vatra,drama_queen , za uspjehe!
Nakon smrti moje male princeze od zlocudne bolesti i godinu dana neprestane nade i razocarenja napokon plus i uredno potvrdjena trudnoca!Strah?Da ali opet idem naprijex jer moj Bog je rekao amen mojim molitvama i neka se vrsi njegova volja
Hvala Nivesa i Žuži ...trebat će svi palčevi i vibre ...i tako dok ne uspijemo a onda i narednih 9 mjeseci
Čestitke Laura19, sad lagano ...
Vatra i drama queen sretno
Laura čestitam.
Posljednje uređivanje od Lotta81 : 08.01.2015. at 21:24
Svima želim sreću i plusiće od srca!!! Divim Vam se!!!
Polako Nivesa, ako dobro čitam to je još jako friško ...
da li dr ne daje zeleno zbog nalaza ili ...?
A uf žao mi je Nivesa ja sam imala sreću da su mi svi nalazi dobri ...istina nisam saznala zašto se sve onako završilo ali smo eto dobili zeleno svjetlo vrlo brzo ...držim palčeve da vrijeme proleti, dočekati ćete i vi to zeleno a onda neka sve bude ok to i je jedino bitno <3
A nekak gubim nadu...di god se okrenem udarim u zid... mozda mi jednostavno nije sudeno...ali jos ne odustajem. obavit cu sve kaj mogu pa cemo vidjet..
A kaj se tice ovog da nisi saznala...nikad ni neces na zalost...kao ni ja ....tuzno je to da si covjek ne moze olaksat barem sa time da zna zasto i kako...
Ne curo nema odustajanja ...znam da sve dugo traje ali sve napraviti, kod mene nije ni bilo razloga za neke pretrage (recimo hematoloske) ali smo ih svejedno išli raditi ...i prošlo je 4 mjeseca otkad smo krenuli u pretrage, da nalazi nisu bili dobri ne bi još ni krenuli ...polako draga ali temeljito ...a to suđeno ili ne ...kako god bilo ne odustajemo bez borbe, zar ne?
Borim se rukama i nogama! Copi me dan kad bi odustala od svega i pobjegla bi najrade nekam di nitko ne postoji! ....pogotovo kad me tak krene sa losim nalazima....
Drama queen divim se tvojem optimizmu. Slažem se sa tobom da nema odustajanja, bar ne bez borbe. Ali moram priznati, da mi trenutno skupljamo svu snagu koju imamo za postupak. Jednostavno naš gubitak nas je slomio. Donijeli smo neke odluke kojih se za sada držimo, vidjet ćemo što ćemo na kraju. Da budem iskrena, ne znam jel me više strah da nam postupak uspije ili da ne uspije.
Nivesa drži se, znam da nije jednostavno, ali samo polako. Obavi od nalaza što treba i bit će ok. U cijeloj ovoj priči ponekad jednostavno treba strpljenja. Drži se
Lotta draga mislim da je nas nevolja snašla otprilike u isto vrijeme ...naša snaga je i u tome da znamo kad što možemo jer u našim mpo pričama nema slučajnosti ...ja sam imala tu sreću da se sve nekako posložilo u moju korist od toga kad do toga što se još iz događalo u našim životima u to vrijeme ...ja sam se uspjela posložiti i osjetila da sam spremna ...taj osjećaj spremnosti je individualan i jednog dana i svaka od nas dođe do toga da sama sebi prizna da može ...biti spremna nikad više ni jedna od nas neće biti jer je to jednostavno tako, i ja krenuh a ni sama ne znam što će mi teže pasti uspjeh ili neuspjeh, ali spremnija od ovog nikad neću biti i to je činjenica ...i odatle taj dašak koji se ćuti kao optimizam a zapravo je samo neizrecivo jaka želja da usprkos svemu jednom budem mama ...i to je ono što nas pokreće ...i doći će i taj vaš dan kad ćete biti spremni <3
Spremna? Mislim da to nikad necu bit. Ali mozda ni nije na meni da o tome odlucujem. Nekak sam sve prepustila dr u ruke i radim onak kak mi on kaze...
Drama queen hvala ti na lijepim riječima. Trenutno svakave misli mi se motaju po glavi jer se postupak približava, ali znam da kad krene neće biti druge nego hrabro krenuti pa što bude.
I, da u isto vrijeme nam se dogodila naša nevolja.
I da ti još jednom poželim sretno u postupku.
Dan po dan i pozitivne misli ...ne ide drugačije <3
Cure drzim vam fige za uspjeh od prve!!!
Sve što želi je ponovna trudnoća..da nestane ova bol i praznina mog trbuha..
Polako ANII ipak treba neko vrijeme da se majka posloži ...ali dobro je to da želiš opet. Želim ti da čim prije ponovo ostaneš trudna.
[QUOTE=drama_queen;2726590]Polako ANII ipak treba neko vrijeme da se majka posloži ...ali dobro je to da želiš opet. Želim ti da čim prije ponovo ostaneš trudna.[/QUOT
Taj osjećaj..sve bi dala za to. Malo je prošlo vremena i sva sam zbrkana, pomiješana, svako jutro prije nego ustanem pomislim možda sam sve samo loše sanjala i još cijelo vrijeme ruku potežem da pomilujem trbuh
ANII draga, treba proći malo vremena da dođeš sebi, ne brzaj. Sreća će doći kad se budeš najmanje nadala. Drži se draga!
ANII
i daj si vremena da ti se osjećaji malo smire, slegnu. Sad ti se tako ne čini, ali jednog dana bit će malo lakše. Samo polako, dan po dan.
Anii post koji si napisala o ruci koja krene prema stomaku.... ma kao da sam ga ja pisala.
U 38tt hitnim carskim rezom 12.1. stigla je moja Eva al na kratko. Umrla je nakon 6 sati borbe zbog teske anemije izazvane fetomateralnim krvarenjem. Iskrvarila je u moj krvotok. Boli nema kraja.... sve je kao u ruznom snu i jos pomislim da se nije dogodilo.
Doktor mi je rekao da za 3 mjeseca mozemo ponovo planirati trudnocu. Nekako mi to prerano s obzirom na carski rez. Jel imate saznanja koji je minimalna stanka od poroda do nove trudnoce? Jako mi je rano uopce misliti na novu trudnocu zbog straha a muz me bodri da cemo ovaj put biti najsretniji. Osim toga tesko sam i prvi put zatrudnila pa ne treba pustiti vrijeme.
Kad god se ti osjetis spremna je najbolji odgovor. Ja sam 6 mj nakon carskog, nisam se puno obazirala na doktorove rijeci da statistika kaze 2 godine. I eto ne boli me ni rez, niti imam bilo kakvih drugih problema s trudnocom. Cak me ni ne pregledava cesce s obzirom da je rana trudnoca, nego svakih mjesec dana.
Posljednje uređivanje od AdrianovaMamica : 06.02.2015. at 11:02
moja frendica je rodila 13.5mjeseca nakon carskog.
Inače u "normalnim" uvjetima ne preporučaju se dva carska unutar tri godine no nije to toliko za život opasno da se ne smije ostati trudna ranije stoga čim budeš psihički spremna ...samo naprijed <3
Krtice
Meni su moji ginekolozi rekli da bi od poroda do poroda trebalo proci dvije godine
I tako je i bilo, skoro u dan, nikakvih problema (prvi carski, drugi vbac)
Al i na forumu ima puno cura koje su imale puno krace razmake
Mislim da je individualno
Hvala vam drage ženske! Ne znam kako dalje pa se tješim mišlju da će i nama jednog dana ponovo zasjati sunce... To je jedino što me drži.
Nakon gubitka mojih anđela nisam psihički bila spremna za novu trudnoću ali ispalo je da fizički jesam. Strah me pratio skroz do poroda a na kraju je cijela trudnoća bila školska. Samo godina i pol između dva carska je prošla s time da mi je to bio četvrti.
Drage cure...prije 2 dana u 11tj trudnoće sam prokrvarila, otišla na hitnu i ustanovili su da je mojoj bebici sa 9/4 prestalo raditi srce. Srce mi se slomilo.... Toliko boli i tuge mislim da nisam nikada osjetila.
Stalno se pitam kako i zašto?
Stalno se krivim....zato što sam na početku ove stvarno željene trudnoće imala nekoliko velikih stresnih situacija. Sada čitam po netu i očajavam jer vidim da je jedan od čstih razloga gubitka bebe i faking stres.
Zašto ga nisam izbjegla? Osjećam se odgovorno i krivo zbog svoje nerođene bebe....iako bi najradije napisala nerođenog sina. Imala sam 100-postotni osjećaj da je sin.
Kako se rasteretiti krivnje.....kako krenuti dalje?
Da li je normalno da ne mogu dočekati da prođu ta 3 mjeseca da ponovo počnemo raditi na bebi?
...ali samo da napomenem da doma imam predivnu dvogodišnju curicu i ona mi je velika utjeha.
Draga Dika...sve sto osjecas je normalno....svatko od nas svoj gubitak odradi na svoj nacin ali u principu svi prodemo kroz sve "faze"
Krivnja nestaje s vremenom...pa krece ljutnja i bjes....kao sto svim mamama andela kazem....dok ne dodes do dna ne mozes prema gore.
To sto odmah zelis drugu trudnocu je isto tako normalno....to tvoja (pod)svjest radi u tvoje ime....ali ipak pricekaj da se tjelo oporavi. Za sve treba vremena...
Hvala ti Nivesa....
Muž me već 2 dana nakon posla negdje odvede, jučer popodne smo bili na Sljemenu, samo da nisam doma i samo da ne mislim stalno stalno na gubitak. Moram priznati da mi je lakše kad izađem van...samo što mi je jako teško gledati trudnice kojih ima tako puno oko mene.
Sve znam.... Dika....trudnice ce ti uvjek bit trn u oku. Ali s vremenom postane lakse. ..
A valjda će biti lakše...
Nives kako stvari stoje kod tebe? Piši o sebi....
HVALA veliko na podršci....uz vas osjećam da nisam sama...puno mi je lakše kada vidim da nisam jedina na svijetu sa ovim problemom...iako bih voljela da se više nikada niti jednoj trudnici to isto ne dogodi.
Dika kaj da ti pisem?? Ja ti se nekak u sebi borim sa svim tim.
Nitko na meni ne vidi da se ikad ista dogodilo.
Dosta ljudi zna ali ne zna cjelu pricu i ne zelim da znaju.
Prosla Letz i konizaciju od hpva koji su mi priustili i Petrovoj i jos uz to me zavlacili sa lijecenjem. Sad se oporavljam od konizacije iducih 5 mjeseci.Eto nakon Patrika sam bila t i spontani u 10 mj. Srce nije prokucalo... a moje je opet stalo... ubio me spontani fizicki od bolova vise nego porod. Krenulo je samo ujutro na dan dogovorene kiretaze. Uzas...molila sam Boga da umrem. Muz se usrao od straha a ja sam u Vinogradskoj u cekaoni zaustavila dr i rekla da.sam gotova i da nemogu vise. Usla sam odmah unutra i svi se ustrcali i za cas su me uspavali i kad sam se probudila rekla sam dr da mi zasije maternicu da nemogu ostat t....toga se ja ne sjecam. Al sjeca se dr.
Svasta je tu bilo. Puno problema.
Sve sam to nekak prezivjela. Sve izguras i ides dalje. Boris se svaki dan ispocetka. Vrjeme te nauci kak s tim zivjeti. Sad svoje iskustvo podjelim s vama kojima treba na zalost. Jer ja tad nisam imala pojma o pola toga....ma nista ustvari...mozda i bolje. Sad gledam na to sve tak da sam ocito morala proc kroz sve da bi nekim drugim mamama andela mogla pomoci...
Nivesa...a stvarno si prošla cijeli "križni put". Stvarno mi je žao zbog svega....ne mogu vjrovat da te tolko boljelo kod spontanog, kako je to individualno kod žena.
Ali imaš Patrika...i vjerujem da ti on daje snagu za dalje, iduća trudnoća će ti biti SAVRŠENA. Isto kao i moja....vjeruj u to i bit će tako. Pokušaj samo misliti pozitivno.
Jučer sam bila na misi i na ispovijedi - i moram priznati da me ta ispovijed ohrabrila i dala mi snage za dalje, kao da sam se oslobodila krivnje (do sada sam sebe najviše krivila za gubitak zbog stresa).
Danas je bio gotov PHD nalauz - ništa nije nađeno. Bila na ultrazvuku i još krvarim i dr mi rekla da ću još najmanje 3-4 dana. A valjda je to normalno.
Dika Patrik je isto andeo....
Phd najcesce nis ni ne pokaze. Kariogram je jedino kaj moze dat neki uzrok ili razlog. Ali najcesce su u pitanju neke "glupe" stvari. Tipa infarkt posteljice ili omotana pupcana. A tu nema neke pomoci .
Isuseeee oprosti mi molim te Nivesa - glupa sam....oprosti molim te.
Nova sam ovdje i ...jednostavno nisam shvatila simbol andjela ispred imena.
Žao mi je...nadam se da te nisam povrijedila i jako ražalostila.
Nemoras se ispricavat. Skuzila sam da nisi povezala.
Nisi me povrjedila jer znam da nije bilo zlonamjerno bez brige.
Pozdrav svima, imam 27 godina i dijagnozu UTERUS DUPLEX, laksi dio tj, ostati trudna trajao je 1.5 godinu plakala sam kao dijete kada sam vidjela dvije crtice, tada je uslijedio tezi dio tj. odrzati trudnocu za koju sam upucena da moze biti prekinuta bez ikakvog razloga i to se i desilo ubrzo i niko nista nije mogao da uradi! Bila sam spremna na sve to, ali me ipak dotuklo da sam ostarila preko noci, kako da se suocim sa gubitkom i pokusam skuputi snage za novo znajuci da se moze isto zavrsiti? Jel me mozete posavjetovati dal da potrazim strucnu pomoc psihologa?
Odlučila sam ovdje pisati i potražiti savjet..
Prvo dijete sam rodila 2012,carski rez placenta previja. Zdravo djete.. Super.
Odlučili smo se na drugu trudnoću. 2018 ostala sam trudna i u 29 tjednu mi je rečeno da beba ima hidrops.
Sada 2021..ponovo sam trudna.. 5 tjedana. Nisam još bila kod ginekologa.. Toliko se bojim.. Pokušavam razmišljati pozitivno.. Ali jednostavno nemogu.
Vale, vjerujem da ces nakon pregleda ipak osjecati barem malu dozu mira. Nakon svega sto si prosla tvoj strah je opravdan i ja ga razumijem. Ja sam si pomagala na razne nacine da prezivim od kontrole do kontrole.
Bojala sam bojanku za odrasle, tipkala sam na forumu. Puno razgovarala sa suprugom koji mi je bio velika utjeha i ono najvaznije, nisam isla protiv svoje intuicije. Ja sam vjernik pa sam strah predala u Bozje ruke i u nadi da cu iznjeti tu drugu trudnocu zivjela sam oprezno i polako, dan po dan. Tebi zelim svu srecu i da se cim prije javis sa pregleda sa dobrim vjestima!
Vale, samo polako, normalni su svi osjecaji, sve ce biti dobro.
Pozdrav drage žene.
Ja sam nova, u ovom bas teškom periodu za mene pronašla sam ovu stranicu.
Naime naša priča počinje prije 15-16mjeseci kada smo počeli raditi aktivno na trudnoći. Nije uspijevalo nikako, uradili smo sve moguće analize muž i ja. Ispostavilo se los spermiogram a kod mene visok prolaktin čak 1600 a normalan je do 500. Dobila sam terapiju dostinex i folnu a muž fertilup, doktorica je optimistično rekla za 3 mjeseca ćeš ostati trudna. Ja nisam ni najmanje imala nade, ali sam se prepustila slučaju. U Martu smo počeli s terapijom, sada je Juli... a samo prije 2 dana sam saznala takav sok!!!
Naime već dva mjeseca imam takve bolove u grudima da je to nepodnošljivo, prošli mjesec imala ciklus, započeo rozom bojom, ali mi je rečeno da zbog dostinexa može tako biti, tri dana poslije dobila sam normalan ciklus i boju. Svo to vrijeme i mjesec poslije grudi su i dalje boljele, želudac da ne pričam. Uradila sam dva testa jer sam posumnjala na trudnoću zbog rozog krvarenja, i boli u grudima bili su negativni. Odustala sam i nastavila dalje. Cekala sam ovu menstruaciju (inače su neredovna i uvijek kasne, 36-40 ) ova mi je stigla na 37 dan, smedji iscjedak. Sutradan sam imala neki napad strašan, jak bol i povraćanje. Popila sam brufen jer inače imam jače menstruacije praćene povraćanjem, povratim i brufen popijem još jedan. Legnem spavati da se dozovem, ustanem kasnije nakon par sati zamijeniti uložak i imam šta vidjeti... pobacila!!!! Sok, sok!! To se ne može opisati, onaj osjećaj kada sam ugledala to sve na ulošku, svijet mi je stao. Brzo sam otišla doktoru i POTVRDJENO mi je blizanacka trudnoća 8-9 sedmica i pobačaj, sve izašlo odmah. Saznati da ste izgubili bebe prije nego saznate da ste uopste bili trudni mi najteže pada. Ohrabrujuće je da sam uopste ostala trudna, ali svejedno ovo je jako težak period u mom životu sa 24 godine... bojim se iskreno pokušati opet, ne znam cemu da se nadam...
Suosjećam... Nema tu pravih riječi utjehe.
S druge strane, treba imati povjerenja u majku prirodu koja zna što je najbolje. Vrlo često dođe do ovakvih situacija ako nešto nije u redu. Daj si vremena da se oporaviš fizički i psihički, konzultiraj se s liječnikom i nakon nekog vremena pokušaj ponovno. Sretno!