Imate li nekada osjecaj da niste dobar roditelj?

[mom]

Evo mozda je netko vec pisao o ovome, a ja nisam provjeravala Imate li vi nekada osjecaj da niste dovoljno dobra majka/otac svojoj bebici? Naime ja sam nova i neiskusna majka, obozavam svoju curicu, uskoro puni 4 mjeseca i prekrasna je hvala Bogu... Ponekad me muci osjecaj da joj ne dajem dovoljno od sebe iako sam cijelo vrijeme s njom, pricam joj, pjevam, zasmijavam ju, hranim, kupam, presvlacim... Suprug i nije tako aktivaan u presvlacenju i hranjenju i kupanju... No opet ponekad imam osjecaj kao da bih joj mogla pruziti vise,a ne znam sto!? Neki osjecaj krivnje me ponekad muci? Je li vam se to ikada dogodilo? Naime mislim da to nije depresija, jer se ne osjecam depresivno, tuzno, ne zatvaram se u sebe, nego eto ponekad me samo muce takve misli! Mozda je problem u mojoj glavi

[sandy-l]

S obzirom na to da si prvi put mama, i da radiš sve što navodiš da radiš, sumnjam da nisi dobra mama, odnosno sigurno si potpuno posvećena djetetu. Ja ih imam dvoje i definitivno znam da im se ne posvećujem koliko bih htjela. Nažalost, to je okrutna istina svih zaposlenih majki. To mi je najveća frustracija. Zadaci na poslu, zadaci doma, njihove potrebe, jednostavno je premalo vremena za djecu. Ne znam kako to promijeniti, ako netko zna, nek se javi.
Možda sam promašila temu, ja govorim o posvećivanju vremena djetetu, a ne o tome koliko si doabr roditelj, ali upravo te okolnosti utječu na tu roditeljsku kvalitetu. Npr., ne mogu se igrati s djetetom odmah čim dođemo iz vrtića (što bismo oboje htjeli) jer moram skuhati nešto za jelo. Moramo svi jesti.

[lidać2]

100 puta na dan se to pitam... a vjerujem da se dosta mama to pita...

[rossa]

mislim da svi imamo takvih dana. i meni se to pitanje ponekad vrti po glavi. Trebam li se više igrati s njom, trebam li je više natjeravati da jede povrće, trebamo li ići češće vani i tako? A onda opet vidim da stalno nešto pjevamo i pričamo, da uvijek nešto radimo. Jučer smo već u 8 ujutro imali zamješano slano tijesto pa smo se igrale (bolesna je pa je doma). PA onda računam da je bolje ako smo duže vani u igri i skitnji pa ručamo neki kuskus s povrćem i kiki bombon, umjesto ručak od 5 sljedova a da ona gleda televiziju dok ja rintam oko špakera. Ima svakakvih dana.

[Ifigenija]

Ovog trena sam u to sigurna. Bude dana....

[cvijeta73]

samo da kažem da ja kuhanje ubrajam u posvećivanje djetetu. kako nije posvećivanje djetetu, kad kuham i za to dijete (ako isključivo ne cica).
zašto samo igranje ubrajati u posvećivanje djetetu?
sve što radim, a da nije isključivo posvećivanje sebi - to je posvećivanje djetetu. a ako dovoljno nategnemo, čak bi i posvećivanje sebi moglo uć u kategoriju posvećivanje djetetu, jer smo onda zadovoljnije, odmornije i tako. za dijete, naravno

[Tashunica]

cvijeto

[mom]

Slazem se sa svima vama,jos uvijek nisam pocela raditi i jos uvijek je na adaptiranom tako da nisam iskusila to, ali vjerujem da cu se tada jos vise pitati ovo... Rossa, kao sto kazes ponekad se pita posvecujem li joj se dovoljno, a kad bolje razmislim stalno joj nesto pricam pjevam, zabavljam ju, nije prljava, mokra, gladna, toplo joj je...

apricot editirala ime formule

[Superman]

a ako dovoljno nategnemo, čak bi i posvećivanje sebi moglo uć u kategoriju posvećivanje djetetu

ne moramo čak ni natezat!

