(ne)urednost

[Peterlin]

Ma i sezonsko spremanje je zakon za pobacati viškove - ako si to dozvolimo.

Ja se od prije par godina držim nekoliko principa flylady.
Prvi je da sudoper očistim prije spavanja (a to znači da nema prljavog suđa po kuhinji),
drugi da se riješavam viškova stvari - robe, novina, raznih potrganih stvari,
treći da se rješavam hot-spotsa.
Kad sam si to osvjestila u glavi - sve mi je lakše držati pod kontrolom.
Sve što ja održavam je uredno - kuhinja, kupaona, hodnik, spavaća soba.

Samo ono što moraju održavati mm i kćer - totalni kaos. Za nju još uvijek ima nade, pa povremeno uletim s njom pospremiti njenu sobu, ali u njegovu ne ulazim.
Samo se sjetim da je ta količina papira, tehnike, kablova i ostalog dreka trebala ukrašavati naš dnevni boravak i odmah postanem sretna što smo
od malo kvadrata odvojili dio prostora za njegovu radnu sobu. Naravno da mu to nije dovoljno, i stalno jambra zbog toga, ali mu kažem da njemu ni 100 ne bi bilo dosta.

Eh, tu smo negdje što se tiče tehnike. Godinama je bilo pod kontrolom, ali djeca su narasla. Otkad su izašli iz krevetića, prepustili smo spavaću sobu njima, a dnevna je istovremeno i naša spavaća.

Ono što me muči su dvije stvari - hrpa knjiga (za koje sam našla rješenje tako da je stara polica preseljena u srećom suhi podrum - tamu su viškovi) i tehnika. S tehnikom ne znam što učiniti... Godinama sam dječju sobu držala "slobodnom" od tehnikalija, ali kad su u nju uvukli sintić, pa rabljene laptope, pa fotoaparate, mobitele + čopor punjača, donji dijelovi ormara za garderobu postali su premali za količinu kabela izvan funkcije,a o zmijskom gnijezdu ispod pisaćih stolova da i ne govorim...

U dnevnoj sobi je još gore - osim tv+kućno kino+hifi kombinacije (kabeli uključeni) treba dodati veliko računalo s multimedijom + printer i skener + polica sa cd/dvd materijaima + tokeni za telebanking + kamera... uffff... katastrofa. A nije da bi se ekipa (skupa sa mnom) baš riješila bilo čega navedenog.

Treba dodati moje dvije šivaće mašine (još nisam dostigla vještičicu), dasku za peglanje itd eto belaja...

Ostalo je pod kontrolom - na kupaonskim vratima je vješalica za trenirke i tu se odlaže odjeća koja je između ormara i kante za veš.

Bolna točka mi je špajza - to je "mjesto" za sve što nema stalno mjesto, pa se dogodi da bude oslobodibog natrpana, a u takvim situacijama ja pričekam da se svi ostali poberu iz kuće pa napravim reda. Jest da se ekipa poslije pita "gdje je ovo ili ono" ali nema veze, lakše se diše...

Djeci su bolna točka pisaći stolovi, ali mora im čovjek dati neko mjesto gdje baš nije vojnička disciplina.

I potpisujem rossu - selidba je odličan filter za višak stvari. Ima još jedan način - preuređenje stana, potpuno ili djelomično. Planiramo urediti parket u db ove godine, pa će nas to prisiliti da se riješimo većine viškova.

[Bodulica]

Volim urednost, ali i kod mene vječiti problem s viškom stvari i s manjkom prostora.
Imam psa i macu i najviše zbog njih usisavam barem jedanput dnevno, ali i to mi toliko ne smeta koliko neurednost ovih mojih dvonožnih ukućana.
Na jednom drugom forumu volim pogledati slike interijera koje ljudi stavljaju, te nakon toga dobijem još veći poriv da i kod sebe dovedem stvari u kakav takav red.
Znam da fotografije nisu mjerilo nečije urednosti, ali da čujete tih komentara kad je nekom ostala spužva na sudoperu ili nedajbog kakav odjevni predmet bačen preko stolice, to se odmah primjećuje, a da ne govorim o krajnostima da se komentiraju i šugamani koji se ne podudaraju s kupatilom
Ali znatiželja je ubila mačku, pa tako ja svejedno zavirujem u te savršeno uređene prostore i nakon toga imam dojam da živim u sveopćem kaosu iz kojeg se nikako iskobeljati.
Što da kažem...trudim se ja, ali Sizifov je to posao

[smrdljiva čarapa]

nas troje živimo u 30 kvadrata i nekako nastojimo održavati red. imamo brdo polica pod stropom krcatih knjigama (i prašinom), ali i mali tavančić na kojem završi sve što se ne koristi često (ne znam kako bi da to nemamo). i naravno da uvijek imam hrpu robe za peglanje. A ono što nosimo visi na kukicama na vratima u spavaćoj i u kupaoni. Dok nije bilo kinderbeta imali smo jednu stolicu za to. U 30 kvadrata isto zna biti nered, ali ne smijem si dopustiti da se zapustim previše jer je onda nemoguće živjeti. Obično navečer kad maleni spava, ja pokupim i posložim sve na svoje mjesto. Tada i metem i brišem podove, a usisavamo po danu.
I sanjam o skorom preseljenju i vrlo funkcionalnim ormarima i brdu ladica za kojekakve sitnice. I dječjoj sobi.

