Lotta draga mislim da je nas nevolja snašla otprilike u isto vrijeme ...naša snaga je i u tome da znamo kad što možemo jer u našim mpo pričama nema slučajnosti ...ja sam imala tu sreću da se sve nekako posložilo u moju korist od toga kad do toga što se još iz događalo u našim životima u to vrijeme ...ja sam se uspjela posložiti i osjetila da sam spremna ...taj osjećaj spremnosti je individualan i jednog dana i svaka od nas dođe do toga da sama sebi prizna da može ...biti spremna nikad više ni jedna od nas neće biti jer je to jednostavno tako, i ja krenuh a ni sama ne znam što će mi teže pasti uspjeh ili neuspjeh, ali spremnija od ovog nikad neću biti i to je činjenica ...i odatle taj dašak koji se ćuti kao optimizam a zapravo je samo neizrecivo jaka želja da usprkos svemu jednom budem mama ...i to je ono što nas pokreće ...i doći će i taj vaš dan kad ćete biti spremni <3