se (zbog budala) još posvađam s mužem. Ja zaista nemam ništa protiv institucije braka, ali mi smo se zavjetovali jedno drugom bez popa i bez matičara jer smatramo da poštenom čovjeku ne treba svjedok ni papir da bi znao kako se treba ponašati prema partneru. Zar ću se morati udati samo da bi naši zakoni (koje kao da su pisali napušeni tinejđeri i to u toku jedne večeri) imali kakvog-takvog smisla?
Još nešto vezano za pogreb. Mi smo kao imali sreće jer imamo vlastitu grobnicu pa smo morali platiti "samo" troškove pogreba. Inače, u Ri postoji dječje groblje (što se čini kao dobra ideja) ali nakon nekoliko godina moraš ekshumirati bebu ili će, ako nemaš love, završiti tko zna gdje. Eto, horor do horora i nikog nije briga.

[Patik_moj <3]

Draga Nina, jako mi je zao sto ovo morate prolaziti...Ali pokusaj gledati ovako, ako vama dvoma nije potreban papir da ovjecite vasu ljubav, nije vazan ni papir na kojem pise da si mu samo ti majka, jer samo vas dvoje znate sa kojom ljubavlju ste ga zaceli i koliko ste mu se radovali i da on ima najboljeg tatu na svijetu, iako to "netko" ne zeli priznati. Jako mi je zao sto se sada sa ovim susrecete...Drzite se...a te svadjice medju vama, to je normalno, i zbog tuge i osjecaja nemoci...nama su prosla 5,5 tjedana i jos uvijek imam osjecaj da zivim sa strancem, zato jer nisam u stanju opet se otvoriti i biti sretna, i tko zna koliko dugo ce to trajati...Ljubim te i cuvaj se...

[Boxica]

Cure, to što ste napisale za Osijek i što kaže Renchy i ja sada shvaćam: zahtjev je predan dok su dječica još bila živa.Pošto naši pametni političari misle da su ih takvi roditelji izigrali (inače dok roditelj proživljava najteži gubitak života baš razmišlja kako prevariti državu) odlučili su na Izvadak iz matice rođenih odmah dopisati da je dijete mrtvorođeno da ne bi slučajno izgubili koju kunicu.
Boxice, to što mi mužu ne dozvoljavaju da prizna dijete je stvarno horor. Najgore što ja na takve nebuloze jako burno reagiram i onda se (zbog budala) još posvađam s mužem. Ja zaista nemam ništa protiv institucije braka, ali mi smo se zavjetovali jedno drugom bez popa i bez matičara jer smatramo da poštenom čovjeku ne treba svjedok ni papir da bi znao kako se treba ponašati prema partneru. Zar ću se morati udati samo da bi naši zakoni (koje kao da su pisali napušeni tinejđeri i to u toku jedne večeri) imali kakvog-takvog smisla?
Još nešto vezano za pogreb. Mi smo kao imali sreće jer imamo vlastitu grobnicu pa smo morali platiti "samo" troškove pogreba. Inače, u Ri postoji dječje groblje (što se čini kao dobra ideja) ali nakon nekoliko godina moraš ekshumirati bebu ili će, ako nemaš love, završiti tko zna gdje. Eto, horor do horora i nikog nije briga.

-vezano za ovaj prvi dio...da o tome se radi..upravo mi je to rekla i glavna sestra u rodilištu sad kad sam rodila Ivana...pitala sam za potvrdu o prijevremenom porodu (trebala mi je za produživanje porodiljnog tih mjesec dana koliko je ranije rođen) pa mi je rekla da se to više ne daje nego sve piše na glavnom otpusnom pismu koji dobiješ tek kad ideš iz bolnice...a razlog je navela upravo to: roditelji uzmu potvrdu, prijave dijete, uzmu novac i onda dijete premine...e kad mi je to ispričala pao mi je mrak na oči...vrlo je bilo očito da žena nikad nije preživjela taj horor što ga mi prolazimo i to je rekla na tako nekakav gnjusan način da sam bila jako zahvalna što me otpuštaju drugi dan da ju ne moram više gledati...baš kao da nam je jedino na pameti u to vrijeme kako sje**ti državu...fuj
-druga stvar - to što ti i tvoj muž niste vjenčani to je samo vaša stvar! ako to vama tako odgovara, stvarno ne vidim razloga zašto bi se to nekoga drugoga ticalo...i imaš pravo reagirati burno jer oprosti stvarno je blesavo da ti muž ne može biti ispisan na rodnom listu...djelomično se slažem sa Patrik_moj da je bitno ono što vi znate, ali s druge strane, opet poželiš imati barem nekakvu opipljivu uspomenu...meni je užasno žao što iz bolnice imam samo svoju narukvicu, a ne i Jakovovu...i kako ju stalno nosim sa sobom, dva puta sam ju izgubila, ali je uvijek našla put do mene
-a ovo i za RI groblje je prestrašno...a opet imali ste sreću što su vam dali da preuzmete tijelo...mi smo našeg anđela isto preuzeli i sahranili, ali znaš nekoliko mama anđela kojima nisu dali da preuzmu tijelo, neznam iz kojeg razloga...užas!

