Citiraj Ifigenija prvotno napisa Vidi poruku
J
Ljudi su uvijek ljudi, i više ovisi o individualnoj sreći, usudu i vlastitom karakteru nego o povijesnim okolnostima.
Sve što nam stoji na raspolaganju ima i svoje pluseve i minuse, i vešmašina nas može koštati živaca koliko i pranje u potoku, i obratno, pranje u potoko nekoj ženi je moglo biti divota samo takva, bolje od vešmašine.
Ali sve u svemu, ja sam zahvalna za vrijeme u koje živim, za aparate koje imam, tekuću vodu, toplu vodu, ljudska prava, standarde, LIDL i vladavinu prava (nemojte me sada ismijati, znam da nismo baš Švicarska, ali nitko me neće kamenovati, nitko mi neće oteti nešto moje, a da ga vlasti tapšu po ramenu - dotle nije došlo...).
X
Da se nadovežem na Ifinu priču o bakama. Moja baka se udala mlada u djedovu kuću, ljepo su se organizirali u raspodjeli poslova majkica i sekica su ostajale kuhat a baka je s svekrom išla u polje, novce je sin davao majkici koja je trošila po svom nahođenju bez ikakvih dogovora, baka je do zadnjih dana trudnoće išla rintat u polje(rodila u s vibnju) a za kraj trudnoće ju je svekar fino počastio tako da je istresao prikolicu s đubretom na nju. I ona je morala šutjet i trpit inače bi bila nezahvalnica balava i čekat da se njezin muž smisli da je vrijeme da skupe prnje i odu iz te kuće. Bilo je puno takvih priča i uvijek je bilo sramota reć da ti nije dobro, požalit se i ne daj bože posvađat.
Danas će si rijetko koja žena dozvolit takvo maltretiranje.
A priče o stresu, da danas je stres ogroman problem i puno bolesti se veže uz stres ali opet za gomilu drugih bolesti se pronašao ljek, tako da valjda svako vrijeme nosi svoje i što se bolesti tiče.