[mom]

slazem se sa svima iako jos nisam iskusila manjak vremena po pitanju vracanja na posao ili kuhanja za moju curicu jer je jos uvije na adaptiranom... Medjutim Rossa dobro si rekla ponekad se pitam posvecujem li joj se dovoljno a onda shvatim da joj non stop nesto pricam pjevam, nije gladna nije mokra, prljava, nije joj hladno...ali valjda takva pitanja muce novopecene roditelje Cvijeta ti si u potpunosti u pravu, no nekad me grize sac+vjest ako se posvetim previse sebi jer sam za to vrijeme mogla biti uz nju... ah cini li se samo meni to ili doista jesam malo paranoicna??? !!! hahaahah

apricot editirala ime formule

[lola_34]

Pa je.

Još ako djetetu daš da miješa jaja za kajganu, 'pere' salatu pod vodom, 'pere suđe' dok ja kuham, 'pomaže' na razne načine - eto 'zabave' za sve.

[lola_34]

... i da odgovorim na pitanje: baš se ovih dana nešto osjećam da bih mogla biti i bolji roditelj: ono, bolje / više / kvalitetnije im se posvetiti.

Samo još ne znam kako.

Idem na obiteljsko-kreativni kutak .

[pomikaki]

Najbolje što za dijete možeš učiniti, uz to što si nabrojala (odnosno ono što spada u normalnu brigu za dijete) je da ti budeš sretna i zadovoljna sa sobom. U to ime ja bih savjetovala da natjeraš muža da se malo više angažira da dobiješ tu i tamo bar pola sata da napuniš baterije. Još mu šapni da ti tu i tamo udijeli po koji kompliment (zagrljaj, poljubac) umjesto da gubi vrijeme pred tv-om.

[sandy-l]

Pomikaki, super. Meni je najveći kompliment koji sam dobila od muža bio taj da sam dobra mama. A to je bilo u kontekstu priče o mojim manama, kao stalno prigovaram, puno trošim, nervozna sam, ali dobra sam MAMA. To mu je važno.

[Peterlin]

Evo mozda je netko vec pisao o ovome, a ja nisam provjeravala Imate li vi nekada osjecaj da niste dovoljno dobra majka/otac svojoj bebici? Naime ja sam nova i neiskusna majka, obozavam svoju curicu, uskoro puni 4 mjeseca i prekrasna je hvala Bogu... Ponekad me muci osjecaj da joj ne dajem dovoljno od sebe iako sam cijelo vrijeme s njom, pricam joj, pjevam, zasmijavam ju, hranim, kupam, presvlacim... Suprug i nije tako aktivaan u presvlacenju i hranjenju i kupanju... No opet ponekad imam osjecaj kao da bih joj mogla pruziti vise,a ne znam sto!? Neki osjecaj krivnje me ponekad muci? Je li vam se to ikada dogodilo? Naime mislim da to nije depresija, jer se ne osjecam depresivno, tuzno, ne zatvaram se u sebe, nego eto ponekad me samo muce takve misli! Mozda je problem u mojoj glavi

Draga, cim si postavljas ovakva pitanja, znaci da je sve u redu... Dobar se roditelj uvijek preispituje.

Moj muz zna citirati svoju baku koja je govorila "nemoj se razdijeliti" tj. kad dajes, daj najvise koliko mozes ALI slobodno ostavi malo i sebi... U ovoj djecjoj dobi znaci da se ne trebas iscrpljivati. Dijete ce biti dobro i ako je ne zabavljas 100% vremena. Dapace, slobodno ostavi bebicu da se tu i tamo i sama zabavlja - i njoj je to potrebno, kao i tebi.

Uzivaj u ovom trenutku kad djeca traze samo sto im treba, jer jos nisu naucili razlikovati zelje od potreba... Kasnije ces morati puno objasnjavati zasto ne mozes ispuniti sve djecje zelje. Sad joj je dovoljno da si blizu...

[zhang]

bas sam htjela napisati nesto slicno Petrlin, tako da to potpisujem.
moja prva asocijacija je bila da kad si se dovoljno spremio za ispit, uvijek si imao osjecaj da nista ne znas, a u stvari si samo bio svjestan koliko ne znas.. najgore sam prosla na ispitima za koje sam mislila da super znam. ustvari sam samo povrsno znala, ali nist bas onako, znala.
tako je i sa roditeljstvom. cim se pitamo, znaci da smo na pravom putu...

ja se osobno to pitam svaki dan bar 55 puta: kada nemam vise ideja sto sloziti od legica a da nismo vec 17 puta slozili, kad pomslim da jedva cekam da zaspu, a ja odmorim mozak, kad trpam sudje u perilicu, a on u 5min 22 puta kaze: mama, dodji, idemo se igrati, i tako... iako isto vecinu vremena se zabavljamo, puno toga radimo zajedno, i tak...

