 |
|||
Slažem se, no moram priznati da se malo teže postavljam, ako znam da se reže satnica zbog manjeg broja djece, i da će kroz godinu ili dvije doći i moje radno mjesto pod upitnik ....
A da sam neovisna, da nemam kredit i da imam zaleđe, eh onda ne bih ni radila u školi
Dobro je znati koja su nam prava. Mene još samo zanima gdje to točno piše. Nažalost, svima ili barem većini nam je tako da se ne smijemo "zamjerati" iznošenjem mišljenja čak i ako je opravdano i dio prava radnika. Ja znam da bi kod mene u školi to loše završilo- već 3 godine gledam na primjeru jedne profesorice koja je nakon jedne bezazlene situacije rekla neke stvari (ništa ružno ili neistinito) koje nisu odgovarale ravnateljicinoj politici i od tada je pod povećalom i ne smije mrdnut. Ja bi to čak nazvala i mobingom, ali ova se ne smije žaliti jer drugi posao ne može dobiti, mala je sredina......ma da, uglavnom, sama ne bi istupala u takve borbe, ali mislim da bi se u takvim situacijama za nas zauzeti sindikat. Dodatan je problem i šta su sindikalci (barem moji) na toj dužnosti samo formalno i također se ne žele baviti ničim šta nema veze s prodajom mesa ili sladoleda, eventualno.lukab prvotno napisa
Slažem se, naravno da ima tu puno faktora i nisam htjela reći da smo si u potpunosti sami krivi, ali činjenica je da djelomično jesmo, a tu definitivno ubrajam i sebe.
Da ti u potpisu ne piše godište (80, jel ne?) mislila bi da si..... pred penziju!
neme veze s temom, ali dirnuo me tvoj potpis, pa ti moram zaželjeti svako dobro u ostvarivanju cilja da postaneš majka i naravno da se moraš nadati.
Ma i ja se smatram mladom, nego sam samo htjela reći da sam se stvarno lomila u školi dok sam došla friška s faksa. Sve u nekakvoj nadi da ćeš dokazati svima kako si dobar radnik, marljiv, kreativan, ambiciozan, srdačan, uvijek dostupan... S vremenom sam naučila da od toga nema baš puno koristi osim eventualne pohvale, tapšanja po ramenu i puno izgubljenog vremena, živaca i snage. Najgore je u tome što sam ja takav tip kojeg strašno boli nepravda i nikad me nije bilo strah reći što mislim. Nekako mi se čini da je taj teret najviše na našim leđima; ovi koji su pred penzijom nemaju više ni volje ni želje raspravljat se, oni koji su tek počeli raditi previše se boje. Samo što nemam snage sad još i za to. A osim toga dobila sam i dovoljno puta mokrom krpom po glavi da znam kad je bolje držat jezik za zubima, a kad se isplati boriti.Slažem se, naravno da ima tu puno faktora i nisam htjela reći da smo si u potpunosti sami krivi, ali činjenica je da djelomično jesmo, a tu definitivno ubrajam i sebe.
Da ti u potpisu ne piše godište (80, jel ne?) mislila bi da si..... pred penziju!
neme veze s temom, ali dirnuo me tvoj potpis, pa ti moram zaželjeti svako dobro u ostvarivanju cilja da postaneš majka i naravno da se moraš nadati.
Ja sam posložila prioritete, vodim neke druge borbe. I da, kao što u potpisu stoji, još se nadam. To mi barem ne može nitko uzeti.
Slažem se u potpunosti s tobom, i sigurna sam da bi mi odlično zajedno funkcionirale u bilo kojoj zbornici.
Hvala ti na lijepim željama!
Slažem se, ovo kao da sam ja napisala.Ma i ja se smatram mladom, nego sam samo htjela reći da sam se stvarno lomila u školi dok sam došla friška s faksa. Sve u nekakvoj nadi da ćeš dokazati svima kako si dobar radnik, marljiv, kreativan, ambiciozan, srdačan, uvijek dostupan... S vremenom sam naučila da od toga nema baš puno koristi osim eventualne pohvale, tapšanja po ramenu i puno izgubljenog vremena, živaca i snage. Najgore je u tome što sam ja takav tip kojeg strašno boli nepravda i nikad me nije bilo strah reći što mislim. Nekako mi se čini da je taj teret najviše na našim leđima; ovi koji su pred penzijom nemaju više ni volje ni želje raspravljat se, oni koji su tek počeli raditi previše se boje. Samo što nemam snage sad još i za to. A osim toga dobila sam i dovoljno puta mokrom krpom po glavi da znam kad je bolje držat jezik za zubima, a kad se isplati boriti.
Ja sam posložila prioritete, vodim neke druge borbe. I da, kao što u potpisu stoji, još se nadam. To mi barem ne može nitko uzeti.
Slažem se u potpunosti s tobom, i sigurna sam da bi mi odlično zajedno funkcionirale u bilo kojoj zbornici.
Hvala ti na lijepim željama!
ježić, nela, i ja razmišljam kao i vi i otprilike smo isto godište.
Da ne budem potpuno off topic, kolegica je prošle godine bila na bolovanju, imala je zamjenu, ali je izgubila neke sate dok se zamjena nije našla. Na sjednici na kojoj je točka dnevnog reda bila realizacija plana i programa samo je rekla da je u minusu toliko i toliko sati jer je bila na bolovanju i uredno joj se smanjila plaća pa nije imala nikakvu namjeru to nadoknađivati i ravnateljica je samo klimnula. Ipak, i ja bih voljela znati članak u nekom pravilniku ili zakonu na kojeg se mogu pozvat u slučaju ovakve situacije.
E Janis, mislim da bi nas se sličnih moglo puno pobrojiti ovdje.
Što se tiče tog famoznog bolovanja, zamjena i odrada, dat ću si truda i stvarno probati pronaći konkretan, točen odgovor na sve to.
ježić i nela.... potpisujem
sve to ni sama ne bi bolje napisala, slažem se s vama u potpunosti....
Drago mi je ovako naći istomišljenike, podijeliti razmišljanja i probleme, ali koliko je to zapravo grozno da smo u našem "društvu znanja" u kojem bi trebali imati ipak važne uloge, mi moramo boriti ili strahovati za tih par šugavih sati. Stalno nas demotiviraju razno raznim glupostima, umjesto da dobijemo neke poštene uvjete za rad, ali dobro je šta su tu djeca koja su stvarno divna, barem moja, pa sve nekako ide dobro i pozitivno. hehe, da netko od njih vidi da ih nazivam djecom,, a ja uglavnom najmanja od svih.
Janis, čestitam na upornosti. Drago mi je čuti
Ježić, hvala na trudu. Javi novosti!
još da smo u istoj zbornici..... gdje bi nam bio kraj....
to bi bila PRAVA ŠKOLA!!!!!
baš tako
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom