Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
Mi možemo odlučiti samo za sebe kako ćemo se nositi sa životom.
Naša djeca (duhovno gledano) odlućuju sama za sebe. Mi im pružamo priliku za život, mi želimo da se oni rode, ali kakav će biti njihov put...mi nismo te koje drže sve konce u rukama. Mislili pozitivno ili negativno, ne postoji način da imamo u potpunosti sve pod kontrolom, nikad.
Jedino što je 100% naše je slobodna volja.
sirius draga mislim da me nisi shvatila.. ja ne govorim općenito o filozofiji života već o vlastitom strahu...

ja klaritu2 potpuno razumijem... eto njoj je nešto govorilo da ne valja, da nije dobro.. svi ju tješili ma sve je dobro...
ja par dana prije nego što mi je umrla beba nisam ju jako osjećala.. govorili mi.. to je normalno.. beba se smiri, umiri u trbuhu.. zaspe...

eto... meni je moj majčinski osjećaj zakazao, mojoj dragoj kolegici osjetila je da nešto ne štima, odvezla se na hitnu na sveti duh, prvo svi tri puta okrenuli očima kada je rekla da osjeća nešto čudno i da joj se beba smirila.. i ajd ipak da ju ne neviđeno ne otpuste rada radi ju prispojili na CTG a ono otkucaji srca 55
u 20 sekundi svi se sjatili... 4 sestre jedna joj je svlačila hlače, druga skidala cipele, treća jaknu a četvrta joj je davala kisik i stavljala brunilu u ruku.. hitan carski...
bebu su spasili i reanimirali.. tada je počela umirati....

drago mi je zbog nje do neba.. danas ima divnu zdravu djevojčicu (a prvorotkinja je)... a onda se ja pitam... kako to da ja nisam znala prepoznati to... kako to da sam se dala umiriti iako mi je instinkt govorio da nešto nije u redu

karlita 2.... ja te potpuno razumijem