ivaima li šta?
 |
|||
|
|
|||
iva
Imam link jedne amreičke str, logirala sma se , gdje su samo žene s problemom kao ja...i ima svega...i pozitivnih ishoda a stim transf i više trudnoća...ali i gubitaka...tako da sam totalno neodlučna.Jedan dan pročitam jednu pozitivnu priču i iskustvo ,a onda se javi žena izgubila dvoje djece u 24 tj. i odustaje...zbog transfuzije...komplikacije...
naišla sam na intervju dr .Matijevića gdje hvali rezultate sv.Duha u tome i metode i onda se poveselim, pa opet pokisnem...Do kada ću tako?!Znam da je svaka trudnoća za sebe , ali ne mogu da ne povirim i ne pitam se što ako?
klarita
svi se mi ponekad pitamo sta ako, ali treba tjerati ruzne misli, probaj biti pozitivna i vjeruj naravno.
i sama se mucim ponekad sa tim pitanjem ali ja to zelim, ja to hocu ja to mogu.
Klarita draga znam da ti je tesko "biti pametna"i odluciti sta i kako ali ne odustaj,moj ti je savjet da ne trazis i ne citas tudje situacije svaki covjek je sam za sebe i svaciji organizam je drugaciji,slusaj doktore i vjeruj da ce sve biti dobro i da ces ti biti u onoj skupini zena koje su uspjele...Imas vec jedno divno zdravo dijete zasto ne bi imala jos jedno ili dvoje?Samo hrabro i gavu gore ja sam sigurna da cemo sve mi s novim plusem docekati i svoje malo zlato jer smo sve to zasluzile posle svega,posle kise i oluje sunce zasjati mora
svima puno
Ja se i dalje borim s gusenjem i raznim bolovima svaki dan,sto bi rekli pukla sam
a sljedeca sedmica je jakoooooooooooo teska za mene jer 7.7 trebao se roditi mamin sincic
i vec me hvata panika kako cu prezivjeti taj dan,muz je vec uzeo slobodan dan da bi bili zajedno i nekako pregurali taj najtuzniji dan...
A da i briseve sam trebala radit ove sedmice al gdje god nazovem svi na godisnjem pa tak cekacemo jos jednu mecu i onda po briseve i ako sve bude ok idemo u akciju,ne zelim cekati vise osjecam da sam spremna i da to mogu,idemo korak po korak pa kako bude bude najgore je sjedeti i pitati se sta ce biti i dosta mi je tih pitanja i tog straha,ja sam jaca od svega toga,ja zelim biti pobjednik u sljedecoj borbi....
Posljednje uređivanje od adal : 30.06.2011. at 16:10
adalčini mi se da nam je svima ovaj 7,mj koma....ja u zg 8.07. pa iščekivanje nalaza...mislit ću na tbe draga...
a danas mi jedna prijateljica poslala ovaj linik i sad pokušavam naći tog čovjeka i ženu i nekako vidim, da ima nade...
evo:http://www.24sata.hr/znanost/lijecni...u-utrobi-99606
klarita naravno da ima nade, danas je medicina toliko napredovala da mora sve biti ok
klarita je li kod tebe problem samo što nisi dobila tu inekciju nakon 1. poroda ili nešto drugo? može li se ona dobiti bilo kad ili baš mora 72h nakon poroda? jesi li ti to dobila nakon Marije
što se tiče tuđih priča : ja sam odlučila ako još jednom budem trudna ne čitati "problematična iskustva" već se oboružati pozitivom, što manje surfati po medicinskim i inim stranicama, čitati dobre knjige i prepustiti se u ruke dobrom Bogu, jer u mom slučaju ni na šta ne mogu utjecati vlastitom voljom ;
za početak dobre vijesti : nalaz papa testa ok, osim nešto malo leukocita, što meni nije osobito bitno ( nadam se da neće biti ni giniću ), sutra stiže nalaz briseva i ako bude sve ok ovo ljetsmo u akciji
iva ?
klarita nažalost znaš i sama da za ništa na svijetu nema 100% garancije...ali da stalno tako razmišljamo pa onda ne bi ništa radili!!
potpisujem adal i slažem se s njom da možda prestaneš čitati i razmišljati što bi bilo kad bi bilo...opusti se i prepusti se!! mi znamo da će ovaj put biti ok!
klaritadraga, ajde lipo odradi jos tu pretragu koju ima u Zg i onda laganini u akciju... ja sam 100% sigurna da ce biti sve ok. a doktori... sta reci o njima, po njima ja i mm nikad nebi imali djece...
mandy
joj, ovaj kraj ljeta i jesen bi nam mogli biti jakkooo veseli... nadam se da ce nas pdf preplaviti sammmoooo trudnice
Hvala ti draga,i ja tebi drzim fige za nalaze,sigurna sam da ce sve biti dobroklarita2 prvotno napisa
i posle ove sretne price znas da nista nije ne moguce i da ces i ti docekati svoju mrvicu
Posljednje uređivanje od adal : 01.07.2011. at 00:05
Klarita
Negdje sam na ovom forumu pročitala da smo mi mame anđela hrabre, možda hrabrije od drugih i da ćemo se u životu spremnije nositi s onim što stavi pred nas...bilo to dobro ili loše. To je ono što ti pokušavam reći
Adal...nije ni meni srpanj baš veseo...meni je termin bio 27. 07., i svaki put plačem kad se sjetim. A ovih se dana sjećam stalno
Puno sreće s novim pokušajem, ja definitivno nisam još spremna, još me muče ružna sjećanja. A opet, na cesti samo bebe gledam. I onda ne znam zašto plačem, od tuge ili od čežnje.
cure hvala vam na potrpori....ali inače sam zadnjih dana koma, plačem više nego inače...vani sam okružena s puno bebica kad izađem s Klarom i danas šaljem muža, jer radi uj, jednosatvno treba mi odmora.I idem u crkvu...nalazim tamo mir, i ako zaplačem tamo nije me briga...a odgodit ćemo još malo, klara će u šk , pa da vidmo kako će ići...KISS
Cure,
evo da se i ja pridružim. Krajem 7 će biti točno 6 mjeseci od kada me je napustio naš anđeo.
Planiram već novu bebicu, iako psihički nisam nikako dobro, plačem više nego inače ali jednostavno se ne predajem i želim krenuti dalje.
Iskreno, umirem od straha od pomisli na novu trudnoću, od odlazaka na Wc; od milijardu stvari koje se mogu dogoditi a za koje nisam prije znala....
S jedne strane nisam još spremna a sa druge se sva raznježim od pomisli da imam svoju prekrasnu bebu. Iskreno, nisam pametna šta da napravim....da li da pričekam dok psihički malo ne ojačam (makar mislim da i za 10 godina ostanem trudna ću osječati iste strahove kao i sada) ili da od 8 mjeseca krenemo pa kako Bog da?
Leadrag, i sama sam u istoj poziciji...ne znam što bi ti rekla...
lea, sigurno ćeš se opet bojati. i ja ću. ustvari, nadam se da ću imati opet priliku bojati se, tj.ostati trudna. ali, kako netko maloprije reče, hrabrije smo nakon najbolnijeg iskustva. smatram da ćemo biti spremne kada osjetimo ono: želim i vjerujem da će dobro završiti, iako ću se bojati i strepiti i opet paziti na sve što radim, jedem, pijem... ja mogu to izdržati i pobijediti željom. to je borba protiv sudbine, sreće kako god ju zvali i ne možemo ju kontrolirati. i u tu borbu ću opet ući svjesna toga da, iako ću napraviti baš sve za svoju bebu, možda opet pođe po zlu. mislim, da kad to u visokoj mjeri prihvatimo, da smo spremne.
a i ne govorim ovdje samo svoje misli, naučila sam to od jedne mame anđela.
pa eto, čisto kao još jedno stajalište koje ti možda pomogne da shvatiš jesi li spremna.
jedna moja prijateljica je rekla: trebam se pomiriti da će, dok dobijemo dijete/djecu, proći nekoliko teških godina.
klarita
želja krasno si to napisala
lea
klarita
želja potpisujem 100%!!
Lea, ovako se i ja osjećam ali definitivno mislim da nisam još spremna. Prevelika bi to panika bila, previše straha, previše stresa. Moram još malo "zaboraviti".S jedne strane nisam još spremna a sa druge se sva raznježim od pomisli da imam svoju prekrasnu bebu
Mislim da svatko od nas točno zna koji je trenutak taj kada smo spremne ići dalje!
Strah, strepnja, neizvjesnost - ne možemo protiv toga svih 9 mjeseci, ali možemo uživati (pokušati) u svakom danu provedenom sa novom bebom...
Ja sam se jednostavno pripremila na sve moguće scenarije, ali sam pokušala razmišljati samo pozitivno i dan po dan!
Želja, potpisujem 100%!!!!
mala laia, kad ce slikica maše i laie zajedno?
uf, pobjegla mi nedovrsena poruka. ma nestrpljiva sam.
to ti je kada mm uzme fotić na kratko i onda ga ne vrati na dugo...
ili spora i skupa internetska veza...
...ili izostanak kabela za prebacivanje...
ah, draga moja, moram se samo više potruditi
pokušati ću nšto iskemijati ovaj tjedan...ako mi ne proleti prebrzo
eh cure moje evo mene konačno. nisam htjela niš objavljivat dok nisam bila sigurna ali eto trudna sam negdje 7,8 tj, trudnoća je nešto manja po uzv nego po zadnjoj mengi. Strašno mi je zlo, non stop povraćam i nemam snage visiti na kompu. eto 5 i pol mj nakon kiretaže mi smo napravili bebicu neplanirano, samo jedan odnos nezaštićeni i to u dane kad sam mislila ma nema šanse da se dogodi... i eto ga. Strašno me strah svega, teško mi je veseliti se jer ne znam što me čeka ali trudim se misliti pozitivno i nadam se da će nam dragi Bog dati da nam se ova beba rodi zdrava i živa.
hvala svima koje pitate za mene i mislite na mene.... pusa
pa draga iva
tako divna vijest, cestitam. sve ce biti dobro, mora biti dobro.
Iva posto si nam ipak prijavila da cestitam i ovdje
samo lagano draga bice sve super,prolazit cemo dan za danom zajedno sa tobom i biti uz tebe do kraja...ljubim te punoooo i da i ovdje poskocim samo za vas dvoje
Iva super vijesti, samo idi dan po dan opušteno, sve će bit super
iva, predivna vijest! čestitam! čim ti popuste mučnine, piši nam češće!
Iva, prekrasne vijesti!!!
pokušaj se opustiti, mučnine su tu, ali ništa što neće proći za 9 mjeseci
Iva
Iva
cure gorka usta i bolna maternica nakon ovulacije, oboje vec sedam dana, mogu li to biti simptomi trudnoce?? nekakva sam sva zbunjena, prosto ne mogu da vjerujem da bi mogla biti trudnoca, ali nis mi nije jasno.
a gle svašta je moguće...znaš kako se kaže: nada je k****, ali ovako nam je lakše živjeti ako imamo neko svjetlo u životu!
za par dana napravi testić pa ćeš biti sigurna...od srca ti želim da je T!
sve je relativno ali ja od sveg srca ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da nam za tjedan dana objaviš jedan lijepi plusić
maj ja ti saljem ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ da nam prijavis +
Maj i ja se pridruzujem,zelim da nam ubrzo prijavis jedan veliki +
bravo Iva ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
maj, ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Čitam, čitam..toliko bolnih iskustva, i toliko hrabrih majki.
Ja zaista neznam oću li ikada biti spremna biti na trudnoću ponovo.
Prva je bila takva kakva je, sva komplicirana.
U ovoj drugoj, stalno sam trčala u wc, bojala se iscjedka kao u prvoj trudnoći. Kad sam napokon odahnula, nema otkucaja.
Znam da želim imati djece još, to sigurno, al dali ću psihički to moći, to baš neznam.
Zato svaka vam čast svima, što sve ovo dijelite ovdje,, i što na neki način pomažete i svima nama drugima.
Kisice draga znam kako ti je i sad ti sve to izgleda nemoguce i meni je
meni je između 3. i 4. T prošlo školskih 6 mj. i završila je spontanim. sad nakon 4. t trebalo mi je godinu i pol da posložim stvari u svojoj glavi , preispitam se i skupim hrabrosti. da li sam spremna? tko bi ga znao ? strah je tu , želja je jača ......
ja ću samo potpisati adal..."strah je prisutan, ali želja za bebom je uvijek jača"...
ostalom vidjet ćeš i sama...trenutno ti je to sve još svježe, ali kao što kaže mandy, kad se poslože kockice prvenstveno u glavi i onda u životu, sve nekako krene samo od sebe!
evo ja idem na anomaly scan uzv idući tjedan, tad bi trebala biti 12.tj već. nisam već 5 tj bila kod ginića jer je na godišnjem i umirem od straha.... svakakvi crni scenariji mi se već motaju po glavi... ne znam kada ću se konačno opustiti u ovoj trudnoći
iva, hrabro i optimistično svim snagama! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
maj, ne javljaš nam se?
Evo puno ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za nove trudnice, a i da mi ostale brzo ugledamo +.
Meni se blizi dan kada sam trebala roditi i bas sam tuzna, a mislila sam da sam to preobrodila i u trudilicama sam zadnja 3 mjeseca.
Ivamoraš misliti pozitivno i bit će ok.....to ti je terapija duha, pozitivne misli u svemu pomažu....~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ ~~~~~~~~~~~~, bit će sve ok....javi nam
Martea
Iva, u potpunost mi je jasno to za scenarije
Joj drage moje ja danas sizim
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom