Volontirate li?

[ekoi]

Ako da, voljela bih čuti vaša mišljenja i iskustva o tome.
Jel to bilo jednokratno volonterstvo ili ste već godinama aktivni?
Sami volontirate, ili unutar neke udruge?
Vjerujete u ideal volonterstva, općeg dobra za zajednicu i ljudima u potrebi?
Vjerujete li udrugama i institucijama, ili mislite da samo trpaju sebi pare u džep i iskorištavaju štićenike i dobre naivne ljude?

Ako ne volontirate, opet - zašto? Ne razmišljate o tome uopće, ne da vam se, mislite da drugi to ne zaslužuju, ili ste nepovjerljivi, ili nešto deseto?

[tomita]

Volontiram u Rodi, od kraja 2009.godine.
Osjećam se dobro zbog toga. Trenutno sam polaznica Rodine edukacije za pomoć majkama pri dojenju. Po završetku edukacije nadam se još aktivnije uključiti u rad udruge, zasad najviše volonterskog vremena koristim za učenje. Dobro se osjećam zbog volontiranja, jer povezujem svoje interese uz pomoć drugima.
Rodi i njenoj misiji vjerujem u potpunosti.

[pikula]

Da

[lola_34]

Nisam još nigdje volontirala, ali me ideja privlači sve više.

Trenutno nemam previše vremena, ali kad budem imala malo više vremena (kad klinci malo poodrastu), svakako se mislim uključiti u volonterski rad.

[anchie76]

Ukratko, DA

[ina33]

Povremena jednokratna... ma ne može se za to reći volonterstva, volonterstvo podrazumijeva veću razinu organizacije. Zašto ne...? Više razloga... Nastane neki group think, a za sebe mislim da mi to loše ide, meni je sve nekako zona sivila za sve, ne mogu reći ovo je jednoznačno super, a ovo koma, pa onda poštovat ta neka pravila koja nalažu ovako ili onako ponašanje. Ne mislim da se volonterski pronevjeravaju novci i sl., nego nekako... puno toga pada na implementaciji ideje u stvarnosti, a ideja as such mi nije "napeta", ako se ne može realizirat u neko brzo vrijeme i na dobar način (tipa par godina, ali na način da bude dobro, ne ono da bude novi problem). Ono, utlitarist sam, valjda :/.

[tanjads]

Da. U Psihološkom centru Tesa, već godinama. Nekad davno u Gongu.
Katkad mi je to super, katkad mi je malo tlaka ili preveć, ali pokušavam nać dobar omjer volontiranja i naplaćivanja da budem ja ok s tim.

[Eci]

Volontirala sam prije djece u Krilima- terapijsko jahanje. Sad više ne stignem,ali kad klinci narastu nadam se da ću opet.

[ekoi]

Osobno, osjećam slično kao što je to tomita opisala za sebe.
No doista sam se uvjerila iz prve ruke da mnogi zlorabe udruge, volontere i štićenike za osobni profit i političke ciljeve i da se uguze kojekamo.
Po meni bi to trebalo biti kazneno djelo. Ljudi sve ćešće gube povjerenje u udruge i humanitarne akcije.

Upravo zbog tih loših saznanja i iskustva sam povukla ovu temu jer u zadnje vrijeme aktivno razmišljam tj.imam dvojbu između priključivanja već organiziranoj udruzi ili da pokrenem vlastitu.
No bez obzira na to, volim odgovoriti na potrebe ljudi, svojim trudom, znanjem, radom i empatijom pa ću se već nešto odlučiti.

[brane]

volontiram od srednje škole /16 godina/
imam 3 udruge za koje volontiram i evo od nedavno sam tajnica jednog humanitarnog društva
obožavam humanitarni rad i uživam u tome
ne gledam i ne pišem gdje, šta, kad, kako, s kim, ćim....već kad treba pomoć ako se mogu odazvati tu sam...

[kahna]

Da,
volontiranjem si 'punim baterije'
nevjerovatno mi je kako se dobro osjećam nakon npr. rasprodaje ili pregleda as

[Bubica]

i ja, od faksa. Uvijek sam volontiranje doživljavala kao ulog u moje mentalno zdravlje.

[Asila]

U mojoj srednjoj skoli, jedan od uvijeta za maturirati, je bio odradivanje odredenog broja sati 'drustvenog rada' i tu sam se prvi put susrela sa volontiranjem... Iskreno, mislim da bi bilo vrlo korisno da se to uvede u sve nase srednje skole, ali to bi bila tema za sebe...
U svakom slucaju, nesto sam sitno volontirala i tijekom faksa, ali najvise od kad sam ga zavrsila... U Rodi sam od 2009.

Imam tendenciju vjerovati da 'nista nije nemoguce, ako se to stvarno zeli' i volontiranje mi pomaze u dokazivanju toga

[katarinam]

Ja se bavim nekom drugom vrstom volontiranja neko bi rekao da to nije volontiranje, al kako tko procijeni. Već 12 godina sudjeljujem u radu dobrovoljnog vatrogasnog društva, dobrovoljno je, nisam plaćena za taj posao a ipak obožavam rad sa klincima u tome društvu. Organiziramo druženja sa klincima, vježbe, natjecanja a ima tu i kojekakvih feštica a to me ispunjava jer su dijca iskrena i uvijek se vesele svakom dolasku i druženju. Uskoro ću postat mama po prvi put al ću i dalje nastavit sa takvim druženjima a nadam se da će i moja beba uživat u tome.

[RozaGroza]

Volontirala sam a sve skupa jedno 12-13 godina, što u Prijateljima životinja i masu drugih društava za dobrobit životinja, što u Greenpeace-u, što u PETA-i, volontirala za raznorazne udruge za promicanje New Age-a (kad sam bila u tom filmu), uf volontirala sam još u gazilijon organizacija al prekasno je da se sjetim. Anyway, mislim da više ne budem volontirala za nikakve udruge, ali definitivno ću nastaviti pomagat koliko god mogu, ja sam jedna od onih kad imam 500 kn, 250 dam onom ko nema pa smo oboje sretni, mislim da to nije ništa zbog čega bi se mene trebalo smatrat posebnom, da tako funkcioniramo svi bilo bi puno više zadovoljnih ljudi na svijetu. Volontiranje i pomaganje drugima smatram kao moralnu dužnost.

[litala]

ove godine "obiljezavam" desetu godisnjicu svog udruznog volontiranja

kako sam sad zemljopisno predaleko za aktivno fizicko volontiranje, tako sad ovdje volontiram na drugaciji nacin - prosle sam godine svaki cetvrtak ujutro volontirala kao roditelj-pomagac u razredu mladjeg sina, a od lani volontiram i u skolskom ducanu u kojem se prodaju nove i rabljene skolske uniforme (taj funkcionira iskljucivo na volonterskoj osnovi) i jos nekim prigodnim akcijama... za sad je to sve sto mogu - zbog vremenskog i osobnog ogranicenja (u vidu trogodisnje prikolice koja sudjeluje u svim mojim aktivnostima sudjeluje) pruziti... uglavnom - prilagodjavam se...

i, da - volim volontiranje na svim razinama posvecenosti (od povremenih prigodnih "ulijetanja" do organiziranog i redovnog volontiranja)...

rekla bih - novac nas vuce da nesto radimo, davanje nas nosi (i jos dugo poslije...)...

[stray_cat]

da

[srecica]

Ukratko DA!

[Forka]

volontiram...
al' obično imam dva uvjeta:
1. da je 'za dobru stvar'
2. da je dobra 'ekipa'

[Kaae]

Kad imam vremena, zasto ne.

[Lutonjica]

i ja, od faksa. Uvijek sam volontiranje doživljavala kao ulog u moje mentalno zdravlje.

isto ovako i ja

[laumi]

volontiram u Rodi jer joj apsolutno vjerujem kao udruzi
volontirala bih na još nekim mjestima kad bih imala vremena

dobar je osjećaj, ispunjavajući

[Asila]

dobar je osjećaj, ispunjavajući

e...bas ovo...

[krumpiric]

isto ovako i ja

još jedna.

[spajalica]

da

[smrdljiva čarapa]

Da, godinama u DND-u i na drugim mjestima gdje stignem.
Ali razmišljam o tome posljednje vrijeme, jer neki ljudi (puuuno) njih, gleda na volontere kao na budale koji odrađuju hrpu poslova i to se ne cijeni. Barem u mojoj maloj zajednici. Valjda zato jer nas ima malo koji tako radimo pa smo se i malo umorili - ono da se stalno nekoliko osoba izmjenjuje u volonterskim aktivnostima a ostale boli briga i još imaju i očekivanja i pametuju kako šta treba napraviti a ne bi se uključili.
Zato sam se malo odmaknula, iako ne potpuno. A ponekad tražim i naknadu.

[bucka]

volontiram u RODI i to uglavnom na rasprodajama (kad stignem) i to me zaista veseli!

[smedja]

Ne bas... nikako da se ukljucim... zato jer nekako smatram da se za to mora sustavno odvajati vrijeme, nekako imam osjecaj da par sati tu i tamo ne bi nikom nista donijelo...

