Ljudi, jel zna netko sto je sa renchy?? Ne javlja se vec danima? Ima netko da je u kontaktu s njom? Nadam se da je dobro
 |
|||
|
|
|||
Ljudi, jel zna netko sto je sa renchy?? Ne javlja se vec danima? Ima netko da je u kontaktu s njom? Nadam se da je dobro
Beti divim ti se što si bila toliko jaka da preživiš sve ovo. Znam da ti je sigurno bilo preteško, sve to je jednostavno pre okrutno. I drago mi je da si uspjela dobiti bebicu koju možeš grliti i ljubiti. Mene je strah da mi se kao i tebi ovo ne ponovi po treci put jer mislim da jednostavno nisam dovoljno jaka da bi se uspjela psihički izvuči iz takve situacije. Žao mi je i to što znam da nikad neću moci uživati u trudnoci, paradirati sa ogromnim trbuhom po gradu i uživati svih 9 mj. Znam da cu morati preležati od prvog do zadnjeg dana. I znam da je to samo mala žrtva u usporedbi sa onim što ću dobiti ali jednostavno ne mogu da ne budem ljubomorna na sve trudnice koje bezbrižno secu gradom znajući da ja to nikad neću.
Patik, ja sam potražila stručnu pomoć, ali ne mogu reći da se osjećam bolje jedino što sam se tamo mogla na miru isplakati. I ja mislim da bih se trebala suočiti s malom bebicom ili trudnicom, ali nikako da se odlučim na taj korak.
Kad ću prestati plakati svaki dan? Svi misle da sam dobro, ali nisam. Stvarno se trudim prihvatiti situaciju i nastaviti dalje, ali teško je. Možda bih se trebala malo maknuti s foruma jer tek tu stalno plačem? Izgleda da sam ja neki beznadni slučaj. Sve cure govore da nalaze utjehu na forumu, a ja ovdje samo produbljujem rane čitajući vaše tužne priče
Draga nina, jako mi je zao zbog tebe
Oprosti sto sam te bombardirala sa ovolikim tekstom, ali bih ti jako rado pomogla, pa stoga sva ova pitanja. Pisala si da si pocela raditi...ako vidis da ne ide, uzmi opet dva tjedna bolovanja i iskoristi ih za sebe...Meni su mnogi govorili da ce s vremenom biti bolje...vjeruj mi, nije istina...bolje moze samo biti ako se ti budes borila za to...jer vrijeme samo od sebe ne lijeci rane, ono ih mozda olaksa, ali sigurno ne lijeci. One koje ih zalijeciti moraju su nase obitelji i mi same...Zelim ti jedan prelijepi dan!
Draga Nina od tvog gubitka su prosla tek 2, 3 mjeseca , to je jos jako sviježe i nemoj od sebe ocekivati da ces osjetiti ogromne pomake u tako kratkom vremenu, daj sebi vremena , tuguj sad je pravo vrijeme.ja sam isto bila loše i mozda tek nakon pola godine od gubitka su dolazili dani kad nisam prečesto plakala...a dugoooo nakon smrti dijece nisam isla gledati druge bebe, izbjegavala sam u širokom krugu sve bebe od mojih prijateljica i poznanica koje su rodjene kad i moji anđeli....i jedino sto sam mislila u tim trenutncima je da smo muz i ja najvazniji sada i da nam treba vremena a ako netko to nemoze razumjeti onda nam nije pravi prijatelj. evo danas godinu i pol nakon gubitka sam vidjela jednu curicu rođenu kad i moji anđeli i odmah su mi se vratili osjećaji, pomislila sam da su i oni sada trebali biti toliki, tesko je i dan danas i to je normalno. i znaj da nisi jedina kojoj je tesko dolaziti na forum, nismo svi isti , nekima paše a nekima ne, meni su isto dolazili trenutci kad bi mi bilo jos gore jer sam se na forumu svačega načitala i sama rastužila.a neke cure su zbog toga i prestale dolaziti na forum.... moj ti je savjet da sad gledas na sebe i radi samo ono sto ti pase, nemoj se prisiljavati na nista, vrijeme čini svoje....samo polako , dan po dan....
