Ja znam teoriju, ali nikako da se s mužem dogovorim oko opremanja kuće tako da je održiva.
U osnovi - u svakoj sobi trebaš košaru za dječje stvari, što ljepša - to bolje. I što veća - to bolje, i isto tako neku zdjelu ili nešto za sve one stvari koje nemaju dom. Meni to super radi. Kad me uvati huja, onda to vadim, i spremam, a i da stoji godinu dana - neka stoji, lijepo izgleda, nije nered, a i sve te stvari po prilici znam gdje su.
u svakoj sobi s malom djecom trebaš vješalice za jakne, ogrtače, partikle, tetra pelene... ja volim one koje se kače na vrata, pa se maknu bez bušenja, i predviđeno mjesto za sve što koristiš, voliš i trebaš.
Ja sve kužim, ali muž ne, i nikako da shvati da će mi izbušeni zidovi i pletene košare na vagone spasiti život, pa se natežemo.
Ali sa svakom kutijom i novom košarom je bolje.
Najveći izazov su nusprostorije. Tu sam nedavno dobila par ikeinih kutija, pa je bolje. Prije je to bio samo toranj koještarija skup sa smećem.
Ali polako osvajam teritorij. Bit će bolje...