mackulina ja sam izgubila trudnocu u 10. nedelji, pa opet nisam nikako mogla da se usudim na sledecu. i tacno su mi poznati ti strahovi o kojima pises.
trudnoca mi se dogodila 2.5 godine kasnije (zatrudnela sam za vreme menstruacije) i kad sam videla pozitivan test bila sam prestravljena. meni nije pomagalo da o tome pricam i pisem, ja sam se jednostavno zatvorila u sebe i cutala i strepela.
danas jos mogu da se najezim kad pomislim na strah svaki put kad bih otisla u wc, strah da ne ugledam krv. za trudnocu nisam govorila nikome (znao je samo MM i roditelji) sve dok nije pocelo da se vidi. i tada, nikom nisam govorila o svojim strahovima, nisam se usudjivala nista da planiram, nisam sebi dozvoljavala da razmisljam dalje od sledece kontrole. prvo je bilo: samo da pocnem da osecam bebu pa cu biti mirnija, posle sam brojala pokrete, pa opet panicila za svaku sitnicu. za vreme trudnoce nisam citala nikakve price i tudja iskustva, ali avaj, secala sam se jako dobro svega sto sam ranije procitala.
i posle porodjaja, kad god bih pomislila na sledecu trudnocu, sledecu bebu imala sam mini napad panike. mm nije smeo da me pogleda bez kondoma, ma nije bilo sanse da mi pridje. i jos uvek se plasim, i jos uvek tesko o tome pricam. narocito sto je veliki pritisak okoline kad cemo sledece dete, pa eto vec je vreme, N je vec velika.... a i ja imam zelju. bas sam nedavno pomislila da cu biti ponovo trudna jedino ako mi se dogodi, mada preduzimam sve moguce da mi se ne dogodi.