Draga Nina,ja ti ne mogu reci nista novo osim onoga sto su ti vec rekle devojke a to je da je malo vremena proslo i da nismo svi isti.Svako nadje nacin pre ili kasnije kako da se izbori sa svojom tugom.Patik je eto uspela da svoju tugu vec sada kanalise i da uci da zivi sa njom,neko ne moze na taj nacin ni pre ni kasnije.Verovatno je puno faktora koji uticu na to.
Vreme,pre svega je potrebno vreme draga Nina.Ja ni dan danas ne mogu da pricam o svojoj devojcici.Sve je to u meni,ona je na posebnom mestu ususkana u mom srcu.Ne zelim da se silim i nisam se silila da radim to a dosta je vremena proslo.To ne znaci da ne mislim na nju i da sam je zaboravila.Jednostavno to je moj nacin da se borim sa tugom sto je nemam.Prihvatila sam cinjenicu da sam je izgubila,tugovala do besvesti ali trazila razlog da nastavim dalje sa zivotom.
Jesen se blizi draga Nina,do tada probaj da svoje telo bar fizicki pripremis za postupak i trudnocu.Psihicki nece biti lako kao sto znas ali jaca si nego sto mislis da jesi i izdrzaces.
Ja sam tek danas svesna koliko sam u stvari jaka i koliko sam prethodnih godina bila jaka i hrabra.Ranije sam uvek mislila da sam slaba,da ce me neko malo vece iskusenje u zivotu slomiti i da nisam sposobna da se nosim sa teskocama koje zivot nosi.Na zalost shvatila sam na najgori nacin koliko sam jaka i tek tad upoznala sebe do kraja.Uf,rano je a ja budna od 5 i koristim priliku dok spavaju bebe da pisem pa sam mozda malo nepovezana ali nemam vremena da se povezujempa se nadam da se razumemo.
Cesto sam ovde,citam vas kad nemam vremena da pisem i iskreno se nadam da ce posle talasa losih vesti i priliva novih mama andjela najzad krenuti da stizu lepe vesti.
Drage moje,malo sam brzinski pročitala vaše priče, naravno da je gorje onima koje su izgubile bebu u većem stupnju trudnoće, ali mislim da je bol ista u bilo kojem tjednu kad trudnoće više nema. Eto ja sam bila na kiretaži prije 2 dana, bila sam trudna 9+1/7.
Ne mogu prestati plakati, osječam kao da je dio mene umro, nestao. Ovo mi je bio peti pokušaj IVF-a, peti dobitni, ali i gubitni.
Najgore u cijeloj priči je, što se stalno pitam gdje sam pogriješila? Otkako sam bila na Et ležala sam konstantno, imala sam hematom na maternici i strogo sam mirovala, znači nisam nikakvu fizičku aktivnost prakticirala, stvarno sam se pazila na sve moguče načine. Kad sam išla na kontrolni uzv srce više nije kucalo.
I sad je u glavi kaos, stalno vrtim pitanje ZAŠTO? Najgorje od svega je i to, što me moja obitelj, okolina ne shvaća nimalo, već naprotiv, ubijaju me u pojam i više nego što sam mogla zamislit. Dan kad sam došla sa kiretaže, moja mama meni kaže" da bi bilo bolje da se uzme moja j.s. i mužev spermij i da mi sestra iznese trudnoću kad ja već nisam sposobna"...sa mamom sam prekinula sve odnose. Od svekrve sam čula, "ko zna što si ti radila da si izgubila bebu"...odvrtanooooo.
Više nikada nitko neće znat, ako ću ići na trudnoću da sam trudna, jer ljudi oko mene su pre zli da bi to trebali znati...
Draga djerekica (sorry, nemam hrvatsku tastaturu)
jako mi je zao sto si nam se pridruzila. Nas Patrick je umro kratko nakon poroda, ali ne bih nikad mogla reci, da je moja bol veca od tvoje, posebno kad vidim tvoj potpis
Ja sam jutros sama doma, docentica bolesna pa otkazala predavanja...a tako sam se radovala da necu na ovako tuzan i tmuran dan morati biti sama, cak bi i fax bio spas...vikendom su svi sa obiteljima i ne zelim nikog uznemiravati,a mm isto nije doma
Jucer me jedan kolega na faxu jako iznenadio. Inace dosta povucen, zatajan, nismo se nikad upoznali...napise mi na ceduljici-"Cuo sam da si izgubila sina. Vidim da si jako tuzna. Saljem ti puno snage." Ne moram vam ni reci da mi je vecer bila i ne tako lijepa, plakala sam i zaspala tuzna...kako mm ovih dana ima jako puno za odraditi na faxu i poslu, osjecam se malo zapostavljeno, ali to je valjda samo jos jedna moja losa faza.Nadam se da ce uskoro proci.
@Luna, ti tvoji decki su jako zlocesti sto su nam te ukrali :D Salim se, neka, neka, barem neka neke mame andjela nadju svoj spokoj!Ljubim vas sve i zelim vam jedan lijepi i veseli vikend!
đerkica žao mi je zbog vašeg gubitka,
upravo tako,slabo ko razumije nasu bola ako nije dozivio isto,zao mi je sto si nam se morala pridruziti u ovoj boli,i znam koliko te bole rijeci bliznjih ali nedaj da te povrijedjuju odmakni se od svega sto ti donosi dodatnu bol,jer ti je sada potrebno razumjevanje i mir,drzi se draga i pisi ovdje jer ce ti biti lakse kad mozes da podjelis sve svoje strahove i svu svoju bol....latika prvotno napisa
đerkica žao mi je zbog vašeg gubitka,
Latika kako si nam ti?
Patik, Latika, Luna uvijek nađete prave riječi. Ja imam razumijevanje okoline i mm, samo što svi šute. Imam potrebu samo s mm pričati o našoj bebi, ali njemu zasuze oči i nema priče samo muk. Jednostavno se bori svatko na svoj način. Ja imam potrebu otići na grob a on samo ako ga ja pozovem. Ne znam definirati što stoji iza moje tuge jer jedan dan mislim jedno drugi dan drugo (malo krivim sebe, malo druge, malo sudbinu, a onda pak zaključim da nitko nije kriv...i onda otpočetka). Ne mogu još pogledati CD niti slike s uzv. Pouzdajem se u vrijeme, svi kažu da liječi rane pa će valjda i moje. Posao mi ipak pomaže da čitav dan ne mislim o svom malenom i vrtim film u glavi: "da li sam što mogla učiniti za svog bebača". Znam da zvuči glupo, ali inače sam tip koji ne trpi nepravdu, a to što nam se dogodilo je tako nepravednoooo.
Đerekica, tako mi je žao što nemaš podršku. Mi koji je imamo teško proživljavamo gubitak pa onda mogu misliti kako je tebi. Nitko normalan ne misli da je tvoj gubitak mali ili manji od tuđih. Svakom je njegov križ najteži. Tko te ne razumije izbjegavaj ga.
Pusa svima i da jednog dana i mi grlimo svoje bebice kao Luna
Jednostavno sam morala reagirati na post od Djerekice....
Djerekica.... kao prvo, stvarno nije bitno za zenu koja zeli djete u kojem tjednu, mjesec gubi trudnocu. Osobno i sama sam izgubila prvu trudnocu u 9. tjednu, drugu u 20.Bol je vrlo, vrlo slicna. I uopce nije dostojno,vrijedno, zahvalno pricati kako je zenama koje osjete udarce teze nego onima koje tek frisko saznaju da su trudne i osjete radost i srecu zbog toga.
pod 2: moj komentar na tvoju mamu i svekrvu...svaka cast njima, ne znam ih i ne poznajem, nisi birala ti ni jednu od njih ni njihove zatucane i kao jako strucne savijete. Budi svejedno dobra s njima (kroz neko vrijeme) trebat ce ti da ti posluze ko baka-servis kad budes trebala nekoga da ti pricuva dijete-djecu. Mama ti je ipak mama a njezin strucan savjet...s obzirom koliko je neinformirana cudim se sto joj je to uopce palo na pamet... mozda je to vidjela u nekoj meksickoj sapunici... lijepo od nje sto je ponudila rijesenje za tvoju nemogucnosti iznosenja trudnoce do kraja. baba
svekrva ne zaluzuje dublju analizu
uf digo mi se tlak
Adal draga hvala sto brines, mi smo fizički hvala Bogu dobro, a to je najbitnije...a psihički je borba iz dana u dan, mirujem , stalno sam u kuci, jos me uhvatila alergija na polen pa nesmijem izlaziti nikako u dvoriste na zrak bar mjesec dana dok neprođe najgore...tako da imam uzasno puno vremena za umisljanje i razmisljanje, za plakanje i plašenje...evo to sam se sad malo izkukala ali i zbog toga me grize savjest...kad me uhvati depra zahvaljujem Bogu da me nista ne boli i da sam kuci....molim se i vjerujem da ce biti sve ok
Ma draga bice sve dobro,samo lagano,znam da je strah uzasan ali moras se opustiti i uzivati u tom blazenom stanju
Ajme, optimisticna, sto me nasmija!Ali imas pravo u svakom slucaju...pod 2: moj komentar na tvoju mamu i svekrvu..
Djerekica, zelim ti jako puno snage kroz ovaj period...Cuvaj se <3
latika
Latika, sad sam prvi put poslusala pjesmu iz tvog potpisa
Draga Patrik pjesma je predivna, baš za naše anđele, a usput daje i veliku nadu da ćemo biti skupa u nebu jednoga dana i sve nadoknaditi, grlim te draga, i čitam redovno , vidim da polako ide na bolje, sretna sam zbog toga...
Tmurni su dani!Mame, kako ste?
ja sam tako psihički loše
od 19 tjedna puna sam bakterija....
prvo brisevi i beta hemolitički streptokok... cefaleksin, pa Novocef...
pa onda bris grla i nosa Stafilokok, Pneumoekok i Streptokok.. trojac užas.. opet Novocef pa opet novocef...
pa neki dan ponovno radila bris grla opet isti trojac ali ovaj put i bris cverviksa beta hemolitički streptokok....
uglavnom sad sam na Cefaleksinu... 500 mg x 2 i u 32 tjednu trudnoće...
ono.. strah me za poluditi koroamnionitisa...
ova trudnoća je sva obilježena bakterijama... to je kada krene loš imunitet.. i tako se nastavlja
puno pozdrava svima.. i puno mislim na vas
Cure sve vas ovdje volim i Ninu,Klaritu i Latiku i Mackulinu,posebno Patik koja mi je puno pomogla pri mom gubitku moje curice.Nije me bilo jedno vrijeme(zabranila sam samoj sebi Rode),ali evo me opet,prozivljavam sve kao i tog 25.2 i pitam se da li se ja to silim sve zaboraviti i cinim li dobro?.....Krenulo je prvo voce....moja baka kad sam bila mala govorila je da to ne jede jer ce njen sin na nebu ostati gladan,drzim se njenih nacela,operem voce i dam ga svojim sinovima,a onaj moj dio nek Bog proslijedi mojoj malenoj.
Mačkulina jesi li probala sa kakvim prirodnim čajevima ili tako nešto?
Evo iako je vec proslo par dana otkako si pitala, ja cu ipak odgovoritiTmurni su dani!Mame, kako ste?
beta hemolitički streptokok u truidnoći - nisam, samo antibiotikom.. ali idem po probiotik ovih dana..
Strašno me strah onoga što on radi:
Koroamnionitis koji može izazvati u super slučaju prijevremeni porod ili u najgorem mogućem smrt u maternici....
od 20 tjedna sam na antibiotiku... strah me da sam postala rezistentna...sad još cca 6 dana kure i to je to.... nema više antibiotika... ako opet bude pozitivno, u bolnicu na intravenoznu terapiju...
Patrik- žao mi tebe i tvog muža.Znam kako vam je. Pričajte, pričajte i pričajte.Jedan drugom ste rame za plakanje.Mislim da bi bilo najbolje da odete na neki izlet ili tako nešto.Nešto za vas dvoje samo.Znam da glupo zvuči, ali bitno je da se maknete od svakodnevnice.Znam po sebi.
Mačkulina ima neka teta negdje u Zgb koja prodaje neke probiotike, nešto jako prirodno i jako dobro.Jedna moja frendica je uzimala to od nje. Ako želiš mogu se raspitat!