Volontirala sam u kulturi, ako se to tako moze reci... svirala sam volonterski u orkestru 10ak godina i jos na kojekakvim prigodama sretnim ili tuznim...

Kao studentica sam se cudila volonterima (npr upoznali u Nepalu dvoje Danaca koji su uzeli pauzu godinu i pol u zivotu i poslu i otisli u Kathmandu uciti djecu kako se igrati sa stvarima koje su im dostupne, znaci ne donijeti plasticnu loptu i uciti ih nogomet nego uciti kako da naprave krpenjacu od smeca ili neceg do cega mogu doci, meni nije bilo jasno kako si oni mogu priustiti taj luksuz) , za volontere (kad sam doznala da postoje - ja to definiram kao netko tko volontira u starackom domu, domu za nezbrinutu djecu) sam najopcenitije imala osjecaj kaj nemaju kaj pametnije sa sobom ili su nesposobni naci placen posao... nisam odgojena u tom duhu... Mozda i zato jer sam bila u materijalno losoj situaciji pa sam prvo morala zaraditi za sebe i svoju buducu obitelj da se osovim na noge.
Mozda sam ja jedina, ali nisam razmisljala o volontiranju dok sam se borila za egzistenciju. Sada kada udobno zivim puno sam sklonija gledati gdje nekom mogu pomoci, kako materijalno tako i mojim vremenom i tako odgajam djecu...


Ja cu ovako iskreno, vidim da se javljaju samo ovi koji volontiraju

[Zdenka2]

Da, ali ne koliko bih htjela. Kad volontiram, to je uvijek organizirano - preko institucija, udruga ili Crkve. Uglavnom su to predavanja, sudjelovanje u nekim akcijama i sl.

[Zdenka2]

Dodala bih da veliki dio svog angažmana u znanosti smatram volontiranjem, jer mnogo toga radim besplatno.

[Dodirko]

Ne, ali bi voljela.

[Charlie]

Volontiram, iako ne često kao prije - ranije sam bila uključena preko jedne organizacije za što više nemam vremena, znala sam davati i besplatne instrukcije, predavanja. Danas se moj doprinos zajednici najviše svodi na uplaćivanje novčanih priloga, što udrugama koje zastupaju stvari u koje vjerujem, što pojedincima kojima treba pomoć - ne mislim da je to najbolji način služenja zajednici i tu bi se dalo svašta promijeniti na bolje, ali to je ono što u ovom trenutku mogu.
Ne zamaram se previše mogućim zlouporabama, procijenim prema nekom svom osjećaju i po toj procjeni i svojim mogućnostima pomognem, a ako će netko zloupotrijebiti, njemu na savjest...

[Peterlin]

Dosta puta sam sudjelovala u kojekakvim akcijama za razne udruge (kojima nisam član, ali podupirem njihov rad) i pomagala kako sam znala i umjela. Isto, pomažem pojedincima kad imam priliku na razne načine (netko je spomenuo besplatne instrukcije i pomoć u učenju - to s vremena na vrijeme radim dugi niz godina).

Ipak, ne smatram to volontiranjem. Po mom mišljenju volontiranje je organizirani dobrovoljni rad. S tim nemam nikakvih vlastitih iskustava.

[RozaGroza]

Mozda sam ja jedina, ali nisam razmisljala o volontiranju dok sam se borila za egzistenciju. Sada kada udobno zivim puno sam sklonija gledati gdje nekom mogu pomoci, kako materijalno tako i mojim vremenom i tako odgajam djecu...

Joj iznenadila bi se kako zapravo puno ljudi koji volontiraju jedva krpaju kraj s krajem. Mislim da zapravo nisam u životu upoznala bogatog volontera, al opet ja sam volontirala dok sam bila mlađa pa smo svi bili studoši

[ani4]

ZA sada samo na Rodinim rasprodajama.
Bila sam nedugo u Djecijem domu u Nazorovoj i jako sam se zagrijala za volontiranje tamo, ali trenutno, uz klince doma, to je nemoguca misija. Ali cim malo porastu i cim vise necu trebati biti 24/7 mama, svakako sam tamo.