[nina70]

Drage cure, sve ste u pravu. Ja i muž smo bili suglasni u tome da nam vjenčani papir nije potreban, ali dijete je nešto drugo - kad već ima tatu koji ga je toliko želio zašto mu ne dozvoljavaju da ga prizna? Ne znam da li me razumijete, ja i muž možemo donositi takve odluke o sebi dok time ne vrijeđamo ili ugrožavamo druge osobe. Ali za bebu želim sve crno na bijelo...jer znam da svako dijete želi oba roditelja. Kao da nemamo dovoljno siročića koje nitko ne želi pa nam još prave problem i kod ovih željenih. Ja nisam dobila nikakvu narukvicu u bolnici
Da, čitala sam i o roditeljima koji nikad nisu preuzeli tijelo svojih anđelića i mogu samo zamisliti tu agoniju. Na vlastitoj koži sam iskusila da kad pomislim da ne može gore, shvatim da može. Nažalost roditelji ne gube djecu samo pri porodu i nema većeg užasa i nepravde nego kad roditelj nadživi svoje dijete.
Cure, hvala vam svima na lijepim riječima i potpori.

[renchy]

Drzi se Nina i ja to pokusavam,svako jutro koje docekam,docekam ko uspijeh jer nadzivjela sam tugu od jucer.Mozda ce to nekom smijesno zvucati,ali borim se iz dana u dan i vodi me zelja i nada da cu opet ostati trudna i na svijet donjeti jos jednu bebicu,to mi je misao vodilja.Sto se tice nevjencanih brakova,nemoj misliti da je to jedina nepravda koju ces u takvoj vezi dozivjeti.Ti sto pricaju da su vjencani i nevjencani brakovi ravnopravni pred zakonom LAZU!!!Oni su samo ravnopravni u dijelu zakona,a vecina ih ne prizna.Evo konkretno cu ti reci iz svog iskustva,iz prvog braka imam sina i sad sa drugim nevjencanim suprugom takodjer imam sina.Kad smo bili u Poreznoj upravi mog sina iz prvog braka nije mogao upisati na svoju poreznu karticu bez obzira sto smo mi djetetovi skrbnici i sto zivimo na istoj adresi.Zena na salteru je samo dreknula:pa sto vi hocete,niste vjencani,vjencajte se pa cemo ga upisati.I to sve samo zato da ne bi od drzave dobili koju kunu vise za povrat poreza.Eto draga moja toliko o pravdi vjencanih i nevjencanih brakova.Drz mi se i poljubac od svih mojih ukucana ko obitelji(mada pred zakonom vidis to i nismo).

[nina70]

Renchy, hvala što si podjelila svoje iskustvo. "Obožavam" te guske na šalterima, ja sam beba što im moj muž (pardon dečko) radi....ili se rasplaču ili postanu pretjerano ljubazne. Ja sam nekako znala da ću zbog svog "bračnog statusa" nailaziti na razne nebuloze, ali me nije bilo briga dok smo bili u igri samo ja i nevj.suprug. Za vrijeme trudnoće imala sam dovoljno vremena razmišljati o tome i došla sam do zaključka da ću odustati od svojih principa i udati se samo ako mi to bude ugrožavalo pravo djeteta....samo tada nisam znala da će moja trudnoća tragično završiti. Napisala sam pismo Milanki O., ali malo sam se zanjela i pismo je ispalo skoro ko knjiga. Morat ću ga malo skratiti da ne udavim ženu. I neću im dat mira dok na papiru, uz svoje, ne vidim ime i prezime oca.

[luna09]

Uzdahnula sam duboko kad sam procitala naziv teme.Prva beba umrla nekoliko sati po rodjenju,druga rodjena nepuna dve godine kasnije a sad tri godine posle gubitka ja ulazim u deveti mesec moje trece trudnoce.
Koliko je prva trudnoca bila puna radosti i bezbriznosti toliko su ove pune raznih strahova jer na najgori moguci nacin sam saznala da nikad i nista nije sigurno.Kad sam rodila moju drugu bebu nisam smela da sklopim oci dve noci i dva dana jer sam se plasila da mu se nesto ne desi.Taj strah i dan danas postoji,najmanja sitnica ili boljka me izbezume.Samo gledam u njega.
Pre nekoliko dana sam izasla iz bolnice zbog povisenog pritiska koji je pretio da ugrozi sadasnju trudnocu.Doktori i sestre me poznaju,znaju sta mi se desilo pa su izuzetno pazljivi sa mnom sto mi koliko toliko znaci.Zivci su na zalost otisli bez povratka,nikada vise necu biti ni blizu one zene od pre samo 3,5 godine.Ja sam cesto citala ove stranice dok sam cekala drugu bebu i snagu nalazila medju ovim zenama koje prolaze kroz isti pakao.U to vreme je Roza dobila svog sincica,Bzara cekala svoju devojcicu a bambus me pratila u stopu sa trudnocom.Zao mi je sto se nisam javljala tada,verovatno mi bi bilo lakse da sa nekim podelim najgore slutnje i strahove.
Drage mame andjela,ono sto sigurno daje snagu je to sto ce vas na kraju tog teskog puta ipak cekati rukice koje ce vas zagrliti i ublaziti bol za izgubljenim andjelima. To ce zaceliti rane i udahnuti volju za zivotom i snagu da se nosite sa najgorim bolom koji moze pogoditi jednu zenu.

[renchy]

Nina i ja mislim ko ti,na kraju te zajednica u kojoj zivis natjera prakticki,ne silom da ipak igras po njihovom.A tebi Luna punooooo,punoooo srece ovih zadnjih dana trudnoce i zelim ti od srca i tebi i bebi sve naj,naj!Lijepo je bilo procitati jedno optimisticno pismo s obzirom da sam se i ja pridruzila mamama andjela prije 3tj.Nadam se da cu i ja smoci snage poput tebe!

[sirius]

Boxica, Kisica, i meni je dr preporučila porodiljni 3 mj. ali mislim da ću se morati vratiti malo ranije. Ne znam još za trudnice, ali male bebe ne mogu vidjeti ni na TV-u - odmah mi se srce propara, a knedla u grlu guši pa guši. Najgore je što mi je nekoliko prijateljica upravo rodilo i nadala sam se da će se naši bebači zajedno igrati.
Tek što sam napisala da mi je prestalo krvarenje (10. dan, odmah nakon sprovoda) evo ja danas opet prokrvarila.
,Većina muževa zatomljuje osjećaje. Moj je strašno plakao kad smo vidjeli bebu, poslije sam ga još nekoliko puta uhvatila da potajno plaće. Radi se o tome da ne želimo jedno drugo opterećivati, ali ni to nije dobro. Ni ja nisam tip koji bi cijelom svijetu pokazivao osjećaje ali se bojim da ću šutnjom zaboraviti ono prekrasno lišce koje je izgledalo kao da spava. Kad se samo sjetima da ga u prvi moment nisam htjela vidjeti (mislila sam bit će mi lakše) ali mi je jedna predivna psihologica rekla da dobro razmislimo jer ćemo možda poslije žaliti. Poslušali smo je....moj ga je muž poljubio, a ja sam ga samo milovala. Sad si ne mogu oprostiti što ga nisam izljubila i jako zagrlila.

nina70, jako mi je drago da ste imali psihologa koji vam je davao podršku. Gdje si rodila? U Rijeci (koliko sam čula jedino tamo imaju psihološku pomoć u rodilištu) ?

[zrinkič]

aj Luna.....rijetko čitam...u zadnje vrijeme...jako rijetko...lakše mi je kad se maknem....prije postupka umjetne oplodnje...po forumu sam dijelila radost....ali me prije godinu i mjesec dana snašla takva tuga.....bez utjehe. u narednu srijedu....idemo u postupak...nakon godine liječenja i borbe sa beštijama i sa anđelom u srcima. jučer smo konačno dobili čist, dobar nalaz..i ja i suprug smo reagirali.......šta ćemo sad? godina se omakla....tuga je malo manja....sveprisutna....i strah nas je...krenuti u sve to iz početka. ali još uvijek smatram da mi treba više hrabrosti da odustanem.

[jadro]

mačkulinice draga, šaljem ti veliki

ja sam sretna zbog još jedne male cure

[adal]

aj Luna.....rijetko čitam...u zadnje vrijeme...jako rijetko...lakše mi je kad se maknem....prije postupka umjetne oplodnje...po forumu sam dijelila radost....ali me prije godinu i mjesec dana snašla takva tuga.....bez utjehe. u narednu srijedu....idemo u postupak...nakon godine liječenja i borbe sa beštijama i sa anđelom u srcima. jučer smo konačno dobili čist, dobar nalaz..i ja i suprug smo reagirali.......šta ćemo sad? godina se omakla....tuga je malo manja....sveprisutna....i strah nas je...krenuti u sve to iz početka. ali još uvijek smatram da mi treba više hrabrosti da odustanem.

Sretno draga u postupku i da ovaj bude dobitni da za 9 mjeseci grlis i ljubis svoju zvjezdicu
ja sam sigurna da ce biti tako jer je ova godina nekako dobitna...sve su nase stare suborke prijavile plusic jos Zelja,Minogue,ti i ja pa se nadam da se i nama zvijezde smijese

[Boxica]

ja ću samo adal

[adal]

ja ću samo adal

Hvala

[Minogue]

Draga Adal, iz tvojih usta ... ti i ja se pratimo pa da vidimo koja će prva

zrinkič, samo hrabro naprijed

[zrinkič]

hvala cure!! bogme treba hrabrosti!!!

[klarita2]

naslov je kako psihički preživjeti slijedeću trudnoću???
Pa ću ja par riječi: prvo sam bila zahvalna na +, pa me bilop strah užasno što sad? Onda da izguram prva 3mj. Pa povraćanja, ležanje, gubitak kg, hematom opet ležanje. Pa ti odlasci u Zg...Kad smo izgurali ta 3mj, onda je trebalo do 20tj...a nalazi antitijela samo skakali
I onda eto nas u 2otj. Dr kaže po njegovim iskustvima transf oko 25-28 a kad ono ja hitno za bolnicu u 21tj. I odmah prva transf, jako stresno, za mene i mm i cijelu obitelj. Pa kad se malo opustimo, pomislimo imamo 2tj razmaka ono opet ranije jer ta moja antitijela divljaju...navodno imam jak imunološki sustav krvi koji napada.

Ta spoznaja za koju znam od prije ali eto da vaša krv šteti bebi je užasna.

Rekla sam da ako sada u ovoj trudnoći ne dobijem sijede ,da neću nikad. Daleko sam od mojih, nedostaje mi moja djevojčica i mm. Teško je ali kad žarko nešto želimo onda se moramo boriti i sve napraviti za to.

Zato cure, hrabro pa kkao Bog da.

[nina70]

nina70, jako mi je drago da ste imali psihologa koji vam je davao podršku. Gdje si rodila? U Rijeci (koliko sam čula jedino tamo imaju psihološku pomoć u rodilištu) ?

Da, u Rijeci. Tamo je jedna prekrasna žena - psihologica dr Karin Kuljanić. Mislim da ću je posjetiti ovih dana. Inače, u KBC Ri su i doktori i sestre predivni (na odjelu komplikacija), a za odjel za babinjače sam se svašta naslušala, ali nažalost do tamo nisam dospjela.

[nina70]

Nina i ja mislim ko ti,na kraju te zajednica u kojoj zivis natjera prakticki,ne silom da ipak igras po njihovom.A tebi Luna punooooo,punoooo srece ovih zadnjih dana trudnoce i zelim ti od srca i tebi i bebi sve naj,naj!Lijepo je bilo procitati jedno optimisticno pismo s obzirom da sam se i ja pridruzila mamama andjela prije 3tj.Nadam se da cu i ja smoci snage poput tebe!

