 |
|||
Je li medicinska tehnologija zakazala?
Kako je moguce da bolesnik umire u takvim bolovima da ga svaki komadic koze boli (rak) a da ne postoji jaci analgetik od morfija? Ne moze li se izazvati umjetna koma ili nesto slicno da bolesnik umre dostojanstveno i u miru? Bas to komentiram danas s kolegicom na poslu i obje ne mozemo doci k sebi. Ona je citala da se vec moze upravljati mislima i tko zna sto jos a da nismo u stanju pomoci ljudima na umoru? Ili je to slucaj nase bolnice? Ma ne znam, ne mogu vjerovati da se takvo sto dogadja...
Jako mi je žao za osobu koja to prolazi i njenu obitelj, mislim da je trpljenje takvih boli jedna od gorih stvari koje te u životu mogu zadesiti. Znam da se kretalo kod nas s idejom hospicija, ne znam u kojoj je to mjeri zaživjelo i postoji li koji hospicij, koji bi imao takvu neku svrhu, dostojanstveni kraj za terminalno bolesne osobe. Te tehnikalije, u smislu postoji li nešto jače od morfija, je li ta osoba dobila dovoljno jaku dozu i je li moraju pazit vezano za nuspojave morfija i doziranje (preživljavanje pacijenta) i količine koje imaju na raspolaganju u bolnici, tj. to o doziranju morfija, o tome fakat nemam pojma.
Medicina sigurno nije svemoćna, a mislim da je to s umjetnim komama možda/vjerojatno ples po rubu etičkih granice s eutanazijom i u našim krajevima (svjetonazorne koordinate) je (politički i ino) opasno (za medicinare koji bi to eventualno radili).
Osobno i u apstraktnoj raspravi, ja jesam za mogućnost eutanazije.
Želim toj osobi što dostojenstveniji i bezbolniji kraj.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.02.2011. at 16:39
Mislim da se može olakšati , sigurno puno više nego što je uobičajeno činiti u našim bolnicama (ili u kućnoj njezi ako osoba ne želi u bolnicu) .
To nema nikakve veze sa eutanazijom , umjetnom komom ili sl. , nego jednostavno činjenicom da malo tko mari za umiruće pacijente, jednostavno nikome nisu dovoljno zanimljivi, a i medicina je tako postavljena da diže ruke onda kada misli da ne može napraviti ništa korisno (u ovom slučaju izljećenje od bolesti). To je tužno i strašno, i nažalost umiranje i smrt je i dalje jedan veliki tabu.
I ovo nema veze sa tehnologijom (iako je pitanje bilo o lijeku koji bi olakšao bol) nego upravo suprotno, sa duhovnim stavom društva i sistema zdravstva prema umiranju.
Da, to je nešto što se namjeravalo postići hospicijima - ovo o čemu priča siriuis, ako sam dobro shvatila tu ideju. U bolnici, pretpostavljam, imaju dijelom drugačije prioritete (ovo gore što je sirius objasnila), izliječenje ili poboljšanje, a kad nema poboljšanja ili se ono ne očekuje... onda sustav nekako valjda zakaže.
A propos nema veze s boli, mislim da bi meni to osobno bilo važno, ne (samo) duhovni dio, tj. ako toga nema, mislim da bi mi drugo bilo relativno svejedno. Koliko uopće mogu projicirat sebe u takvu situaciju. Mislim da bi mi No. 1 bilo da ne trpim neljudsku bol... dugo.
Posljednje uređivanje od ina33 : 03.02.2011. at 16:55
mislim a je stvar samo u osblju i ustanovi, znam za priču gdje je osoblje dalo sve od sebe da daju najveću moguću dozu na najbolji mogući način, najčešće što smiju, nisu ni pitali da li trebate opet nešto protiv bolova već su davali sami od sebe jer su vidjeli da je potrebno, bavili su se pacijentom kad da je netko njihov, kupali redovito ali kad je osoba bila u stanju za kupanje i kad je bila raspoložena, hranili polako i strpljivo s hranom donesenom od kuće, palili mirisne svjećice, puštali glazbu, i dopuštali obitelji i prijateljima posjete kad god su htjeli, i da naglasim nije pitnje nikakve veze ni poznanstva, ni plaćanja ni ničega...
a znam nažalost i priču gdje su karcinomsku terminalnu bol "tretirali" paracetamolom 3 puta dnevno po 1 tabletu, i to danima, dok kćer od osobe nije pitala doktoricu što pije kod menstrualnih bolova, na što je ona odgovorila voltaren, i onda je kćer rekla a zašto karcinomsku bol tretirate paracetamolom? na što se doktorica od srama samo pokupila u ambulantu i pravila da je jako zaposlena, i tek idući dan je na listi bio jači analgetik, ali tada je bilo kasno već...
Nazalost, ta osoba je preminula prije par dana, bila je moja draga kolegica s posla. I preminula je u strasnim bolovima i mukama. Sve je jasno kada je njezinoj vlastitoj kceri "laknulo". Onda mozete misliti na sto je to licilo. Mislim, stvarno ne mogu doci k sebi, da smo toliko napredni, da se toliko razvijamo u svim pogledima a da onaj dio, duhovni, emotivni, suosjecajni toliko zaostaje za ovim prvim...Ma ne zelim sad u detalje, nije mjesto ali da jedna osoba tako zavrsi svoj zivot...ne znam...ina33 prvotno napisa
Jako mi je žao za osobu koja to prolazi i njenu obitelj, mislim da je trpljenje takvih boli jedna od gorih stvari koje te u životu mogu zadesiti. Znam da se kretalo kod nas s idejom hospicija, ne znam u kojoj je to mjeri zaživjelo i postoji li koji hospicij, koji bi imao takvu neku svrhu, dostojanstveni kraj za terminalno bolesne osobe. Te tehnikalije, u smislu postoji li nešto jače od morfija, je li ta osoba dobila dovoljno jaku dozu i je li moraju pazit vezano za nuspojave morfija i doziranje (preživljavanje pacijenta) i količine koje imaju na raspolaganju u bolnici, tj. to o doziranju morfija, o tome fakat nemam pojma.
Medicina sigurno nije svemoćna, a mislim da je to s umjetnim komama možda/vjerojatno ples po rubu etičkih granice s eutanazijom i u našim krajevima (svjetonazorne koordinate) je (politički i ino) opasno (za medicinare koji bi to eventualno radili).
Osobno i u apstraktnoj raspravi, ja jesam za mogućnost eutanazije.
Želim toj osobi što dostojenstveniji i bezbolniji kraj
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom