Koksy, kao da o mojoj baki pričaš

Koliko god je nama danas psihički teže, nekad su žene puno više radile. I danas gledam svoju mamu kako si još uvijek u jednom danu nađe toliko posla da ja to za tjedan ne bih riješila. 4 velika kruha u krušnoj peći, zimnice, pekmezi, životinje, rezanci, šivanje, kuhanje.... ma što sve ne....

Drugi par postola je to što je ona nas mogla ostaviti baki, povesti na njivu ili jednostavno pustiti same doma. Mi to danas ne smijemo. MM i ja nemamo nikog blizu jer nas je životni put odveo predaleko, oko nas je previše nasilja, prometa, nametnutih aktivnosti koje ti oduzimaju dragocijeno vrijeme, masa toga zbog čega smo u težoj poziciji ali i dalje se ne bih mijenjala s onim nekad.

Kad mi pukne film napišem koji post ovdje i dobijem potporu, odem prošetati ili do dućana. Nekad ne bi imala pravo niti da mi pukne film, kamoli ići trošiti lovu bezveze. I koliko god nam je teško, dobro nam je.