posao s više novaca i manje vremena -da ili ne?

[sunnyapril1]

Imam mogućnost prihvatiti posao za oko 40% više love , ali i puno više uloženog vremena, npr, bar 4 noćenja mjesečno van kuće, putevi u inozemstvo i sl.

sad imam relativno dovoljno love ( ak se pod dovoljno račinaju minusi , krediti i kartice)

na sadašnjem poslu mi je muka d nekih faca, od organizacije posla, od špodmetanja, štitnjača mi je otišla k vragu, nikakva mogućnost napredovanja, osim ak se uvalim direktoru

ima dijete 2,5 gdine s kojim bih htjela provesti što više vremena, i da imam love uopće me ne bi smetalo da sam stalno doma

po iskustvu starijih znam da će to potrajati još koju godinu, a onda me manje i manje trebaju
pa bi nekako i ovo prošlo
a kako mame koje rade noćnu isl, a za puno manje love
ovak bi si mogla priuštiti bedinericu i vikend provest s njima ko čovjek, a ne samo ubrzano ribaj ,nakuhavaj, idi na plac, igraj se , sredi za drugi tjedan

imate li ovakvih iskustava?što ste odlučili?

hvala

[Trina]

Uopće imati mogućnost za nekakav napredak je u današnje vrijeme rijetkost i budi sretna da je to tako. A po tvom postu nekako mi se čini da si ti već odlučila, samo tražiš potvrdu od nas. Ja ti ne znam odgovor

[sunnyapril1]

ma naravno da ne može nitko o dlučiti, ali možda mi skrene pažnju na nešto što možda previđam

posao je ustvari nazadovanje za stepenicu, ali sa jasno ograničenim pravima i obvezama,uglavnom sad radim sve i svašta, a kriva sam za sve, a zaslužna za ništa( za to je naravno zaslužan tim)

jednom kad djeca malo porastu povećavaju se i financijskiizdaci, a ja gledam i prevrćem kartice i nikud nikam, bacim se u fridž i na trosjed,

nisam zahtjevna, ne želim sad ne znam šta, kupujem na sniženjima, u outletima, djeci rabljene knjige, sebi u hm-u ako dospijem uopće na gadnoj rasprodaji
ne mislim da želim biti rasipna, ali ne moraju djeca valjda gledati stalno moju koma facu kad ima treba nova majica

a možda mi facu na novom poslu uopće ne budu gledali jer me neće ni biti?!
uglvnnom , osjećam se koma, trebam odlučiti, a u stvari sam izbezumljena

[Beti3]

Ako ti je čuvanje djeteta ( djece) sigurno i obezbijeđeno, tada bih se ja odlučila za promjenu. Djeci je važnija zadovoljna majka, koja se punim srcem posvećuje njima kad ima vremena, nego uvijek zabrinuta i sa pola misli s njima, a sa pola u računima.
Sretno! ( što god odlučila)

[martinaP]

Kao da je MM pisao post. Sve isto, i novac i stanje na sadašnjem poslu, i dileme... Ali mi se (zasada) još nismo odlučili za promjenu njegovog posla, jer njegov sadašnji posao ipak ima svoje prednosti. Ne oskudijevamo u ničemu, kakav honorarni posao će mu tu i tamo uletiti, a činjenica da može ranije otići s posla, i za 5 min biti doma da se može sanjkati sa sinom ipak nema cijenu...

[ljiljan@]

ma naravno da ne može nitko odlučiti, ali možda mi skrene pažnju na nešto što možda previđam


jednom kad djeca malo porastu povećavaju se i financijski izdaci,

Frapantno. Frapantno se povećavaju izdaci. Škola je financijski šok za familiju. Što dalje odmiče u školovanju sve je gore.

Dakle, uvažavajući ovu prvu tvoju rečenicu, drugu sam izdvojila kao veliku istinu verificiranu u praksi što bi ti možda moglo pomoći u odluci.

[kekis]

Sunny, mislim da je kljucno sto si napisala da si nezadovoljna na sadasnjem poslu. Ako mislis (bez obzira na financijsko stanje - koje je bitno kako kome koliko) da ces na novom poslu biti ispunjenija i zadovoljnija - go for it! Definitivno ti nitko ne moze bas puno savjetovati - sve ovisi koji su ti prioriteti, ali vise para i kvalitetnije vrijeme (iako kolicinski manje) sa djetetom i ti puno zadovoljnija sa poslom su dobri plusevi..

[Mima]

I ja tako mislim, zvučiš kao da si na sadašnjem poslu vrlo nezadovoljna, a ostajati na takvom poslu radi bilo kojeg 'višeg' cilja može biti pogubno po psihičko i fizičko zdravlje. Mislim da je to nezadovoljstvo u tvojoj situaciji glavni razlog za promjenu posla.

[Ifigenija]

Puno je tu parametara. Osobno biram vrijeme - kadgod si ga mogu priuštiti. Ali to u mojoj glavi uvijek ima širu sliku, znači u rasponu od pedeset godina.
Npr. da sad imam mogućnost raditi i zaraditi neki novac koji bi garantirao npr. veliku mogućnost stavljanja sa strane, nekih profiita koji mogu djeci npr. platiti iznimno školovanje, start biznisa, nekretnine, dakle kad je riječ o nečem stvarno dragocjenom i nečemu što radi ogromnu razliku, tada bih prihvatila i dosta ozbiljan aranžman, ali opet uz ogradu da su npr. vikendi moji, da ipak dio dana mogu biti sa svojom djecom. I ne bih tim tempom pristala raditi cijeli život; eventualno u nekom peoriodu, s perspektivom da pritisak ohane.
Ali za potrošnju tipa roba skuplje klase, skuplji kućanski aparati, skuplji auto, ljetovanje ili nešto tog tipa ili više stvari - ne bih.
Sve dok možemo normalno živjeti, čuvam svoje vrijeme, po cijenu kupnje isključivo na rasprodaji.
No, naravno, pitanje je koliko je mužev posao siguran, koliko objektivno mogu pokriti troškove u trenu kad porastu i tako.
Sve u svemu, dobro je imati novac, ali još bolje puno vremena za obitelj - kadgod je moguće...

[ivy]

radila sam posao s kojim sam puno zarađivala, ali doslovno nisam imala vremena kada to potrošiti. ok, nisam imala djece onda, al svejedno sam odustala jer to nije vodilo nikuda, šta ti vrijedi ogromna svota na računu kada si prodao sebe

naravno, ovo se odnosilo konkretno na moju situaciju, nije savjet

[sunnyapril1]

sve je točno što ste rekle
- i da sam nezadovoljna na ovom poslu, i to me i potaknulo da tražim novi
-i da za veću djecu treba i više novaca - sad se tučem po glavi što nekad nisam bila hrabrija. Koja je to trauma kad ti srednjoškolac gleda kak mu se roditelj muči i pati , kad ona mene gleda kak ja na sniženju prvo okrećem cijenu,a tek onda model...Ne mislim da djeca moraju izvoljevati i da moraju imati sve markirano, ali teško je, stvarno je teško, za ovo najmanje ništa od robice nisam kupila, sve sam dobila, i previše toga, ali nakon 3-4 godine prestaje roditeljska razmjena i onda postaje napeto
-i da je vrijeme na prvom mjestu , je točno, lani sam u isto doba odbila jedan posao baš zbog vremena.gledajući retrogradno sigurno sam bila mirnija zbog tog što nije bilo stresa zbog promjene posla,ali je bilo ostalog stresa
-i da šta će ti novci ako ih nemaš gdje potrošiti , imam kolegicu koja radi od 9-18, a to je u stvari 20, morala se vratiti kad je mala imala 3 mjeseca, e to ne bih, nema te love
razmišljajući o lovi i tome malo analitički jer svakdnevno ni ne razmišljam, samo šajbam) skužila sa da imam samo jedno sjenilo koje je pri kraju( srećom ima više boja,pa su su tu jelte razn kombinacije moguće) i kad su me zvali na drugi krug na stari posao sam par dana išla nenešminkana jer je postojala opasna mogućnost da ga do razgovora potrošim....uvijek mi je bitnija edukacija i moja i moje djece od sjenila, ali možda bih oavj posao ipak mogla prihvatiti...

[sunnyapril1]

i da zaboravila sam navesti, ovo nije posao od 9 -6, više ono 3 dana te nema, al možda dva dana možeš doći i u 12 doma

[anita_m]

I ja tako mislim, zvučiš kao da si na sadašnjem poslu vrlo nezadovoljna, a ostajati na takvom poslu radi bilo kojeg 'višeg' cilja može biti pogubno po psihičko i fizičko zdravlje. Mislim da je to nezadovoljstvo u tvojoj situaciji glavni razlog za promjenu posla.

X

i još je veća plaća, a posložit ćeš stvari da funkcioniraju tri dana bez tebe, a ostalo vrijeme ćeš biti zadovoljnija, pa ćete i kvalitetnije provoditi vrijeme zajedno. Ogromnu razliku činit će tvoje zadovoljstvo poslom - ukoliko smatraš da ćeš biti zadovoljna

[Zdenka2]

Nudi ti se napredak, bolji posao i bolja plaća u vrijeme kad je to rijetkost - uzmi posao.

[ljiljan@]

i da zaboravila sam navesti, ovo nije posao od 9 -6, više ono 3 dana te nema, al možda dva dana možeš doći i u 12 doma

Ja bih prihvatila. Meni je ovo prednost. Pogotovo ako uzmeš u obzir veću plaću.
I hvala Bogu da postoji igdje u ovoj našoj jadnoj zemlji sretnica poput tebe koja ima svako malo novu mogućnost.
Koje si struke - da se prekvalificiram ako mogu!!!

[sunnyapril1]

nakon popodnevnog bjuti slipa i stvari us malo jasnije - grozničavo pokušavam saznati preko poznatih još malo o detaljima

vidjet ćemo

a sad koje sam struke - nije bitno, ali konstantno "radim na sebi", a znači komp, jezici isl, i formalni nastavak edukacije i onda kad su me neki blijedo gledali kao šta će mi to.ja sam mišljenja da ti se znanje uvijek isplati, bar u slučaju mene - nisam ni u jednoj stranci, ne spavam s kim bi bilo poželjno, ne sklapam sumnjive paktove. kroz te edukacije sam očito stekla neko i životno iskustvo,a na poslu sam već godinama multipraktik. za onaj posao lani su me zvali, povremeno šaljem životopise - noći sam ostavila na internetu i usavršavanju istog

kao što rekoh - vidjet ćemo

[ljiljan@]

nakon popodnevnog bjuti slipa i stvari us malo jasnije - grozničavo pokušavam saznati preko poznatih još malo o detaljima

vidjet ćemo

a sad koje sam struke - nije bitno, ali konstantno "radim na sebi", a znači komp, jezici isl, i formalni nastavak edukacije i onda kad su me neki blijedo gledali kao šta će mi to.ja sam mišljenja da ti se znanje uvijek isplati, bar u slučaju mene - nisam ni u jednoj stranci, ne spavam s kim bi bilo poželjno, ne sklapam sumnjive paktove. kroz te edukacije sam očito stekla neko i životno iskustvo,a na poslu sam već godinama multipraktik. za onaj posao lani su me zvali, povremeno šaljem životopise - noći sam ostavila na internetu i usavršavanju istog

kao što rekoh - vidjet ćemo

Onda je zaista bez veze toliko ulagati u sebe, promovirati se i slati životopise a ne prihvaćati nove i bolje mogućnosti. Odvaži se!

[mamitzi]

mislim da je najvažnije imati posao na koji voliš ići i istovremeno na koji možeš zaboraviti kad zatvoriš vrata pri odlasku (i ne nosiš ništa doma).
jako mi se sviđe ta ideja "rada na sebi", i stalnog školovanja, nadam se da će ti to novi posao još više pružiti da stalno napreduješ.

[Peterlin]

Probala sam jednom. Nije da sam baš imala neku mogućnost izbora (dobila prekomandu) ali trudila sam se. Bilo mi je strašno... što ne znači da bi i nekom drugom bilo. Taj me posao snašao u najnezgodnijem trenutku, odmah nakon porodiljnog pa mi je strašno teško palo. Utekla čim se ukazala prilika, nakon neke 2 godine. U struku. S rukovodećeg na referentsko mjesto. U tom trenutku tako mi je najbolje odgovaralo, jer ima stvari (slobodno vrijeme) koje ponekad nikakav novac ni beneficije ne mogu platiti i nadoknaditi, pogotovo ako imaš doma malu djecu, kao što sam ja tada imala.

Mislim reći - ne ovisi odluka samo o karakteristikama posla, ovisi i o 1000 drugih stvari u rečenom trenutku. Danas bih se bolje snašla ali nitko mi više tako nešto ne nudi, a ja se nisam potrgala da to tražim. Da imam 10 a ne 25 godina staža, možda i bih... Sretno, kako god bilo... Probaj, pa ćeš vidjeti.

[sunnyapril1]

danas mi je tako krasno na poslu da želi zbrisati glavom bez obzira

ovi su mi rekli javiti do srijede, ak se jave - odoh ja, ak baš ne moram pa neću provodit život živčana da se sve u meni trese

[krojachica]

Imala sam sličnu mogućnost nedavno i odbila je baš zbog faktora vremena.
Za mene je to dodatno vrijeme koje mogu posvetiti djeci doista neprocjenjivo.
Što se novaca tiće: pod pretpostavkom da ti sadašnja plaća nije neki minimalac,
odnosno da je relativno pristojna, vjeruj mi da imaš više-više bi i trošila (i zbog nedostatka vremena),
što se radne atmosfere tiće: jesi li sigurna da će baš sve biti bajno na novom radnom mjestu?
ja ti dakle razmišlajm ovako: poslova je bilo i bit će (valjda), a moja su djeca samo sada mala,
i samo me sada jako puno trebaju...svakog dana
I uopće ne žalim što sam se radi obitelji puno toga poslovnog odrekla, jer sam shvatila da sam
prije svega mama

[Mamita]

Uzmi pare i posao!
Bit ćeš ti zadovoljnija a onda uz to i obitelj

Lako se vratiš na manje love i bezvezniji posao.

[miniminia]

Ja mrzim djeliti savjete, jer mislim da svi imamo svoju glavu.
Ali iz iskustva ,uglavnom žalimo za onim što nismo napravili, pa se ravnaj po tome...Ako bi jako žalila da nisi promijenila posao, znaš što ti je raditi

Sretno!

[Zubic vila]

Po ovome što pišeš (ovo naglašavam jer je to sve što znam o tebi pa ti na osnovu tog pišem svoje mišljenje), sve je na strani novog posla. Ponajviše činjenica da si na starom poslu jako nezadovoljna i to je nešto što će uvijek utjecati na tebe koliko god se ti trudila to ne donositi doma. Da ne spominjem činjenicu da čini mi se taj posao financijski tebi jedva omogućava egzistenciju. Dakle ne radi se o crno-bijeloj dvojbi miran posao-manja plaća vs. velika plaća i puno stresa i prekovremenih. Ti si na ovom poslu nezadovoljna i konstantno u besparici. Da i ostaneš na njemu jer te strah kako ćeš na službeni put, možda bi se sutra našla u situaciji da tražiš dodatan posao da preživiš ili djeci nešto omogućiš pa bi to radila popodne umjesto da budeš s djecom.

Da sam na tvom mjestu uopće ne bi dvojila, pod uvjetom da sam vodila računa o dvije stvari-
1- još se malo raspitala koliko bi to maksimalno službenih putovanja moglo biti i kako su ljudi u toj tvrtki inače zadovoljni- jer kad se poslovi nude uvijek se naglašavaju prednosti, a poslije zna ispasti da nije to baš tako. Da ne bi ispalo da si 50% vremena na službenom putu i da se pod normalno radi prekovremeno jer mi se čini da ti to ipak nije prihvatljivo (ne bi ni meni bilo s malim djetetom, ako već mogu birati).
2-Da imam podršku obitelji (muža) i u tome da se ta osjetna razlika u plaći ne spiska samo na razliku u nekom "lifestyle-u" nego da ta veća plaća znači da te ne ulovi grč kad djetetu treba nova majica već da se financijski počneš osjećati sigurnije i pokrpaš minuse i kartice da ne živiš stalno na rubu bankrota.

Sretno u svakom slučaju i javi nam kako je ispalo!

[AndrejaMa]

Nedavno sam i sama išla na dva razgovora za novi posao, ali sam na kraju odlučila ostati na starom.

Ako te odlasci od kuće na par dana mjesečno brinu - ja ću pokušati dati argument za to.
Skoro dvije godine sam putovala jednom tjedno ili u dva tjedna na par dana (2-4). ostalo vrijeme sam imala puno radno vrijeme dakle od 8:30 do 16:30. Nije bilo lako. Ali ne žalim. Ima i to svojih prednosti. Nekome se to neće činiti tako, ali meni je. Kao prvo, tada smo nakon 23 mjeseca prestali dojiti, ali smo imali mnogo neprospavanih noći i P. je bio mala budilica. Ta noć koju nisam provela kod kuće bila je moja "akumulacija" sna i slobodnog vremena. Meni su se znali smijati, ali ja bih u hotelskoj sobi obavila depilaciju, pedikuru, manikuru i sve ono za što kod kuće smatram da je gubitak vremena. torba za jednu noć bila je krcata , možete si misliti kako su tipovi na aerodromu reagirali.
A djeca, oni su pak opet iz toga izvukli neki benefit - bili su prepušteni tati na brigu...... Ne kažem da se nije dobro brinuo za njih, ali sve ima svoje prednosti - kad bih se ja vratila bili su najbolji na svijetu.... sve do drugog dana.

Hoću samo reći da nije to smak svijeta, ukoliko ti sve ostalo odgovara, putovanja mogu biti i prednost.

[sunnyapril1]

kao prvo, puuuuno vam hvala svima na vašim razmišljanjima i savjetima, svaka je pravu na svoj način
ono što me najviše brine je da je vrijeme s djecom stvarno neprocjenjivo i da je to neupitno i koliko će moji "izostanci" imati utjecaja na dijete
također tu je dvoje poluodrasle djece kojima treba pružiti nešto drugo

uglavnom, bacila sam se na istraživanje kak je ustvari u toj firmi, čekam odgovore
na prvom razgovoru je bila oslobodibože koka, i uopće nisam bila za, međutim na drugom su bili prvi šef i njegov šef i razbili mi predrasudu koju sam imala

prije ovog porodiljng sam isto radila dio terena, ali što je andrejama rekla, koliko ti uzme, to ti i pruži - svako upoznavanje novih ljudi te obogati , kasnije sm zajedn znali posjetiti neka mjesta ismijati se nekim mojim štorijama , tako da je to stvarno sve super šareno
jučer sam odlučila ako se ovi za men odluče pregovarati u mojoj firmi za bolje uvjete, ali nakon današnjeg dana - zanimljivo je kako su stvari drugačije kad ih se pogleda kroz druge naočale - shvatila sam da se oni prema meni neće promijeniti, da samo ja mogu promijeniti odnos prema poslu i manje se nervirati
ipak, zaprepatila me je sreća kad sma gledala u nadređenog i zamislila situaciju da sam ga se riješila, i svih sranja , još sam pod dojmm zamišljeng olakšanja
i da, nitko ne garantira da drugdje nije isti šit, ali to je točno, možda još i gori. ali je razlika u lovi, edukaciji, ljudima, klijentima
potrudit ću se saznati još detalja

[sunnyapril1]

eto, usprkos mojoj procjeni potencijalni poslodavci se nisu još javili, pretpostaljam da su odustali
u međuvremenu sam saznala da je sve u redu snjima, korektni itd, dalo bi se

uglavnom, nakon emotivne bure odlučila sam da neću žaliti ako i ne zovu i da se do jeseni neću javljati na oglase nego probati maksimalno iskoristiti neke pogodnosti trenutnog posla

do onda živci zbor, i bez glupavog nerviranja

[flopica]

gle, živce svakako treba čuvati kako god tko zna i umije. a što se tiče posla, ja sam shvatila da oni čekaju tvoju odluku, valjda nisam pažljivo čitala ! baš sam pomislila da sam ja u takvoj situaciji da bih prihvatila, a i izgledalo mi je da ti to želiš, samo tražiš potvrdu!

[eris]

sapril1, šta čekaš, zovi! često je baš naš poziv presuđujući! sretno
I ja imam teren, i kao što neko gore reče, koristim ga za sebe, odmorim se, kuglam, depiliram, gledam tv do besvjesti, igram bilijar, šetam, trčim, tuširam se sat vremena(obožavam pritisak i količinu tople vode u hotelskim sobama), nađem sebi nešto što ne mogu kući, uglavnom to ponekad mi služi za ono što me stalno čeka.A i novci nisu za baciti.