e da, cvijeto

[sonata]

Takodjer kao i ostale mame, svaki dan se preispitujem. Najgore mi je kada dodjem s posla, nekad nervozna ili umorna a cesto gladna ko pas a ona bi odmah u sobu na veliki krevet To je omiljeno mjesto za igru. Znam da je glad moja fizioloska potreba al opet cesto osjetim griznju savjesti sto kazem-mama mora prvo rucati a onda se idemo igrati.
A i meni cesto prodje kroz glavu-joj, kad ce zaspati...
Ali nekako iz dana u dan prihvacam misao da se i MM i ja trudimo najvise sto mozemo i da jednostavno i mi moramo puniti baterije kako bismo mogli biti djetetu potpuno posveceni.
I sto je vec netko napisao-zadovoljan roditelj=zadovoljno dijete

[mom]

cure moje, hvala vam puno... toliko mi je lakse kad citam da je sve u redu i da i druge mame prolaze kroz to... Hahahah a pogotovo ovaj dio e jedva cekam da malo odes pajkiti ... )) Hvala vam... Cesto ne znam ni sto se od mene ocekuje, ali u biti nista se ne ocekuje osim voljeti i brinuti se o svom djetetu nsjbolje sto znas i umijes, zar ne?! Nadam se da je ovo najbolje od mene njoj dovoljno... Evo bas je sada zaspala malo , ali je bila toliko nervozna prije spavanja da asm je morala uzeti i uspavati... A to inace nije slucaj po danu... Eto u zadnje vrijeme je jako nervozna prije nego treba zaspati, jako joj se spava trlja lice, i sklapa okice a nikako da zaspe i onda od tog umora pocne urlikati i jedva ju umirim... ali sad pajki a ja malo pustam mozak na pasu )))))))))))))))

[Charlie]

Ja svaki dan jedva čekam doći s posla i vidjeti ju a onda u 8 navečer jedva čekam da zaspi jer padam s nogu.
I preispitujem se stalno - svašta me muči, od toga jesam li trebala ostati doma na produženom neplaćenom porodiljnom, do toga jesam li dobvoljno kreativna u igranju s njom, da ne nabrajam dalje...

[ina33]

Preispitujem se, mislim da to rade svaki mama i svaki tata, tko u većoj, tko u manjoj mjeri, ali najčešće završim u cvijetinom zaključku .

[katarinam]

Svi mi želimo najbolje za svoju dijecu i dajemo sve od sebe, da al ponekad se javlja taj osjećaj da bi se moglo dati još više i bolje al nam nažalost određene okolnosti ne dopuštaju to.

[mamitzi]

imam starije dijete legendarnog nejedača i probirača hrane. rijetko prođe dan kad pomislim da sam ja kriva zbog toga, ili mislim da se ne trudim dovoljno nagovarati/prijetiti/ucjenjivati/pregovarati/potkupljivati/ubjeđivati/moliti ga da pojede nešto van njegovih par namirnica.

[Angie75]

Preispitujem se, mislim da to rade svaki mama i svaki tata, tko u većoj, tko u manjoj mjeri, ali najčešće završim u cvijetinom zaključku .

ima nas još

[Peterlin]

Zaboravih ovo:

Ne radi se o tome jesmo li dobri roditelji ili nismo. Većina nas će pretežni dio roditeljske uloge odraditi odlično, a tu i tamo neke sitnice zeznuti... To je način da drugi put napravimo bolje. Na greškama se uči. Nije to ništa strašno...

[krojachica]

Baš tema za mene!
Pitam se to neprestano...
Pa onda još važem kakva sam prema kojem djetetu...
A kad mi je prvo dijete bilo u dobi tvojeg mom bila
sam sigurna da sam prilično loša mama.
S vremenom se ipak malo više sama sebi sviđam
ali se stalno preispitujem i puno mi znači kad netko kaže
da sam dobra mama.
Griješim i griješit ću, ali se nekako tješim da uvijek ima vremena
za popravni (nadam se).
ups, čini mi se da ovo sve zvuči prilično melankolično, a zapravo
se uopće tako ne osjećam...
uglavnom, mislim da je briga ovog tipa svojstvena roditeljima,
brinut ćemo zauvijek