Sve vas
bok cure
evo da se javimo, bili u Petrovoj... popili 3 kutije Cefakleksina, za 10 dana ponoviti briseve i to je to.
Razgovarali smo o prijevremenom porodu, o CR sa 38 tjedana... sad samo to treba čekati i moliti boga da sve bude dobro.
Dobro je što smo u 33 tjednu teški 2 kile i 650 grama što tjednima odgovara 34 +5, pa zvuči obećavjuće.
Šaljem vam svima bezbroj poljubaca u nadi da psihički budete u boljem stanju nego ja u novoj trudnoći
Mackulina, hvala Bogu, kraj se vec lagano nazire! Samo jos drzim fige da sve do kraja bude uredu,a sigurna sam da hoce!!!2650g
Btw, ja sam jucer cijelo poslijepodne provela sa bebicom svoje prijateljice!Tako je bilo lijepo! Cak ju je i mm drzao! Bio je jako nervozan, ali se brzo smirio, hehe...malena je samo par centimetara duza nego sto je nas Patrick bio na porodu i ima cak istu kosicu kao on, heheh, ko da su braco i seka....Ja i frendica smo se uvijek zezale , da ce njih dvoje biti par, ona moja nevjesta a on njen zet...eto, tako, palo sve u vodu...I jucer nesto najcudnije-odlucili mi da ju ona podoji u njegovoj sobici, da sobica napokon malo zivota dobije i preuzme znacenje "djecje" sobice, a ne samo Patrickove...i tako drzi ona malecku, koja ima samo dva mjeseca, i zagledala se u njegove slike na zidu!! Gledala je jako, jako dugo i nesto brbljala!!Drage moje, necete mi vjerovati! Ja i prijateljica smo se samo gledale...njih dvoje kao da se vec jako dugo poznaju, razgovaraju se, heheh...eto, necu vas vise daviti, samo sam to htjela podijeliti s vama...Vama mozda nece biti nista cudno, ali eto mene jako iznenadilo :D Ljubim vas puno i tebi mackulinice jos puno hrabrosti i snage za zadnje tjedne!!Pusa
Mačkulina ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~
da sve bude ok.Drži se!
Mačkulina još malo izdrži
Patik, ti si hrabra. Ja to još ne mogu. Sama pomisao na bilo čiju bebicu me rasplače. Moram priznati da ima dana kad vidim neko dijete i nemam neku reakciju, ali neki dan sam se u bolnici u čekaonici rasplakala gledajući jednu dvogodišnjakinju. Čini mi se da ako se ujutro isplačem onda sam skoro do navečer hladna ko špricer, a ako ne obavim svoj ritual plakanja ujutro onda me pokosi negdje u javnosti iz čista mira.
MAČUKLINA biće sve ok izdrži još malo .Ja u petak na inseminaciju baš sam nervozna
Cure ja sam nekako u glavi odlucila da bi isla na trecu bebu(muz jos ne zna,evo vama prvo govorim),a bojim se da li je jos rano.25.2.u 5mj trudnoce sam izgubila svoju curicu,a nakon toga su uslijedile dve kiretaze u razmaku 14dana i greskom obavljena laparoskopija.Mislite li da je to prerano ili da pricekam jos malo?
Renchyy, draga
I to jos sa ovako lijepim vijestima!!! Pa nemas pojma kako si me obradovala, kao da sam i sama skupila hrabrosti za dalje!Pitas se da li je rano? Kalendarski nije, ima mama koje su zatrudnile i dva mjeseca poslije, ali mislim opet da je najlakse da ti sama sa svojim muzicem odlucis. Ako on jos nije spreman, daj mu jos mjesec dva
A ja sam svom muzicu jucer rekla kako bih volila prvo zavrsiti fax, pa tek onda raditi na bebi, a to bi znacilo jos 2,5 god...Samo da me pogresno ne razumijete, ovo mi je drugi fax, 25 mi je godina, a ne tek 19 :D da mi ne biste govorile, ima jos vremena, ima jos, hahha...Mislim znam da ima, ali ja zelim veliku obitelj! I da, kad sam mu to predozila, nije mu bilo bas drago, stavio neku tuznu facu, pa sam odmah odustala, haha, rekla sam:"Ok, ok, krajem godine gledamo kako dalje." Mada znam da bi zbog mene bilo najlakse zavrsiti to sve, jer su dvije zadnje godinje teze nego prve dvije, al dobro, nekako cemo izgurati, mozda uz malu pauzicu! Samo me strah, na nasem faxu, ako ne polozis od drugi put ispit, mozes se pozdraviti sa njim, a bojim se ako bude mala bebica, ja iscrpljena, kako ce to funkcionirati!A da...sa tim stvarima se prije nisam zamarala..bit ce da ima opet straha u meni, pa tako razmisljam ...