[Dodirko]

na sadašnjem poslu mi je muka d nekih faca, od organizacije posla, od špodmetanja, štitnjača mi je otišla k vragu, nikakva mogućnost napredovanja,

Ovoga će svugdje biti.

A ostalo je tvoja odluka.

[krumpiric]

Nudi ti se napredak, bolji posao i bolja plaća u vrijeme kad je to rijetkost - uzmi posao.

amen. I uvijek od svojeg slobodnog vremena možeš uzeti i dati djeci. Ako si sretna onih 8-9-10 sati dok radiš.

[Maxime]

sunnyapril, dobro razmisli o tome sto zaista zelis i kako ces posloziti logistiku. ja sam ljetos prihvatila novi posao u inozemsvu (svi smo tu), uvjeti su dobri, posao izuzetno zanimljiv i za mene osobno svakako veliki napredak medjutim moja obitelj pati zbog mojeg abnormalnog radnog vremena i stresnog posla. moje je iskustvo da je izuzetno tesko balansirati izmedju obitelji i zahtjevnog posla i nisam si jos na cisto dali bi ponovila korak da ponovo moram birati .... (naravno tu dolazi i faktor sto smo otisli u inozemstvo i namemo potporu bake, prijatelja, dadilje itd.). Potpora bolje polovica je najbitnija u cijeloj prici, bez nje stvari jednostavno ne funkcioniraju. Zelim ti puno mudrosti pri odlucivanju!

[krojachica]

Maxime x
Bitno je da možeš sebe pokušati sagledati kroz godine koje dolaze, pa da
kasnije ni za čim ne žališ (ili barem ne previše)
Ja sam, recimo vrlo sigurna da za 10-tak, 20-tak godina sigurno neću žaliti
što nisam imala više novaca ili vremena za "sebe" ili što mi posao nije bio "mrak",
već samo što se još više nisam posvetila svojoj djeci...
Svi (većina) nas ionako jednog dana završimo u penziji, a najveće ulaganje koje u ovom
trenutku možemo poduzeti, i jedino koje će nam se sigurno isplatiti je ulaganje u odnos
s našom djecom

[sunnyapril1]

moje cure, od njih ni bu ni be
nisam zvala, jako im se žurilo, i rekli su da će se javiti kroz dva dana, zato sam vas i zamolila za pomoć

da su nazvali prihvatila bih, neke šanse se samo jednom pružaju
kao što sam rekla , to nije radno vrijeme od 9-18, s tri mjeseca porodiljnog , nego dva dana te nema, treći si doma, i nekako bismo se organizirali

ne znam koliko su vam djeca velika, ali ja imam dvoje veće i uviđam potrebe ovih velikih, a i potrebe malih
te potrebe nisu samo novčane, nikako, ali moja djeca bi trebala kroz koju godinu krenuti na daj bože faks, da ne pričam o tome da bih im barem živitno osiguranje trebala početi plaćati da imaju bar za polog za neki stan ili školarinu
a sad je to odjeća, obuća, knjige, aktivnosti, sendviči, instrukcije

a ne dao mi bog da se koji krene ženit, pa znate koliko to košta! (vjerojatno ste friškije od vjenčanja od mene pa valjda znate

stvarno je teško odlučiti

[ljiljan@]

Sunnyapril1 ja imam blizance maturante i još uvijek ogromne kredite i još jednog četverogodišnjaka. Prilično mi je bliska tvoja situacija. Sretna sam da imam posao i plaću. Bolje prilike ne vidim. A i da vidim ne znam kako bih reagirala jer jednostavno po prirodi nisam sklona velikim i čestim promjenama. Što i nije uvijek vrlina.

[Marna]

Sunnyapril1, pripadam grupici rijetkih sretnica/-ka koje/-i su po isteku jednog ugovora uspjele/-i naći bolji posao u relativno kratkom roku u ovim bremenitim vremenima (na mnogim poljima!)
Zadovoljnija sam na novom radnom mjestu, plaća je bolja, uvjeti, kolege, ozračje - ok, ima i nekih minusa, ali nema idealnog!
Pruža se toliko mogućnosti, izazova, a ponekad i putujem što nije uopće šokantno mojoj djeci, jer im se vraćam vedra i zadovoljna.
Želim ti da se odlučiš za onu opciju koja je najbolja za tebe i tvoju obitelj!