[Charlie]

I ja spadam među one "u suštini neuredne koji vole uredno". Kako to pomiriti? Obično dopustim da se stvari gomilaju do neke granice i onda ih sve pospremim.
Jakne se obavezno vješaju u ormar, cipele idu u ormar, u kupaonici postoji stolčić na koji se odlaže nrp. trenirka nakon presvlačenja i tamo jedino može stajati. Nema odlaganja robe po stolcima, nošeno što još nije za pranje ide nazad u ormar. Ormari iznutra su hm hm, isto bi trebali generalku svakih 2 mjeseca kad sve presložim i riješim se starih/nepotrebnih stvari. Čudo jedno kako se to nakupi. Dječju robicu obavezno reduciram svaka 2 mjeseca jer cura brzo raste, posuđenu robicu spakiram i vratim što prije, našu spremam u kutije da napravim mjesta za nove, veće stvari.
Razna odlagališta tipa kutija, posudica su obavezno puno svega i svačega, svakih par tjedana ih počistim i pobacam nepotrebno ali se napune u roku keks. Možda bi bilo rješenje maknuti ta odlagališta, stol bi sigurno bio uredniji (samo kamo onda s ključevima, mobitelom i drugim stvarima iz džepova kad se dođe doma).
Uz sve to nekako uspijevam imati donekle uredno, a bez podruma i špajze smo (jako nam fale!).

[spajalica]

uredan covjek moze biti ili u jako malom prostoru (jer je to bit zivljenja, nema mjesta za neurednost) ili u jako velikom prostoru.
u srednjem u kakvom uglavnom zivimo je prilicno nemoguce, osim ako svi nisu uredni.

ja volim uredno, ali jednostavno poput vas ne stignem. sav bjes, ljutnju i frustraciju sam djelomicno rijeslia selidbom u veliki prostor.
djeca imaju sobu od 15m2 za igracke. ta je neuredna i koma izgleda, cak i oni se cesto tamo neigraju jer ima je sve razbacano.
MM ima radnu sobu (to je kao nasa radna soba, ali ja nemam zivaca biti u tom svinjcu)

nasa spavaca soba, djecija spavaca soba i dnevni boravak i kuhinja su uredni. nema puno stvari, i za cas se sredi.

na krevetima imam jedan prekrivac koji samo izravnas i krevet djeluje jako zategnuto, trosak vremena kroz dan ako 5 min, za sva tri kreveta.

sudje odmah spremam u perilicu, dakle ne spustam ga u sudoper pa slazem u perilicu. tako da prljavao sudje je rjeseno.

djeca smiju u boravak donejti igracku samo s kojom se igraju, kad se prestanu moraju je odnjeti u sobu za igranje (okrutno zvuci ali ja mislim da im prostor od 15m2 nije mali)

na ulazu imam ugradbeni ormar s kliznim vratima u kojem imam police za cipele koje se nose u toj sezoni, vjesalice za jakne i torbe, za sve sitnice o kojima pricate imam ovo , za racune i prospekte i sl. imam ovo. na vrhu dosta visoko imam jednu policu na kojo stoje kisobrani. ormar samo zatvorim vratima i ne vidim te sitnice, ne vidim cipele, ne vidim par torbi i sl. s vremena na vrijeme procistim racune i prospekte, a i s vremena na vrijeme procistim te pretince s tim neredom.

odmah desno od ulaza imam i veseraj. u njemu se nalaze moje drage prijateljice perilica i susilica. dva velika dvokrilna ormara. jedna vjesalica zidna za jakne i polica za detergente, peglu.
na vjesalici stoje jakne koje nosimo, ali ne stanu u onaj ulazni ormar.
imam jednu kosaru u kojoj stoje kape, salovi i rukavice, ispod te vjesalice, a ljeti stoje sesiri i sl.
u ormarima stoje sve druga jakne koje se trenutno ne nose, ali su na dohvat ruke, neopeglani ves, tocnije MM-ove kosulje koje cekaju dan koji ce meni biti zanimljiv da ih opeglam . posteljina, rucnici. nakit za bor, sve za umotavanje poklona, drustvene igre, koje su vise nego usamljene .

u kuhinji drzim sve sto tamo treba. ostavu nemam u smislu tamo drzim dio hrane. sva hrana nam stoji u kuhinji.

ostava: u njoj imam sve cipele kojima trenutno nijje sezona. imam plocica za vjerojatno jos jednu kupaonu , e da tamo drzimo vina i alkohola npica koja rijetko kad vadimo van. pa je do njih i prilicno tesko doci , i usisavac.

ja sam problem svojih neurednih rjesila da sam im dala njihov prostor, koji je fakat neuredan. sve njihovo ako sami ne pospremam samo odlazem u njihove sobe (npr. MM ostavi neku kutiju u dnevnom boravku, ja je samo odnesem i spustim bilo gjde u radnu sobi, i ona tamo stoji i stoji i stoji, da ne kazem smeta i smeta i smeta ) cak i toj sobi usisavam samo ulazni dio, jer mi se ne da micati sve te kutije.

[smrdljiva čarapa]

ovaj post od spajalice mi zvuči super, baš onako prihvatljivo kako bi i ja voljela. Ali nemam mjesta za takvu raskoš. Jer u jednoj sobi spavamo (nas troje + trokrilni ormar, daska za peglanje, knjige), a druga je dnevni boravak u kojem se sve dešava u danu - i igranje i druženje (komp i tv i gitare i društvo...), hodnik je minimalan, kao i kupaona. Tako da sve prostorije uvijek moraju biti uredne (koliko je moguće) jer nema se gdje raditi nered.

[spajalica]

ovaj post od spajalice mi zvuči super, baš onako prihvatljivo kako bi i ja voljela. Ali nemam mjesta za takvu raskoš. Jer u jednoj sobi spavamo (nas troje + trokrilni ormar, daska za peglanje, knjige), a druga je dnevni boravak u kojem se sve dešava u danu - i igranje i druženje (komp i tv i gitare i društvo...), hodnik je minimalan, kao i kupaona. Tako da sve prostorije uvijek moraju biti uredne (koliko je moguće) jer nema se gdje raditi nered.

razumijem te i ja sam zivjela u 30 m2 s dvoje cimera (5 godina) i tocno znam sta covjek moze a ste ne. naucis se vracati sve na mjesto, jer ako ne spremis onda nemas se di gibati.
djeca su imala svoju sobu u starom stanu od 11m2 i ta im je bila i za spavanje i za igranje. tad se nakon igre sve spremalo, osim posebnih lego gradjevina ili dvoraca, a sad kao sto rekoh ni njima se ne igra u to neredu.

[MariolaST]

Volim urednost i to toliko da me čak malo i oprerećuje. Organiziranost svega mi daje pomalo sigurnost, a ponekad mislim da tako samo zakompliciram život.

[EvaMONA]

Ja sam u suštini neurednaosoba. A uredno mi je lijepo.
Stavim katkad cvijeće u vazu, al eto ti pored vaze za satipo ključevi, lego kockica, maramice, mobitel...pa to sklanjam, sklanjam...(pomažu mi i ostali, i MM-a to smeta, al to kompanjski uredimo)
Pa dodajte tome neke još neuređene stvari u stanu kao npr. nedostatak ladica i vješalica...Pomislim, ne bi se odjeća gomilala da imam dovoljno mjesta...
S druge strane se pitam, gdje s odjećom koja je nošena, a nije još za pranje? Gdje je držite, na sjedalicu koja je za tu namjenu u sobi, na vješalici na zidu, preebačenu preko komode, kreveta, GDJE?

Jao, od kud da krenem.... Ponekad mi se čini što ja više skupljam, to se brže ponovo gomila nered. Osim što po prirodi nisam uredna i ne vraćam stvari odmah na mjesto, sve stvari niti nemaju svoje mjesto, a MM niti one koje imaju ugl. ne vraća na mjesto i još misli da je on strašno uredan čime mi dodatno raste tlak.
I ja se uvijek pitam kamo s tim stvarima koje su jednom nošene? Ormar valjda?? Iako je meni kao ormar samo za čisto i ispeglano pa onda robe koja još nije za prat ima na sto strana, vješalice iza vrat, stolci u blagavaoni, naslon od trosjeda (upotrijebite maštu).
Mislim da je jedino dugotrajno rješenje smanjiti količinu stvari i dalje redovito pročišćavati višak. Čak mi se jadna frednica ponudila da će mi to doći napraviti jer njoj to super ide i sve sam bliže tome da pobjedim svoju taštinu i pozovem je na veliko rješavanje viška.
Javim se kad to obavimo, nešto tipa "proljetno čišćenje", dakle čujemo se krajem 3. mj.
P.S. Ne znam otkud mi još taj optimizam kad mi je taj plan već xy puta propao

[EvaMONA]

Da, čak sam i sušilicu ovih dana kupila djelomično u nadi da će se povećati urednost kuće ako iz jedne sobe maknem tendericu za veš i ako se smanji količina neoprane robe na prihvatljiviju mjeru.

[marta]

MM uvijek sklanja posudje po kuhinji, stavlja u suđericu, vadi, pere. A onda si skuha kavu, popije ju, spremi šalicu u mašinu, a na mašini još uvijek stoji otvorena tegla s kavom i otvorena tegla sa šećerom.

[Peterlin]

MM uvijek sklanja posudje po kuhinji, stavlja u suđericu, vadi, pere. A onda si skuha kavu, popije ju, spremi šalicu u mašinu, a na mašini još uvijek stoji otvorena tegla s kavom i otvorena tegla sa šećerom.

Eh, slično je i kod nas...

Prestala sam se uzrujavati kad mi je iz repa u glavu došlo da mm isto tak za mnom u kupaonici stavlja čepove na šampone i slično... Oboje sklanjamo dječje cipele iz hodnika (pa kad želim dijeliti lekcije, odnesem ih na balkon ), oboje smo skloni ne bacati koverte od pregledane pošte itd. A onda dođe subota, vrijeme za usisavanje, pa svaka stvar ipak nađe svoj dom...

[KayaR]

Mi imamo 2 glavna "generatora nereda"
Mladji sin i najmladja cura.Mi se ostali zaista trudimo...
Ali,koliko su ovo dvoje u stanju nereda napraviti,i za koliko kratko vreme,nas ostalih troje ne mozemo pospremiti...
Mala je -mala,tek uci...igracke su joj u dnevnom boravku koji je ujedno sa kuhinjom i trpezarijom,jer je njena soba toliko mala da je samo za spavanje,a ona je premala da bi se igrala negde izolovana od nas.
Zato igracke koje su uredno spakovane u kutije samo izvrne naopako i eto veselja...ponekad hoce vratiti nazad,da se makar moze proci,vecinom mi to obavimo kad ona zaspi.Sutradan ispocetka....
A sto voli da krade braci flomastere,bojice,knjige,papire!....to mi najvise ide na zivce,stalno gazimo neki skolski pribor...kao i sadrzaj kuhinjskih fioka,plasticne posude....
Sinovi imaju veliku sobu,s urednim policama zipovanim igrackama,kojima se vise uopste ne igraju.Mozda bi se i poigrali,ali ne da im se posle spremati,zato i ne pocinju...
Stariji sve drzi pod kontrolom,uredan je,ali zato mali!
Svakoga dana ista prica...jakna,skolska torba,obuca....na sve strane...
Onda ga vracam,on odnese jednu cipelu,opet opominjum-odnese drugu,sledeci put-jaknu,torba ostane....a kad dobijem nervni slom,pokupi sve u rekordnom roku.Znaci-zeza!
A ima 10 godina!
Svoje stvari sredjuje metodom trpanja prljavog vesa u ormar jer ga mrzi da ga odnese u korpu za to namenjenu....svoj pisaci stol zatrpa svim i svacim,pa se onda preseli za bratov....ma uzasss!
Imamo milion plakara,10 dvokrilnih ugradnih sigurno(nisam ni izbrojala hheh)i sve lepo stane unutra,ako se samo malkice ima volje.
No,najveci problem je pult(sank)koji odvaja kuhinju od ostatka dnevnog boravka.
E,tu sam izgubila bitku,sredim samo kada dolaze gosti,a cim odu munjevitom brzinom se uneredi opet.
Tu nema cega nema.Ko pored njega prodje,nesto prilozi
Osim 2 saksijske biljke(koje bi trebalo da ga krase)imamo veeeeliku zdelu(namenjenu za voce,koja zivu vocku videla nije)pu-nu kojecega.
Pa zaista ne bih znala gde bi tim drangulijama bilo mesto,osim u smecu...+mobilni,punjaci,kljucevi,sitnina,necija casa,neko spustio rukavicu,ono sto mala dograbi a ne bi smela privremeno podignemo "na sigurno"(i zauvek tu ostane...)i tako.....
Inace sam uredna,majke mi,samo imam troje dece
Uh,ala sam se raspisala,sad mi je lakse!

[SikaPika]

Mala je -mala,tek uci...igracke su joj u dnevnom boravku koji je ujedno sa kuhinjom i trpezarijom,jer je njena soba toliko mala da je samo za spavanje,a ona je premala da bi se igrala negde izolovana od nas.
Zato igracke koje su uredno spakovane u kutije samo izvrne naopako i eto veselja...ponekad hoce vratiti nazad,da se makar moze proci,vecinom mi to obavimo kad ona zaspi.Sutradan ispocetka....

Ha ha!
Neki dan ja svojoj kažem da pokupi neku slagalicu. I sad da joj pomognem, uzmem lutku i kao, lutka sprema. Ona sva sretna, pokupi ostatak, ja sva sretna, idemo dalje (ne znam jesmo li išli spavati ili negdje van), a kad ona opet istrese kutiju sa slagalicama jer joj je fora da lutka kupi. Ajd, ja pristanem i kažem da smo sad spremili. I ona opet. E onda sam i njoj i lutki zahvalila na pomoći i sve nabrzinu potrpala u kutiju.

Mi zapravo sve stvari stavljamo odmah na svoje mjesto (osim te moje limene kutije sa šivaćim priborom) samo što neke stvari imaju čudna mjesta (te MM kreme za ruke).
Posudice u kojima ima svega i svačega imam samo dvije - pepeljara na polici za knjige - u njoj uglavnom nađem sitnice poput dugmadi i sl. koje sam izgubila prije sto godina ili svoju maskaru koju je MM našao negdje, a Maša ju je bacila, a druga je na malom radiju u kuhinji. Baš se MM jučer čudio kada je pogledao u nju, kao, što sve ovdje ima.
On je puno "uredniji" od mene po pitanju vrati stvari na svoje mjesto. Robu ne ostavlja okolo i općenito pazi na stvari. Meni se nekada ne da pa primjerice, češalj umjesto da stavim u posudu u kojoj stoje češljevi u kupaonici, ostavim ga na mašini.

A kutije u kjoima je kao razvrstano gdje je što. Kutije za sitnice. To je tek pravi užas. Uvijek se dogodi da sam neku stvar premjestila iz jedne kutije u drugu pa onda pojma nemam gdje je zapravo. Naravno, nađem ju kad ju najmanje tražim.

Nama je možda jedino špajz katastrofa i to jedan dio. Na podu su mi kanta za smeće, kanta za pelene, vrećica za stari papir, kutija s krumpirom, gajba s bocama, boce... E tu moram malo napraviti reda.

[pomikaki]

ja samo potpisujem prvu rečenicu topica.
A što mi fali - najviše volje i vremena da stalno spremam.

[jgrizan]

volim svoj kreativni nered!

[stellita]

ja sam perpetum mobile pospremanja..svako novo pospremanje meni puni baterije za novo pospremanje
imam toliko djece da je neizbježno pospremanje i pospremanje i pospremanje i organizacija pospremljenoga

A pred mengu sam još gora..spidi gonzales pospremanja..uz to sam ovisnih o redu tako da zaista kao da imam motor u guzici što se pospremanja tiče. Rekla bi moja mama ..." da ih možeš ti bi ih sve na centrifugu stavila.."

jednom će me proći....jednostavno ne volim vidjeti nered....

[EvaMONA]

ja sam perpetum mobile pospremanja..svako novo pospremanje meni puni baterije za novo pospremanje
.

Meni je to najgori dio. Čini mi se kad bih se držala one da sve odmah za sobom pospremim nikad ne bih stala.
A onda opet ovako, krenem kuhati, al ne mogu jer je pun sudoper pa dok ga sredim prođe me volja za kuhanjem. I nezgodno je primati goste kad nije pospremljeno pa ispadne da mi gosti na kraju prisjednu, pogotovo nenajvaljeni (jer mi bude neugodno pa kao usput skupljam oko sebe).
S druge strane kad sve ljepo sredim nemrem ništa naći, a u "kreativnom" neredu uvijek uspijem Ponekad ni meni nije jasno kako.

E sad jedno konkretno. Nemam špajzu (u njoj sam jedino mogla smjestiti frižider. Gdje držati povrće ( ne mogu sve u frižideru, npr. krumpir, batat i sl. ) i masu stvari koje inače idu u špajz.
Jel ima netko sličan problem i kako ga rješava?

[makita]

Meni je to najgori dio. Čini mi se kad bih se držala one da sve odmah za sobom pospremim nikad ne bih stala.
A onda opet ovako, krenem kuhati, al ne mogu jer je pun sudoper pa dok ga sredim prođe me volja za kuhanjem. I nezgodno je primati goste kad nije pospremljeno pa ispadne da mi gosti na kraju prisjednu, pogotovo nenajvaljeni (jer mi bude neugodno pa kao usput skupljam oko sebe).
S druge strane kad sve ljepo sredim nemrem ništa naći, a u "kreativnom" neredu uvijek uspijem Ponekad ni meni nije jasno kako.

E sad jedno konkretno. Nemam špajzu (u njoj sam jedino mogla smjestiti frižider. Gdje držati povrće ( ne mogu sve u frižideru, npr. krumpir, batat i sl. ) i masu stvari koje inače idu u špajz.
Jel ima netko sličan problem i kako ga rješava?

Hm, meni krompiri stoje ispod sudopera u košarama, zajedno sa kapulom, a tu su se udomile i korištene vrećice, koje sam nekoć lijepo spremala u Lutkicu sa ušivenom haljinicom u kojiu su se spremale vrećice. Zvala se Marica, kesočuvarica i visjela je na jednoj rijetko korištenoj kvaki i bila sasvim simpa dok se nije iskidala.

[Vishnja]

ajoooj, kajo, sestro po neurednom pultu!-)))
i kod nas ista stvar kao i kod vas - svako na taj jadni pult nešto priloži, bilo s kuhinjske, bilo s ine strane...
a dvoje mladjih su takodje glavni razbacivači, mali, jer je - mali, a n. jer je prava umetnička dušica...ovde crtež, onde kreacija od stiropora, tamo kućica za medu i njegovu mamu...pisaći sto joj je prepun papira i spolja i iznutra...i sve joj treba. krš bacam kad je nema kod kuće. pisaći stolovi su im spojeni - leva, sestrina strana šljašti od beline, desna zatrpana...ipak, u poslednje vreme hoće da posluša i spremi baš lepo.
u ovom, novom stanu se odmah upada u dnevni boravak. e, kad tu vidim cipela brdoooo, jeza me podidje. pa gundjam i sklanjam, naizmenično i uporedo...

[KayaR]

Hiiii,sestre i po nepostojecem predsoblju
Tu ne dam da se izuvaju,ali zato MM za deo "pored vrata" uvek ima neki prilog-torbu s alatom(koju samo sto nije izneo),klizaljke(za u podrum),sto sve ceka daaaanima da bude odneseno.
I kad neko pozvoni,ugleda upravo taj krs,nema veze sto je ostatak uredan

[Ifigenija]

Ja znam teoriju, ali nikako da se s mužem dogovorim oko opremanja kuće tako da je održiva.
U osnovi - u svakoj sobi trebaš košaru za dječje stvari, što ljepša - to bolje. I što veća - to bolje, i isto tako neku zdjelu ili nešto za sve one stvari koje nemaju dom. Meni to super radi. Kad me uvati huja, onda to vadim, i spremam, a i da stoji godinu dana - neka stoji, lijepo izgleda, nije nered, a i sve te stvari po prilici znam gdje su.
u svakoj sobi s malom djecom trebaš vješalice za jakne, ogrtače, partikle, tetra pelene... ja volim one koje se kače na vrata, pa se maknu bez bušenja, i predviđeno mjesto za sve što koristiš, voliš i trebaš.
Ja sve kužim, ali muž ne, i nikako da shvati da će mi izbušeni zidovi i pletene košare na vagone spasiti život, pa se natežemo.
Ali sa svakom kutijom i novom košarom je bolje.
Najveći izazov su nusprostorije. Tu sam nedavno dobila par ikeinih kutija, pa je bolje. Prije je to bio samo toranj koještarija skup sa smećem.
Ali polako osvajam teritorij. Bit će bolje...

[mamitzi]

ja sam neuredna i to je jedna od mojih glavnih karakteristika. volim da je čisto, ali ne volim da je uredno. pokušavam ne biti hrčak, pokušavam vraćati stavri na svoje mjesto koje su opasne (npr. škare, igle,...), ali ništa više.
jadni moj muž i još jadniji moji suradnici na poslu.
moj je sin jednom zaprepastio tete u vrtiću pričom da ni on ni mama nikad navečer ne spremaju igračke, nego ih mama nogom gurne ako joj baš smetaju.