[mom]

krojachiica, kad je moja malecka bila jos manja kad smo tek dosli iz rodilista i kada je dobila grceve, ja sam bila sigurna da nisam dobra mama jer joj nikako nisam mogla pomoci, no eto nakon par mjeseci situacija se ipak malo promijenila... HEHEH, ipak sam malo dosla sebi pa se ne optuzujem toliko kao prije, ovo su samo faze ))

[anima]

nisam ni najbolja, ni najgora, ali sam jedina majka koju imaju, i koja ih voli svim

[mom]

Anima lajkam jako jako )))))

[buba mara]

I ja sam imala taj osječaj da sam loša mama kad sam rodila i kad je moj sinčić bio mali.A stalno sam bila uz njega i kad je spavao nisam se puno micala od njega.To je dosta naporno ali ja sam se naprosto bojala .Kažu da je s drugim djetetom lakše da se opustiš.A što se meni dogodilo da mi je muž u tom periodu rekao da nisam dobra mama.To me je naprosto ubilo i nemogu mu to oprostiti jer sam se trudila i sad se trudim i možda i previše.

[mom]

buba mara znam kako si se osjecala jer kad sam disla iz rodilista i kada je moja djevojcica imala grceve bili smo i muz i ja dosta nervozni a ja i uplasena, on mi je rekao bas kao i tebi tvoj muz da nisam dobra mama... to me je jako poljuljalo i boljelo, medjutim oprostila sam mu jer mi se ispricao i vjerujem da je zbog nervoze i umora doslo do takvih rijeci ...

[marjetarino]

da da sto puta se pitam dali sam dobra mama ,dali sam dovoljno posvecena.....

najvaznije je vrijeme zajednicko provest na sto bolji nacin ...dosta mi je bitna kvaliteta a ne kvantiteta

uz posao, kucanske obveze, dijecu ,muza , dva psa ,tri mace i tri kornjace ahh ne moram ni govorit da nemam vremena niti za disat....zato potpisujem cvijetu i posao je nesto sta radis za dijecu moze mama s njima bit od nula do 24 a nema veze sta nece imati sve jest i obuc i igracke i kina i kazalista.....kucanske obveze isto radim za njih da ne zive u svinjcu ....

sat vremena dnevno odvojim za igru a stariju curku ukljucim jos i u kuhanje i ciscenje pa mi cijela bude ponosna kako je mami pomagala....a zato vikendom nadoknadimo sve

[MariolaST]

Ne brini, sigurno jesi kad se tako preispituješ, jer da ti nije stalo, ne bi se ni upitala!!!

[buba mara]

buba mara znam kako si se osjecala jer kad sam disla iz rodilista i kada je moja djevojcica imala grceve bili smo i muz i ja dosta nervozni a ja i uplasena, on mi je rekao bas kao i tebi tvoj muz da nisam dobra mama... to me je jako poljuljalo i boljelo, medjutim oprostila sam mu jer mi se ispricao i vjerujem da je zbog nervoze i umora doslo do takvih rijeci ...

Dobro da ti se ispričao.Meni moj nije a sada mu to ne spominjem jer je bez veze ali sjetim se toga kad sam ljuta na njega.

[pomikaki]

E, da sam ja od mm-a nešto slično čula (još u takvom trenutku) ne bi mu bilo života dok to ne povuče dvadesetak puta... za početak

[tina55]

samo da kažem da ja kuhanje ubrajam u posvećivanje djetetu. kako nije posvećivanje djetetu, kad kuham i za to dijete (ako isključivo ne cica).
zašto samo igranje ubrajati u posvećivanje djetetu?
sve što radim, a da nije isključivo posvećivanje sebi - to je posvećivanje djetetu. a ako dovoljno nategnemo, čak bi i posvećivanje sebi moglo uć u kategoriju posvećivanje djetetu, jer smo onda zadovoljnije, odmornije i tako. za dijete, naravno

ovo ću si zapamtit
ja uvijek imam grižnju savjesti kad moja curka negoduje dok joj kuham

[buba mara]

E, da sam ja od mm-a nešto slično čula (još u takvom trenutku) ne bi mu bilo života dok to ne povuče dvadesetak puta... za početak

Da i ja sam inače takva volim stvari dovesti do kraja ali tada sam bila i sama u takvoj nedoumici jesam li ja dobra majka ili nisam.(sad znam da jesam)Muževi su ustvari ljubomorni na nas.