[inana]

ovak- radim u smjenama, i najčešće sam krepama, ali sam u jednoj udruzi, kao vanjski, pa se tamo dva- tri puta god. pomoć za nemočne i to obično bude Božić, Uskrs i Nikolinje, a kroz godinu se organiziraju pomoći za onak, one koji nemaju...ali vidim ja da i u takvim akcijama uvijek bude onaj koji tera vodu na svoj mlin, pa ti ja napravim ovak- kad su te predstave za klince, pošaljem kolače, koje pečam cijelu noć ak treba, doniram odjeću, lovu, igračke,koliko i kaj imam, sredim za udrugu koju povoljniju kupovinu za te pakete, odfuram susjedima koji su sami klopu cca 3x tjedno, ali vodim se onim- nisam mutava, i vidim kad nekome treba, i ne pitam nego ako mogu- dam.Ali isto tako, kad me u tramvaju vuku za rukav- onda nedam...onak, to mi nije to.Isto tako pomažem roditeljima dečkića koji ima poteškoča u školi, to bude oko 3x tjedno, ili 2, ovisi kak ja radim i kak on ima školicu.Ali s druge strane, 3x tjedno sam teta čuvalica,pa tu lovu dam dalje... tak sam si nekak složila, i mislim da netreba tražit udrugu i ispucavat sate negdje, reba se okrenut oko svoje osi i pomoći ljudima oko sebe, malo kad razmisliš, garant znaš nekoga kome bi pomoglo da skuhaš koji obrok, ili samo da ga posjetiš, da osjete da je nekome stalo... kaj ja znam, tak se meni u glavi posložilo, pa klapa...daš svoje vrijeme ili znanje, a dobiješ nešto kaj lova nemože dat... ali ne konta to svatko, živimo u svijetu gdje večina ljudi gleda sve kroz materijalno, ali npr. mom susjedu koji je zločesti starac kojega rođena kći neće posjetiti, ja kad mu dofuram klopu, on nezna kam bi od sreće... ili kad ovom drugom kojega nitko ne šmirgla ni 5 posto, drhti na hladnoći, kad se za njega skupi lova za drva pa mu se složi, pa sreća najveća...

[mamitzi]

u mladosti dok nisam imala djecu volontirala sam svašta pomalo i upoznala mnogo volentera iz raznih zemalja. još uvijek žalim što nisam otišla negdje daleko na neki stvarni projekt jer je to nešto što mene zanima.
u zagrebu sam u jednoj našoj feminističkoj udruzi radila na ispitivanja seksualnih navika tinejdžera fokusirano na pitanja roda i spola i odnaosa među njima i to mi se jako dopalo.
površno gledajući, rekla bi da nemam vremena za volontiranje a prava je istina da nemam vremena tražiti gdje bi volontirala, jer volim prave projekte s glavom, repom i ciljem.

[@n@]

Volontirala sam, volontiram i planiram isto u budućnosti. Iz uvjerenja.
Vjerujem da, osim što pomažem drugima kojima smatram da je potrebno, pomažem i sebi da budem solidarnija i prizemljenija osoba. A i tako sam upoznala mnogo divnih ljudi od kojih su mi neki postali bliski prijatelji.

[tajchi73]

samo sam u jednu udrugu učlanjena, ali ne radim ništa jer im nikako ne mogu pomoć osim članarinom, no i to me veseli .


Inače slično razmišljam kao i RozaGroza.....

ja sam jedna od onih kad imam 500 kn, 250 dam onom ko nema pa smo oboje sretni, mislim da to nije ništa zbog čega bi se mene trebalo smatrat posebnom, da tako funkcioniramo svi bilo bi puno više zadovoljnih ljudi na svijetu.

ok, ne izdvajam baš takve cifre, mada uvijek postoje iznimke.

[flopica]

upravo se spremam obnoviti članstvo u jednoj udruzi u kojoj sam volontirala, i iako sam i sama malo zbedirana mislim da ću moći puno pomoći drugima. a možda još više sebi...

[a.k.]

volontirala sam u jednoj maloj udruzi, bilo je super, rezultati su bili ociti, osjecala sam se super, makar je ponekad bilo tesko jer uvjek netko pametuje da zasto volontiramo za ovo, a ne za ono. Dosta ljudi je ljubomorno jer i sami ne volontiraju pa ih to smeta kad netko drugi to radi. Sad vise nemam vremena za to, ali u buducnosti planiram opet poceti s nekim volonterskim radom.

[call me mommy]

sada rjede,kad B. poraste ici ce samnom,,konjicki klub karlovac,terapijsko jahanje. nema boljeg nego puniti baterije uz konje i prirodu,,jako mi to fali,,ali jednostavno ne stignem.

[puntica]

da
ali mislim da uvijek može više

voljela bih kad uopće ne bih morala raditi, pa bih lijepo samo volontirala, i bila sretna

ali, trebala bih se onda bogato udati ili moliti neko bogatuna da me posvoji. ali, bojim se da je kasno za to