[EvaMONA]

ja sam neuredna i to je jedna od mojih glavnih karakteristika. volim da je čisto, ali ne volim da je uredno. pokušavam ne biti hrčak, pokušavam vraćati stavri na svoje mjesto koje su opasne (npr. škare, igle,...), ali ništa više.
jadni moj muž i još jadniji moji suradnici na poslu.
moj je sin jednom zaprepastio tete u vrtiću pričom da ni on ni mama nikad navečer ne spremaju igračke, nego ih mama nogom gurne ako joj baš smetaju.

baš sam se slatko nasmijala.
i nama je ovo često način spremanja igračaka
Kako nisam prirodno nadarena za urednost bilo bi mi draže da se toliko zbog toga ne grizem. ugl. nešto moram promijeniti, ili se manje nervirati zbog nereda, ili više potegnuti, najbolje oboje pomalo pretpostavljam

[Ifigenija]

E, i ja osobno trebam police za ovo i ono, i bez toga mi sustav pada. Npr. u hodniku vješalica za ključ, polica za naočale, mjesto za torbe, odlagalište za poštu, dosene stvari, jakne, jakne za goste, djecu, za kabanice. Cijela hrpa stvari.
Isplanirala sam ormariće za sredstva za čišćenje, i ormare za metle i slično, i to je super, a sad drukam poseban ormarić u hodniku, onako bijeli, s križem, za lijekove...
Da sam bila pametnija, u sadašnjoj praonici bih uredila pravu praonicu, sa vodom, sudoperom, policama, sušilom, daskom za peglanje, ovako je to neka debilana od kombinacije s veš mašinom i garderobe i uzima puno vremena raznašanje veša, pa je u biti svuda nered, i stalno selim dasku za peglanje i odlagalište za neopeglanu robu.
Borim se.
Valjda će bit bolje za koju godinu

[mama_jos_malo]

Ifigenija, skužila sam da te kutije za spremanje se kod nas rijetko otvore. Jednom kad se susretnu sa stvarima kojim a služe, rijetko te stvari ikad više vadim, iako su mi do tada znale stajati na stolu npr. :-O

[Ifigenija]

Ifigenija, skužila sam da te kutije za spremanje se kod nas rijetko otvore. Jednom kad se susretnu sa stvarima kojim a služe, rijetko te stvari ikad više vadim, iako su mi do tada znale stajati na stolu npr. :-O

Odlično, preokreni, pa u smeće.

to i ja radim kad vidim da je kutija puna dreka. fino u smeće. Nikad nisam požalila

[Peterlin]

Odlično, preokreni, pa u smeće.

to i ja radim kad vidim da je kutija puna dreka. fino u smeće. Nikad nisam požalila

Nešto slično mi radimo godinama.... Kad se skupi prevelika hrpa igračaka, ja u vreću, pa u podrum. Ako nitko ne pita za njih 6 mjeseci, sele u vrtić. Uvijek je funkcioniralo, ali uvijek mi se nakote viškovi.... Katastrofa!

[Vishnja]

Nešto slično mi radimo godinama.... Kad se skupi prevelika hrpa igračaka, ja u vreću, pa u podrum. Ako nitko ne pita za njih 6 mjeseci, sele u vrtić. Uvijek je funkcioniralo, ali uvijek mi se nakote viškovi.... Katastrofa!

e, ovako i ja radim. i sad, u selidbi, bespovratno je otišlo 6(!) vreća igračaka. i niko za njih pitao nije. ...
a od pre neki dan primenjujem i jedan savet koji sam nedavno čula: nikad ne idi praznih ruku, uvek ponesi sa sobom nešto što treba skloniti iz jedne sobe u drugu. nema praznog hoda!-)))a korisno je, puuuno gluposti tako nadje svoj "dom"...

[makita]

e, ovako i ja radim. i sad, u selidbi, bespovratno je otišlo 6(!) vreća igračaka. i niko za njih pitao nije. ...
a od pre neki dan primenjujem i jedan savet koji sam nedavno čula: nikad ne idi praznih ruku, uvek ponesi sa sobom nešto što treba skloniti iz jedne sobe u drugu. nema praznog hoda!-)))a korisno je, puuuno gluposti tako nadje svoj "dom"...

Savjet zlata vrijedan!
Odličan!
Sjedi, 5!

[SikaPika]

a od pre neki dan primenjujem i jedan savet koji sam nedavno čula: nikad ne idi praznih ruku, uvek ponesi sa sobom nešto što treba skloniti iz jedne sobe u drugu. nema praznog hoda!-)))a korisno je, puuuno gluposti tako nadje svoj "dom"...

Uh, ja sam tako odgajana. Pa sad maltretiram MM, dok ideš u kupaonicu, ponesi ovo, kad se vraćaš, uzmi ono s vješalice...
Dok čekaš da ti zakuha voda za čaj, pospremi...
Naravno, izgubi se nakon prve "naredbe" i onda ili napravi sve krivo ili me svaki čas zapitkuje što ono treba napraviti...

A i sama stalno to radim, da ne bi slučajno bilo praznog hoda.

[Mellyca]

Cijeli zivot gledam moju mamu kako samo cisti i sprema, i kako se zivcira radi i najmanjeg nereda, i uvijek sam govorila da necu dopustit da postanem takva, da budem rob kuce. Ne pada mi na pamet da radi pospremanja ostanem doma umjesto da izadjem negdje sa obitelji van. Dok je kod nje uvijek bilo " kako da idem igdje, gle koliko posla imam..."

Volim, kao i svi, uredno i cisto, no moje misljenje je da kuca/stan u kojem se zivi ne moze biti uvijek kao iz reklame. Dakle, normalno mi je da katkad ostane na stolu casa, da jastucic koji bude nabacan na kaucu, i da svaka stvar nije na svom mjestu, no opet ne toleriram potpuni kaos.

Otkako sam rodila sam postala ipak malo fleksibilnija pa moram trpit i razbacane igracke po podu i jos sto sta, ali to su radosti majcinstva, a i to me toliko ne smeta, jer najmanji problem mi je pokupiti igracke. Idealno bi bilo da ima svoju sobu pa ni to ne bi bio toliki problem. Najkriticnija tocka u stanu nam je radni stol, koji jo u dnevnom boravku i vidi se odmah s vrata. I koliko god ja slazem po njemu neke ladicice, police, kutije, MM uvijek uspije napraviti nered na njemu sa silnim papirima i postom, a pola toga ne mogu sama baciti jer ne znam sto mu od svega toga treba.

No svakako je lakse odrzavat red kada imas malo veci prostor. Meni recimo u ovom stanu gdje smo sada kronicno fali ormara, i bar jos soba viska. Ali zato kada dodjemo u kucu u hrv. imamo obrnuti problem- previse soba i kupatila pa nikad ocistiti sve . No kada sam dole ja sa gustom cistim svaki kvadrat, al to je sada za drugu temu...

[Vishnja]

šteta što sam van hr, pa ne mogu da je naručim. potražiću po našim knjižarama...

[Vishnja]

šteta što sam van hr, pa ne mogu da je naručim. potražiću po našim knjižarama...

naručila!

[KayaR]

naručila!

Gde i kako?

[Vishnja]

Gde i kako?

http://www.korisnaknjiga.com/kako-iz...ve-naslov-3454

evo...stiže za dva dana!

[Peterlin]

Ja sam puno savjeta iz te knjige usvojila i mogu samo reći da je to vrlo korisno.

[MariolaST]

Peterlin pa ti si prava enciklopedija korsnih savjeta, evo skoro svake teme koje se dotakneš, uživam te čitati!!!

[KayaR]

Pa ti si zmaj!

[makita]

Aj dok čitaš, citiraj/prepričaj nam :trep, trep: što ti bude zgodno

Pitam se ima li je u knjižnici

[makita]

Aj dok čitaš, citiraj/prepričaj nam :trep, trep: što ti bude zgodno

Pitam se ima li je u knjižnici

Prosurfala, u Splitu ima, GKMM

[mamitzi]

nedavno sam je posudila u knjižnici i pročitala. ako se za savjet koji čuješ kaže u jedno uho ušlo a u drugo izašlo, pitam se kako se može reći za pročitane savjete?

[spajalica]

. ako se za savjet koji čuješ kaže u jedno uho ušlo a u drugo izašlo, pitam se kako se može reći za pročitane savjete?

pa preletila sam pogledom
odnosi se na ljude koji nisu prosli tecaj brzog citanja i one koji nemaju fotografsko pamcenje

[Vishnja]

nedavno sam je posudila u knjižnici i pročitala. ako se za savjet koji čuješ kaže u jedno uho ušlo a u drugo izašlo, pitam se kako se može reći za pročitane savjete?

što, nije ti se dopala?

makita, ako nađem šta zgodno za citirati, obećavam da hoću!

[Peterlin]

što, nije ti se dopala?

makita, ako nađem šta zgodno za citirati, obećavam da hoću!

Ima u knjižnicama - dakako da ja to nisam kupila...

Meni je ostao u sjećanju jedan od bisera: Ako djeca ne žele nositi papuče, kupite im frotir čarape pamučne, pa će "glancati" kad hodaju po kući...

Ima još - kako spremiti krevet - ne pretjerivati s količinom posteljine: plahta, jastuk, poplun šareni koji služi i kao dnevni prekrivač. Čak je opisano i kako njezin muž zateže krevet prije nego ustane...

Ima i jako dobrih upotrebljivih savjeta koje većina od nas živi, ali na zapadu nisu običaj, npr. izuvanje cipela u predsoblju i spremanje istih u ormar.

Ima opis "samoodržavajućeg" vrta i cvjetnjaka (sa sustavom navodnjavanja)

Ima opis odjeće za zaposlenu ženu, s puno praktičnih savjeta: npr. traperice su nosive i ljeti i zimi, a ako vam je problem kombiniranje odjeće, kupite HALJINU, pa ne trebate misliti što s čim paše...

Ima o lokaliziranju nereda (tako mi živimo): ne dozvoliti djeci da jedu po cijeloj kući - jede se u kuhinji i blagovaonici i to je to

Ima još toga, ne mogu se sad sjetiti...

Inače, knjigu će dobrom smatrati oni koji vole urednost, a treba im poboljšati organizacijske sposobnosti (u mom slučaju i sposobnost delegiranja - pala mi je šaka u pravom trenutku, kad je djecu i muža trebalo upregnuti da podmetnu leđa)

Inače - ne bu knjiga pospremila naš nered, najbitnije od svega je naučiti sam sebe (i obitelj) da se što manje nereda stvara. A to je upravo onaj savjet s početka "Ne idi praznih ruku"...

[Vishnja]

Inače, knjigu će dobrom smatrati oni koji vole urednost, a treba im poboljšati organizacijske sposobnosti (u mom slučaju i sposobnost delegiranja - pala mi je šaka u pravom trenutku, kad je djecu i muža trebalo upregnuti da podmetnu leđa)

ovo je moj slučaj...-)
ne nadam se čaroliji sa isporukom knjige, of kors. samo tražim podsticaj za bolju organizaciju života petoro ukućana, od kojih je jedno beba koja upravo prohodava i stvara nevidjen haos...-)))

[mirjana]

Inače - ne bu knjiga pospremila naš nered, najbitnije od svega je naučiti sam sebe (i obitelj) da se što manje nereda stvara. A to je upravo onaj savjet s početka "Ne idi praznih ruku"...

kod mene je problem što moja djeca ovo "ne idi praznih ruku..." shvaćaju na način da nikad ne dođu iz dječje sobe u dnevnu praznih ruku

[litala]

na temu - reci cu ovo - ja sam se spasila od visegodisnjeg (recimo, ugrubo, bar desetgodisnjeg) perpetuum mobile nereda kad je:

- najmladje dijete prestalo dojiti i nositi pelene (cca u isto vrijeme)...
- najmladje dijete napunilo tri godine i postalo mrvu mrvicastu razumnije
- i dalje na snazi da ja ne radim, vec sam kucna-mama i imam stvarno dovoljno vremena da sve ono sto zahtjeva dvije-tri-pet minuta vremena da se odradi - odradim odmah i sad...

kako ce izgledat kad jednog dana opet postanem radna-mama, ne znam. racunam na to da ce tada ipak svi biti jos malo stariji i time jos malo (ah, nada zadnja umire ) razumniji, pa da ce odrzavanje normalnog stanja u kuci biti time i lakse...


ono sto je meni sad problem - kad sam se rijesila nedostatka vremena uzrokovanog osmogodisnjim konstantnim dojenjem - je nedostatak prostora. jer nas ipak ima sestero i iako se jesmo selili prije dvije i pol godine i iako smo startali sa sest kofera - situacija se drasticno putem promijenila...

u tom se dijelu nadam nekoj svijetlijoj buducnosti

[Ifigenija]

Ja sam svako jutro orna da dom izgleda normalno.
A onda se dogodi neočekivano (što možda treba očekivati)...
Ja nahranim ekipu, naprave svoje jutarnje poslove, i onda odemo s prijateljima van.
Kad se vratimo, ostanu u vrtu, a ja kuham ručak.
Rezultat? Donji kat sav u zemlji, travi i blatu - jer ulaze i izlaze non-stop, a ne mogu prestati kuhati i skidati malenu svaki put kad uniđe. Za njom ide i brat. Često dolaze na mirovne pregovore o tome čiji je štap i slično. Onda beru i jedu (da, da, u veljači - ima još mrkve, i peršina i celera, pa jedu), pa im perem, cijedi im se sa ruku voda, rade blato.
Dosađuju mi dok kuham i umorna sam od mirovnih pregovora.
Onda oni skupe osnovno blato, ja im dam jesti, i nakon toga sam kaput.
Mogu samo sjesti i forumašiti.
Dok popijem kavu, vrijeme je da se mali probudi, pa onda oko njega (to je njegovo vrijeme), pa dolazi mala, užina, svađanje njih dvoje oko svake stvari na planeti, pa smo već u pripremi večere, malo veš... i opet kuća u kaosu totalnom.
Utješite me - jesam li nesposobna, il su mi djeca mala, a uz to mali i stalno doma jer se poubijao i porazbijao pa je bio da bolovanju, ne ide u vrtić na igranje... - pa zato to izgleda tako koma.a...

Prozori i vrata su ocrtani srcima, njihovim ručicama i crtarijama - koje ni ne perem, jer čim je čisto - krenu iznova. A ako ne - čim se zadenfa kreće umjetnost... i tako...
U hodniku stotinu cipela jer ne znam koje je godišnje doba trenutno, pa imam svakome po valjda pet pari, što svečanih, što dnevnih, što sportskih, što niskih, što visokih, i stotinu jakni, iz istog razloga...
Bljak.

[sirius]

Ja sam svako jutro orna da dom izgleda normalno.
A onda se dogodi neočekivano (što možda treba očekivati)...
Ja nahranim ekipu, naprave svoje jutarnje poslove, i onda odemo s prijateljima van.
Kad se vratimo, ostanu u vrtu, a ja kuham ručak.
Rezultat? Donji kat sav u zemlji, travi i blatu - jer ulaze i izlaze non-stop, a ne mogu prestati kuhati i skidati malenu svaki put kad uniđe. Za njom ide i brat. Često dolaze na mirovne pregovore o tome čiji je štap i slično. Onda beru i jedu (da, da, u veljači - ima još mrkve, i peršina i celera, pa jedu), pa im perem, cijedi im se sa ruku voda, rade blato.
Dosađuju mi dok kuham i umorna sam od mirovnih pregovora.
Onda oni skupe osnovno blato, ja im dam jesti, i nakon toga sam kaput.
Mogu samo sjesti i forumašiti.
Dok popijem kavu, vrijeme je da se mali probudi, pa onda oko njega (to je njegovo vrijeme), pa dolazi mala, užina, svađanje njih dvoje oko svake stvari na planeti, pa smo već u pripremi večere, malo veš... i opet kuća u kaosu totalnom.
Utješite me - jesam li nesposobna, il su mi djeca mala, a uz to mali i stalno doma jer se poubijao i porazbijao pa je bio da bolovanju, ne ide u vrtić na igranje... - pa zato to izgleda tako koma.a...

Prozori i vrata su ocrtani srcima, njihovim ručicama i crtarijama - koje ni ne perem, jer čim je čisto - krenu iznova. A ako ne - čim se zadenfa kreće umjetnost... i tako...
U hodniku stotinu cipela jer ne znam koje je godišnje doba trenutno, pa imam svakome po valjda pet pari, što svečanih, što dnevnih, što sportskih, što niskih, što visokih, i stotinu jakni, iz istog razloga...
Bljak.

slikovito, nema što. u početku sam bila zbunjena, da ti to slučajno ne opisuješ moju kuću i djecu...