Istina, ma oni ne znaju ni šta bi s ljudima koji plešu kako oni sviraju, a kamoli sa nama koji smo van kalupa.
I ja se nadam da ću svakog novog dana biti jača; raspoloženje varira od totalne depre do skoro normalnog stanja. Jučer sam prolila 2 l suza, a danas suša. Cure moje, ja bih sve faze tuge htjela odraditi na brzinu, ali ne ide to tako...

Ja ne mislim da su naši bliži već zaboravili naše anđele, samo oni to proživljavaju lakše od nas koje smo ih nosile pod srcem i uspostavile posebnu vezu s bebom koju ni naši muževi nisu mogli imati.

[adal]

Draga Adal, iz tvojih usta ... ti i ja se pratimo pa da vidimo koja će prva

Hehe vazi...

Klarita draga znam da je uzasno sve sto ti se desava ali ja sam sigurna da ce ovaj put sve biti ok,mora biti jer sve mame andjela mole za vas,a i sad imas svoga andjela ona vas cuva....drzi se....

[crvenkapica77]

Potpisujem ovo.

A mačkulina pitala si me za konkretan strah od čega, pa bojim se da mi je ipak cervix preslab, bez obzira što sam iznjela prošlu trudnoću i prenjela, bojim se 9 mjeseci ležanja - ne znam da li ću to moći opet podnjetio, bojim se rađanja bebe koja ima minimalne ili nikakve šanse za preživjeti, bojim se momenta kad to dijete izađe iz mene i kad je to to, više nije sigurno unutar mame, bojim se krvi na gačicama, bojim se bakterije koja će me otvoriti, bojim se da doguram do kraja a na kraju beba umre, bojim se fizičke boli, bojim se goleme tuge....bojim se svega živog, ali kako je Sirius rekla, ne dopuštam da taj strah bude jači od želje za životom, i nadasve od želje za još jednom,dvije, tri bebe...iako, svjesna sam da je još jedna maximum koji ćemo vjerovatno imati. Dao Bog da nam i ta jedna dođe živa i zdrava.

ovoga svega se i ja bojim , pogotovo ako mi je cervix stvarno zakazao, ako je stvarno osjetljiv
a opet najveci problem je hocu li moci opet zatrudnit

[Optimisticna]

Evo spominje se cervix. Ja sam se u zadnjoj trudnoći otvorila bez trudova, bolova, došla u bolnicu na pregled "za svaki slučaj"- pojačan iscjedak sam imala. Na pregledu je doktor rekao da je dijete uhvatio za nožicu. Samo tako.
I sad sam malo pod stresom jer evo bliži mi se taj 19. tjedan (sad sam pri kraju 17.) i srećom pregledi su tempirani tako da sutra idem na pregled. Vjerujem doktorima pogotovo svojoj doktorici koja mi vodi ovu trudoću (vodila je i zadnju). Jedva čekam da je vidim jer mi je ovaj tjedan bio buran- trbuh je iskočio, imala sam nekakve bolove i dobila sam iscijedak, sve je to kao normalno u tim tjednima, ali bit ću ok kad mi kaže da je sve ok. Jer dosta me strah tog mog cervixa koji je možda zakazao i u prošloj trudnoći. Razgovarala sam sa svojoj doktoricom i o serklažu, ali rekla je da kako stvari za sada stoje, sve ide kako treba i ne bi trebalo raditi ništa što bi uredno stanje moglo pretvoriti u rizično. To sam tako prihvatila u njoj se prepustila u ruke. Priznajem da trenutačno nemam nikakvu intuiciju koju bi se kao trebalo slušati, vjerovat ću ultrazvuku u nalazima.
Ali i za svaki problem postoji riješenje , ma bio to i slabiji cervix.
crvenkapice jako je rano da razmišljaš u tom smjeru. Previše je rano za nove probleme dok se boriš sa starima. Samo ćeš si loše napraviti. Govorim iz iskustva. Ajde se ti prvo lijepo oporavi ovo proljeće, ljeto, uživaj koliko možeš (sad to zvuči jako grubo), ali dođi na sebe, a beba onda - bit će.

Što se tiče Riječkog rodilišta, potpisujem ninu70,- bila je ponuđena i meni pomoć (u ovoj trudnoći- panika jedne večeri od spontanog), i spomenuta dr. Karin Kuljanić mi je ponuđena za razgovor, ali "sredila me" i mlada plava doktorica - zaboravila sam ime. Mi riječanke imamo veliku sreću što imamo na raspolaganju tako dobru i psihološku pomoć na licu mjesta. Čini mi se jedine u Hrvatskoj.

[crvenkapica77]

optimisticna jako si hrabra znas
i ja nisam imala bolove nikakve samo eto prije krvarenja grceve,par njih ...
sad kad pises o pojecanom iscjetku imala sam i ja taj iscjedak , a isto normalno u trudnoci....vise ni ne znam sto je normalno sto nije ...izgleda sve je normalno a kad s enesto desi sto nisi ovo -ono
taj dan iscjedak je bio vise nego inace
znaci sad da i zbog pojecanog iscjedka trcim na pregled ....

svako koliko ides na pregled i uzv ?
meni su rekli u slij. trudnoci serklaz u 16tj. obavezno

znam da bi se trebala prvo oporavit ali lakse mi je kad razmisljam o slij. trudnoci i nekoj nadi ....trenutno se tako lijecim sada

[Optimisticna]

Ovako, moji svi pregledi su išli na tri tjedna razmaka, zadnji radi tog mog kritičnog 19 tjedna je sad (sutra) poslje 4 tjedna. Svi pregledi su vaginalni + ultrazvuk preko trbuha.
Ne paničarim previše jer se iscijedak razlikuje od onog prije. U toj izgubljenoj trudnoči iscijedak je dva dana bio jako gust. Kako sam ja mogla znati da to van polako izlazi čep? Bio je znatno gušči i s neke tamnije boje ,držao se na kupu, sad je onako bijelo prozirno, rjeđe. Sutra obavljam i briseve pa ću sve znati...

što se tiče planova, znam da ti se žuri, tako je bilo i meni. Ali nekako, ma čudno je to, kad dođeš na sebe onda ti ništa ne znači više koji mjesec gore dolje. Bitno ti je da si ti ok i (bar ja) imala sam osječaj kao da sam kompjuter kojem je neko stisnuo restart. Ja i sad mogu plakati zbog curice koju sam pred više od godine i pol izgubila bez obzira na vrijeme koje je proletilo u oporavku, pretragama kojih je bilo masa, posao.... Ali sad plačem bez grča. Kad sam shvatila da mogu tako plakati onda mi je nekako spontano došlo da uz blagoslov doktora, pokušam ponovo. Ma znaš svaka žena reagira drugačije i neke fizički i psihički mogu za tri, četiri mjeseca pokušati ponovo. Ja nisam to mogla radi nekih komplikacija i mada sam htijela, nebi se usudila na svoju ruku požuriti. I sad mi je drago što sam pričekala i sve obavila i oporavila se. Dan po dan.

[crvenkapica77]

ja sam mislila da cesce radis kontrole

ja sam radila uzv i vaginalne preglede svaki put , svaka 3tj
zadnji put cak bio i vaginalni uzv zbog mog straha nekog , imala neki grc , bila probava u pitanju,
zamisli cervix bio 42mm 18tj i 3tj poslije otvorena 7cm , stvarno za ne povjerovat , bar meni ...
strasno sta se moze desit u 3tj a da uopce ne osjetis , da ti tijelo nikakve znakove ne da

[Optimisticna]

Ja sam se skroz otvorila (za porod) četiri dana poslje ginekološkog pregleda. no coment

[crvenkapica77]

jesi saznala ikad razlog otvaranja i jel beba bila ziva rođena

[Optimisticna]

Nikad saznala zašto sam se otvorila. To da li je bila živa, bilo mi je previše da znam, nisam pitala. Mislim da je bila živa, jer sam osječala pokrete sve dok nisam rodila. Doktor je rekao da je dijete živo i zdravo i da je s njim sve u redu i da će biti sve dok je u meni. To je pokazao i phd nalaz bebe.

[Optimisticna]

Prošao pregled. 17,5 tjedana. Sve ok. Zatvorena, dečko (potvrđeno, lagana erekcijica) 224 grama. Samo puno odmarati, mirovati, forsirati ljevu stranu ležanja. Interesantno, rekla nikako ne nositi nikakve gaće koje pridržavaju trbuh. To mi još ne treba. Uf, lakše se diše. Ko da mi je neko skinuo teret s leđa....