Ajd ljubim vas sve, tebe renchy posebno, jer nisam odavno ! Cuvaj nam se i budi nam dobro! Svaka cast sto si se izvukla iz najgoreg!
Hvala ti Patik,tvoje rijeci uvijek je lijepo procitati.Ti nekako uvijek dodjes ko melem na ranu.Znas izmedju ova svoja dva sina sam napravila veliku razliku,uvijek sam mislila mlada sam ima vremena i nekako mi je prirodno da zene radjaju u dvadesetim,tridesetim...,ali evo od kako se ovo dogodilo nekako mislim da su godine proletile bas u tom cekanju(nije jos kasno),ali ja bi uistinu htjela troje djece i to mi je najveca zelja pa mislim da moram pozuriti.Jedna zena ovdje je napisala:Zelje su velike,a mogucnosti i sanse male,zapamtila sam joj rijeci i ne bi voljela da i ja jednog dana tako napisem.Nekako mislim,svega ce biti i kuca i novaca,ali sat ne mozemo vratiti unazad i sad kad sam uistinu shvatila da se moja sreca bazira upravo na vremenu provedenom sa mojim sinovima,ne zelim vise nista pustiti slucajnosti.Evo jucer sam svog 1.5g sincica vodila u kazaliste na djeciju predstavu i ne znam tko je bio sretniji,on ili ja.To je moj zivot i moj izbor i ucinit cu sve,stisnuti zube,pokusati prevladati strah od kojeg mi se i kosa na glavi dize,ali da bi dozivjeli srecu,moramo i riskirati,a prvenstveno vjerovati u sebe.Puno pozdrava i
Svaka cast na hrabrosti i kad znas sto zelis, draga Renchy
Moze, moze! Mislim da ce moj muzic biti presretan! A ja cu isto pregristi sve i pokusati ponovno, cim se osjetim spremnom...Nas dvoje dosta razmisljamo i o posvajanju djece, zelja bi nam bila da uz dvoje troje nasih posvojimo jos barem jedno! I mami sam rekla nek se pripremi postati baka jednom crncicugodina se blizi kraju pa ajmo zajedno!
Srce si,poljubac veliki i ako Bog cuje i ja ga molim da ti se zelje ostvare!
renchy, ja bi se savjetovala s ginekologom prije.. i ja sam izgubila bebu u 1o.om tjednu, kiretaža je bila odmah iza Božića i dr. je rekao da se pazimo sve do Uskrsa, najmanje, ali da bi idealno bilo od svibnja aktivno krenuti, dakle, nekakvih minimalno 3-4 ciklusa nakon kiretaže.
A kako se čuda uvijek i neprestano događaju, slijepo se držeći savjeta doktora pazili smo do Uskrsa i tada napravili još jedno maleno čudo (nakon određenog staža u MPO vodama
renchy sretno draga i kao sto kaze thaia28 , savjetuj se prvo sa dr.
meni je dr. rekao 6mj ne smijem ostat trudna , isto sam bila 21tj kad sam izgubila svoju kcer
ja brojim mjesece , jedva cekam kad ce 9mj da mogu ici na bebu , a vrijeme sporo prolazi
Thaia, koja prelijepa vijest! Oprosti, tako si stidljivo pisala post, da ovakav kraj posta nisama ocekivala :D morala sam ga dvaput procitati da provjerim jesam li dobro skuzila, a tamo, thaia trudna!!Pusa
Crvenkapice, i meni vrijeme jako sporo prolazi
eto.. znaš i sama kako je toA kako se čuda uvijek i neprestano događaju, slijepo se držeći savjeta doktora pazili smo do Uskrsa i tada napravili još jedno maleno čudo (nakon određenog staža u MPO vodama
možda su tvoji strahovi vezani uz tvoj gubitak tako rane trudnoće (što je psihološki super) jer nakon prvog tromjesječja će ti biti lakše... kod mene je obrnuto.. ja izgubila bebu u trećem... i mene je njega strah... ko sam vrag
ali nema druge dan po dan.. od UZV do UZV.. doslovno tako živjeti...
negdje sam čitala da je netko kupio robicu, i stvari za bebu...
meni to nije padalo napamet... dok se ne rodi - ja ništa nisam kupovala... psihički je to lakše.. ovako samo te te stvari podsjećaju na tragediju
mačkulina vidiš ja imam drugačije razmišljanje; već sam sad odlučila da kad zatrudnim želim kupovati robicu i stvarčice kad god poželim, ne želim se ograničavati jer mislim da bi bilo još gore ne kupiti ništa, kao da čekam da izgubim i to dijete. Mislim da psihički nije zdravo na taj način se ograničavati i čekati neuspjeh. I sumnjam da cu tajiti trudnocu od drugih, kao sto nisam ni sa prvo dvoje. Ne želim se ponašati kao da ću ostati bez djeteta. Eto, valjda svako ima svoj obrambeni mehanizam. Glavno je slušati sebe i svoje srce. pusa
naravno da svatko od nas je drugačiji i ima svoj obrambeni mehanizam...
pusa i tebi
draga mačkulina već dugo čitam što pišeš i bude mi puno lakše ja sam sad 19 tj i na fragminu sam a nigdje nisam pročitala koje ti nalaze rade na mjesečnoj kontroli
u bolnici . puno bi ti bila zahvalna pusa
svoj sam slučaj napisala u temi genetska trombofilija u trudnoći
drage moje danas sam bila na inseminaciji sada sljede dva duga tjedna za mene
drage moje evo kako smo sve različite, i stvarno svatko treba po sebi činiti ono sto mu pase, i oporavljati se na nacin na koji mu odgovara. nepostoji univerzalni recept kako preziviti gubitak i kako krenuti dalje i proživjeti sljedecu trudnoću.ja se sada u ovoj trudnoći bojim ali ipak se radujem bebi kao da se nije nista desilo, smisljam joj ime, planiram kako cemo kad se rodi, sto se tice kupovine za bebu to cu ostaviti ako bog da za 9 mjesec trudnoće....drzite se curke, mislite pozitivno, vjerujte i nadajte se...mackulina jos malo i sve ce brige nestati.....
kaja sretno i probaj opusteno ...javljaj nam stanje...
Jučer sam čitala neke priče na nekom drugom forumu i mislim se Bože kako smo sve iste u toj našoj patnji, šta napisati kad je svaki drugi tekst isti.
Svako se bori na da preživi tu groznu bol i kako vrjeme odmiče postaje podnošljivije naučiš se živjeti snjom. A želja za bebicom nas pokreće da idemo dalje.
Možda je lakše kad znaš da nisi sam u toj svojoj boli i tom groznom strahu.
Šta reći već držite se!
hvala latika sve bi dala kada bi mogla opušteno
kaja znam da nemozes biti skroz opustena, to je normalno, ali probaj se ovih dana okupirati sa necim da ti dani sto brze prodju!
nisam čitala, ali ću ti tu odgovoriti...
D dimere i fibrinogen..
a ja svaki tjedan o svom trošku vadim CRP i KKS jer me u ovoj trudnoći od 16 tjedna bakterije stalno napadaju i na antibioticima sam od 16 tjedna a sad sam u 35 tjednu...
iskreno hematološki ima tih još pretraga AntiXA (ali to reda ne hematologiji na Rebru) ma ima ih cca još 10 tak ali ne znam što da ti kažem - sa larom sam na njih išla, u ovoj trudnoći ne idem... išla ne išla - terapija je za sve ista niskomolekzlarni heparin (u mom slučaju)
želim ti sreću u daljnjoj trudnoći
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom