zbogom anđele

[balto]

Pa da i ja ispričam svoje,možda bude malo lakše.Sa 23 tjedna sam bila otvorena jedan prst i odlućili su mi napravit serklažu,nakon što smo dobili nalaze od briseva,koji su bili uredni,napravili su serklažu.Sve je bilo u redu,ja sam se taj dan osjećala odlično,ali navečer sam dobila jake kontrakcije koje su mi umirili injekcijom i drugi dan opet sve u redu,ali opet sljedeću večer sam prokrvarila,nitko nezna zašto,pregledali me i poslali nazad u sobu,u jutro otišla plodna voda i ja sam morala roditi,o tome neću ni pisat.Nitko nije vjerovao,ali curica se rodila živa.Ja sam bila kao u snu,neznam kako se ponašat kraj inkubatora,svaki put sam se rasplakala kad bi ugledala tog malog anđela,dali smo joj ime VIKTORIJA,i počeli se po malo nadat,možda ipak bude sve u redu.Kod mene opet počele muke,krenula sam se izdajat,ali jedna cica se upalila i tako sam provela dane u bolnici većinom viseći nad izdajalicom,sad mislim da sam to vrijeme bolje trebala provesti sa bebicom,ali misliš možda uspije uzimat hranu,pa daješ sve od sebe da to bude tvoje mljeko.U bolnici sam bila 8 dana,a kad sam došla doma nakon dva dana je umrla.Sad me muči kako sam bila glupa i nisam dobro iskoristila tih deset dana nezina života,mislim mogla sam ovo ili ono,a ja kao da sam bila drogirana,većinom sam provela vrijema na sad glupo izdajanje i plakanje.Čini mi se kao loša majka,ali nisam joj mogla puno pričat ili pjevat,jer čim bih otvorila usta da joj nešto kažem zagrcnula bi se od plača i još uvijek kad na grob dođem na mogu joj ništa pričat,samo mogu plakat. A tako bi voljela da sam bila drugačija,jača,organiziranija i da sam više vjerovala,možda bi još bila sa nama.Moja doc kaže da su na serklaži zaribali,pa sam dobila infekciju,to su pokazali nalazi i sad sam ljuta na doktore,ali najviše na sebe jer sam bila tako glupa i nisam iskoristila i to malo što sam dobila.

[iva1602]

draga balto,

kao prvo , nipošto nemoj sebe kriviti za to što je tvoja bebica otišla!!!!! ni slučajno!!!! nisi ti ništa kriva, nisi loša majka zbog toga,jednostavno nisi mogla ništa napraviti jer neke stvari nisu u našoj moći jako mi je žao što ti se to dogodilo, ja sam izgubila bebu u 14.tjednu,sad nedavno i isto ponekad krivim sebe, da li sam možda propustila uzet koju tableticu folne kiseline, da li ovo da li ono....ali svjesna sam da je jednosatvno tako moralo biti i da ja ne mogu više ništa učiniti.

Skupi snage,i kreni dalje, potraži i stručnu pomoć ako treba, bilo što samo da se osjećaš bolje. Beba sa 23 tjedna jednostavno nije zrela za porod, većina tih bebi umire, tako da zaista nisi mogla ništa....nemoj se kriviti.

[Martea]

Balto 15, jako mi je žao

[tinek]

kao sto je iva rekla sebe nemoj kriviti za nista,jer nije neka utjeha al ja sam isla na indicirani porodjaj sa 20tj,i osjecala sam se grozno nakon svega.bebe u tim tjednima jednostavno ne mogu prezivjeti a razlog tome su nerazvijena pluca i ostali organi koji su nam potrebni za zivot.ako trebas nekog za razgovor nemoj se ustrucavati i ja sam krenula na razgovore kod psihijatra.to je bilo prije mj dana i malo pomalo covjek razmislja kak ce drugi put biti bolje i valjda je tak bog htio.drzi se i nemoj se kriviti za to.

[mandy]

draga balto, nemoj se okrivljavati ni za što, postoje situacije na koje ništa ne može utjecati, situacije koje ni najjača majčina ljubav ne može promijeniti.kako ni zašto, nitko ne zna; tvoja djevojčica se nije mogla izboriti za život i ti tu nisi mogla ništa napraviti; skupi snage za dalje, samo vrijeme može zaliječiti rane... na početku svi reagiramo isto, preispitujemo svoje postupke i propuste, kad vrijeme prođe realno sagledamo sve što se dogodilo i u najvećem broju slučajeva spoznamo da ništa nije bilo u našoj moći....

[Beti3]

balto
Pokušaj ne kriviti sebe, jer ti nisi mogla ništa učiniti. Treba vremena da zaliječiš tugu, vjeruj mi, znam.
Pridruži nam se na temi: Kako se nositi s gubitkom djeteta, tamo mame anđela pomažu jedna drugoj.

[adal]

balto
ni sama ne znam kako da se nosim sa tugom jer sam i ja imala porod u 16 sedmici,ali nikako nemoj kriviti sebe ti nisi nista kriva i u svemu tome nisi mogla drugacije ni odreagovati,u toj boli i nekoj vrsti transa covjek nije svjestan svojih djela,ona zna da je mama voli i da bi uradila sve da je bilo u njenoj moci....doktori..hm za njih nemam rijeci jer nemam nikakvo dobro skustvo sto se njih tice pa tak...
budi jaka draga tvoj je sada na nekom boljem mjestu...

[kljucic]

balto
kao što su ti druge već rekle, nemoj sebe kriviti, radila si najbolje što si mogla i znala u tom trenutku. I ja se ponekad pitam, još uvijek, što da sam... I mislim da se nikada neću prestati pitati da li je moglo drugačije. Takva sam. Napravi sve što misliš da bi ti olakšalo. Ako želiš, podnesi tužbu protiv liječnika, ako smatraš da je došlo do liječničke pogreške, meni je to pomoglo da znam da sam poduzela sve što sam mogla.

[buba mara]

Draga Baldo jako mi je žao!Ali nemoj sebe kriviti ni za što.

[balto]

Hvala vam cure,imam još jednu malenu koja će za tri mjeseca tri godine,da znate kako je ona sa radošću čekala bebu i sad zna pitat,mama oćemo rodit ovu ili onu bebu(kad vidi male bebe na slici),a šta ću joj reći nego da hoćemo,tako malo i sebe tješim.Ona mi jedino neda da pokleknem i tjera naprijed,ali noći su za moju tugu,pogotvo sad kada mi je muž na brodu.Sad sam si dala zadatak napravit sve briseve,papa test i sve šta treba da riješim pa bi pokušala još jednom,nadam se da ću uspjet,jer nisam više baš u cvijetu mladosti,a i to sve se zna dosta rastegnut,vidjet ćemo šta nam bog da,ali htjela bi malonoj bracu ili seku,da jednog dana ne ostane sama bez ikoga svog.Oprostite šta ja sad svašta pričam,ali nemam baš kome,ma i imam,ali imam osjećaj da me nitko ne razumije,a nekako mi je i lakše sve to pisat na papir nego sa nekim,ali nitko me puno i ne pita,svima je neugodno,a ja bi pričala i pričala...

[bambus99]

baldo uzasno mi ja zao sta si nam se pridruzila i sta si sve to morala proci. virujem da ti je jako tesko, ali nemoj misliti da si ti kriva, i nemoj sebe kriviti ni za sto.sad imas (kao i mi) svog malo koji ce te cuvati i dati snage za novu trudnocu!

[Ares]

baldo draga, jako mi je žao što si sve to prošla, kao što su ti cure već rekle nemoj sebe kriviti,

[Marsupilami]

baldo draga, jako mi je žao što si sve to prošla, kao što su ti cure već rekle nemoj sebe kriviti,

potpis

[klarita2]

baldoprvo jako mi je žao što si nam se pridružila i što nažalost sve više nas dolazi na ovaj forum.
nermoj sebe kriviti, ja sam isto puno se puta pitala zašto nisma ranije reagirala, zašto ovo, ono...ali vjeruj mi napravila si najbolje što si mogla i tvoja djevojčica zna da si je voljela najviše na svijetu i još je voliš.sada imaš svog osobnog koji te čuva i pazi i moraš joj pokazati da si jaka. razgovaraj s nekim, sve što ti odgovara radi ali sebe ne krivi!nipošto!
a za liječnike, ja osobno isto imam razloga kriviti ih ali mi to ne daje nikakvo olakšanje nego dapače još više me umara i čini depresivnom.Na njihovu dušu!
ti učini kako je tebi lakše!

[balto]

Nemam namjeru nikoga tužiti,pa bože dešava se(zašto baš meni,sigurno se to i vi pitate),znam da nisu namjerno,a možda ću opet završit kod njih,nikad se nezna.I da,utjeha je što mislim kako sam imala čast da je bog htio baš moje djete,tko zna možda mu je falilo anđela,pa je izabrao mojega.Da li ikad suze mogu presušiti?

[alma_itd]

Balto 15,zao mi je

[ZO]

žao mi je

[†marival]

znam da su bilo kakve riječi u ovim trenucima bezvrjedne i nevažne ...

drži se i ne krivi sebe ...

[tamagoči]

draga balto žao mi je da si i ti tu. Sve žalimo zašto nešto nismo napravile dok smo imale priliku. Ja žalim zašto joj 15 sekundi koje sam provela s njom prije nego su je odveli u drugu bolnicu nisam više puta rekla koliko je volim zašto je nisam jače zagrlila, više izljubila... ali i da jesam, žalila bin zbog nečeg drugog i tako nikad kraja. Ti znaš da si napravila najbolje i sve ča si znala i to je bitno. Kad san ja rodila anđelicu moj mali imao je 19 mjeseci i on je u početku stalno pitao kad će doć sekica doma, i pokušala san mu objasnit da je sekica na nebu, da ga čuva,pazi i gleda i od tad joj svaku večer šalje poljubce prije spavanja.
Ti se sad posveti njoj i ojačaj i napravi pretrage koje smatraš da ti trebaju i polako razmišljaj o budućnosti.
A suze, koliko god ih isplakala,još puno ćeš ih isplakat. Ipak smo samo ljudi ....

[bambus99]

balto, suza ce uvik bit za tim malim andelom. i jednom kad ponovno uzmes svog bebaca u ruke, bit ce lakse ali isto ce uvik bit suza za malog andela na nebu!

[bebeto]

Draga Balto srce mi se steglo citajuci tvoj post. Potpisujem sve vec receno, ne krivi sebe, dragi Bog je tako htio, nemozemo protiv toga. Ja ti zelim da ubrzo ponovo zatrudnis i da ti srce ispuni ljubav, svoju curicu neces nikad prezalit ali sa vremenom ce bol biti podnosljivija. Drzi se !

[katarinam]

[QUOTE=bebeto;1811250 Potpisujem sve vec receno, ne krivi sebe, dragi Bog je tako htio, nemozemo protiv toga. Ja ti zelim da ubrzo ponovo zatrudnis i da ti srce ispuni ljubav, svoju curicu neces nikad prezalit ali sa vremenom ce bol biti podnosljivija. Drzi se ![/QUOTE]

slažem se s tobom bebeto, takva nam je sudbina namjenjena tu se ne može više ništa promjeniti.
Blato, drži se svi smo uz tebe

[bzara]

draga Balto cure su tako lijepo sve napisale.
drži nam se i vjeruj mi s vremenom će biti drugačije! uvijek će boljeti, jer to je strašan križ, ali s vremenom će ta bol dobiti jednu novu dimenziju!
drži se, i piši nam kad god osjetiš potrebu!

[RozaGroza]

Balto
Ja sam svoje dečke rodila u 27 tjednu, isto zbog loše napravljene cerklaže i doktorske pogreške, umrli su nekoliko dana poslje. Ne znam što da ti rečem, iskreno ja sam im oprostila, ali još me nekad uhvati ljutnja, svako malo ih mrzim, ali moram priznati da su bolji trenutci kad osjećam spokoj i oprost nego ljutnju.
Nemoj sebe kriviti za ništa, mi radimo najbolje što možemo u tim uvjetima

Jako mi je žao da si nam se pridružila

[balto]

Ija bih tako voljela da nisam sad među vama,ali šta se sad može,ništa osim sjest i plakat.RozaGroza ti si znači prošla isto ili bar slično,šta su ti rekli,jel bila isto infekcija?Oprosti što te to sad sve pitam,ali meni neda mira što ništa neznam,ubi me ovo ne znanje,skroz se pitam kako,zašto,šta se desilo?Neznam od kud da sad krenem.

[balto]

Evo pala je noć i to je moje vrijeme,opet se neka sjećanja vračaju,opet pitanja kako,zašto?Da je sve prošlo u redu sad bi bila osam mjeseci trudna i da sam sad rodila,možda bi bilo sve u redu,da sam barem do danas izdržala,ali nisam.Prije toga nisam puno razmišljala o tim stvarima,uvijek se to dešavalo nekom drugom i kad čuješ da je netko tako prošao bude mi žao,suosjećam sa njim i poslje prođeš i zaboraviš,a sad kad sam se ja u tome našla,tek sad osjećam kako je takvim mamama i ja razumijem i sad razumijem zašto mene ne razumiju.Tako imam potebu sa nekim se isplakat,muž je na brodu,pa ga i ne mogu gnjavit,a i ne mogu pred njim isplakat sve što imam,jer on se toliko brine za mene da me to izluđuje,čim me vidi tužnu i uplakanu odmah je bio zabrinut i oko mene brinuo,pokušavao me trgnut,a prve dane me je to izluđivalo jer mi je trebalo malo da sam i sama i da se pošteno isplačem,a sad bi htjela da mogu nekom pričat o svojoj curici,kakva je bila,onako sićušna od 570 grama.Roza ti si vidim prošla isto kao ja,šta su ti doktori rekli,jesi isto dobila infekciju,nakon koliko vremena si ponovno ostala u drugom stanju i oprosti ako te gnjavim tim pitanjima,ali sve me zanima,a ja nemam odgovora na njih.Cure hvala vam na podršci,dođe mi kao ljek na ranu.

[Vrijeska]

Šaljem jedan virtualni zagrljaj i želim ti puno snage.
Isplači se, bit će ti lakše. Sutra ćeš sa svojom starijom curicom uživati u novom danu, a svaka sljedeća noć će biti lakša...

[andjelak]

Draga balto ja sam zbog infekcije izgubila sina u 24 tj, bio je 580g težak i nažalost nije se mogla napraviti serklaža.Uzrok infekcije nije nikada otkriven.
Ne krivi se,kada ti dođe plači,izbaci sve iz sebe i pokušaj ne gledati unatrag.Tvoja curica je osjećala tvoju ljubav.Okruži se ljudima koji žele slušati.Ljudi se uvijek postave ko da tebi treba biti neugodno,a NEMAJu pravo ,zato pokaži ,reci što osjećaš jer jedino tako ćeš osjetiti olakšanje.

[RozaGroza]

Ija bih tako voljela da nisam sad među vama,ali šta se sad može,ništa osim sjest i plakat.RozaGroza ti si znači prošla isto ili bar slično,šta su ti rekli,jel bila isto infekcija?Oprosti što te to sad sve pitam,ali meni neda mira što ništa neznam,ubi me ovo ne znanje,skroz se pitam kako,zašto,šta se desilo?Neznam od kud da sad krenem.

Draga Balto samo ti pitaj i traži odgovore, zato smo tu jedna za drugu.

U drugoj trudnoći nakon užasno napravljene cerklaže, koja je bila preventivna (dakle ja potpuno zatvorena i sve OK) i još gore recerklaže, na koncu mi je doktor na pregledu probio vodenjak, rodila sam 2 dana poslje, bili su dosta veliki 880 i 920 grama. Helihopter koji je trebao prevesti moje dečke u Split kasnio je 6 sati, ti sati su bili kritični za preživaljvanje moje djece jer su uvjeti u Dubrovniku bili nedovoljno dobri za njih; iako su imali 2 dana za organizirati stvari, nisu, da nije bilo moje tetke i muža koji su na kraju i dogovorili helihopter sa splitskom bolnicom, tko zna kad bi uopće stigao. Dečki su umrli u Splitu, jedan za drugim 2 i 3 dana nakon.
Ostala sam trudna niti 5 mjeseci poslje poroda, preležala više od pola trudnoće i rodila sa 42 tjedna. Doktorica koja me vodila u Zagrebu je rekla da vjeruje da ja mogu normalno iznjet sljedeću trudnoću, ali strah je tu, nikad neće nestat.
Ja nisam imala infekciju, recimo da sam platila zbog lječničke pogreške, a o prvoj trudnoći sam kasnije doznala od vrhunskih stručnjaka, da se mogla spasiti da su doktori koji su me tada vodili bili samo malo pribraniji i napravili svoj posao kako treba.
Prošla sam faze ljutnje, mržnje, neopisive mržnje, i na kraju došla do toga da mi više ništa neće vratiti moje bebe, što god da napravim i da zbog svog mira moram oprostiti i nastaviti sa životom.
Ne znam da li sam oprostila, baš ne znam. Jedan dan jesam, drugi nisam...

Drži se, ne znam što bih ti rekla, osim da sunce kad tad izađe iza oblaka. Meni je trebalo 4 godine muka da bih napokon došla do svojeg sunca, nadam se da će kod vas ići brže, ali i ako ne bude, nemoj gubiti nadu. Mi smo tu da te pridržimo kad padaš.

[visnja08]

Balto žao mi je zbog tvog anđela i što si morala kroz sve to prolaziti..najvažnije je da izdržiš ove teške dane, pronalazi utjehu u svojoj malenoj, isplači se kad god ti dođe teško, i piši nam tu kad osjetiš da te nitko ne razumije..volila bi naći neke prave riječi koje će pobuditi nadu u tebi, ali nije to tako lako, s vremenom ćeš to nekako naučiti, jer ćeš morati, sigurno u tebi ima dovoljno hrabrosti i snage da kreneš dalje..i sve smo se našle u situaciji da krivimo sebe radi nečeg, ali to nije do nas, dragi Bog je imao drugačije planove i na to nitko nije mogao utjecati..imati anđela je veliki blagoslov, neka te to hrabri i daje ti snagu
šaljem ti veliki zagrljaj

[tinek]

draga balto sve to sto si rekla kao da je izaslo iz mojih usta.da svi ovdje se pitamo zasto bas meni,al odgovora na to nema.drz se,nisi sama

[balto]

Hvala cure,nisam nikad mislila da ovakvi forumi mogu nekom pomoći,ali stvarno pomaže,pogotovo kad tako nešto podjeliš sa vama koje me razumijete,i stvarno mi je žao i zbog svih vaših bebica,kako bi ljepo bilo da se nekad sretnemo svi sa svom svojim dječicom(evo meni već suze krenule od same pomisli na sliku kakvu sam zamislila),svi na jednom mjestu,prepunom male dječice,smjeha,sreće i nitko sretniji od nas.

[klarita2]

baltoja sam isto neki dan otkrila (podsvjesno znala sad mi potvdrili) da je bio veliki dr nemar i da sam jedna njihova velika pogreška.što da ti kažem, evo u ned će biti 9.mj.ne mogu da ne pomislim kakva bi bila, da je usporedim s mojom starijom curicom, oprostiti im još ne mogu, pokušavam...sebe sam krivila ali znam da ne bi trebala.
sve je to jače od nas...
žao mi je draga...

[balto]

Roza,hvala ti na odgovoru,neznam šta sam mislila valjda dobit neke odgovore od tebe,ali i sama znam da ne ide baš tako,svaka ima svoju tužnu priču.Klarita,ja sam mislila bilo bi mi lakše da nešto sa bebom nije bilo u redu,znala bi da je to božja volja i tako mora bit,ništa se nije dalo napravit,a ovako kad ti ljudska ruka uništi sav tvoj svijet,mislim to ipak nije trebalo biti tako,ljutim se i u sebi vrištim da doktore.Ali baš sad razmišljam,da bog to nije htio nebi se tako nešto uopće desilo,sad bi bili sa svojom dječicom i sve mi se čini da je to bez obzira božja volja,jer on može sve,pa mogao je mrtve iz groba dignut i koliko god se mi ljutili na doktora ipak je sve to božji plan.Možda nam sad to i nije neka utjeha, znaš kako je pisano ČUDNI SU PUTEVI GOSPODNJI.I meni je žao draga...

[klarita2]

baltoupravo tako mije rekao jedan svećenik, da Bog nije to htio dr ne bi pogriješili.Sve jew to njegova volja.Treba vjerovati da On za nas zna najbolje.

[bambus99]

baltoupravo tako mije rekao jedan svećenik, da Bog nije to htio dr ne bi pogriješili.Sve jew to njegova volja.Treba vjerovati da On za nas zna najbolje.

[mandy]

balto meni su cure s foruma u ono vrijeme preporučile da pročitam "Kolibu" od William P. Younga i zaista sam na potpuno nov način počela doživljavati Boga i njegove naume, probaj i ti ako ti se da

[balto]

Hvala mandy,probat ću je nabavit što prije

[andjelak]

Pokušala sam ti poslati porukuma ali nemaš mail otvoren,

[balto]

Otvorila sam ga,pa pokušaj još jednom.Andjelak kako se tebi čini,jel dobra?Čitala sam malo komentare o knjizi,neki kažu da je malo iskrivljena,ali baš me zanima.

[andjelak]

imaš poruku

[balto]

Baš kad sam pomislila da nekako dolazim na sebe i da sam se pomirila sa svim,misleći tako je moralo bit,dosta je tuge idem dalje zbog malene doma,koja vidi svaku tugu i suzu,a i zbog sebe,muža...Idem jučer radit i samo šta nisam ugasila auto,puste na radiju pjesmu"na suvoj grani bili cvit,nemoj me zaboravit"i ponovno se sve vrati,suze na oći,ništa ne vidim od plača,ne mogu van iz auta,moram čut pjesmu do kraja.Slušam pjesmu i sve me boli,srce,duša,ali paše mi ta bol,htjela bi da pjesma ne stane i cijeli dan mi se vrtila u glavi.Vjerujem da vi razumijete to.Čini mi se da sam se opet vratila na početak.

[klarita2]

razumijem te potpuno, nekada te neke stvari vrate unatrag, ojesma, film, knjiga...ali i to je proces i bolje da si se isplakala.
dobro si rekla to malno biće doma vidi svaku našu suzu jer ja to vidim po mojoj, oni puno osjećaju našu tugu i nemir tako da moramo biti jake radi njih.
ali nitko ne očekuje da to postaneš preko noći, vrijeme čini svoje ...samo polako...

[Mrvica2403]

Draga Balto,

Jako mi je žao zbog tvog gubitka... Ja sam nova na forumu i moram ti priznati da sam se odlučila registrirati dok sam čitala tvoju tužnu priču. Jako si me podsjetila na mene, i ja sam mama 3 anđela. U posljednoj trudnoći sam se morala jako paziti, ali sve je upućivalo na sretan završetak. Nažalost trudovi su počeli prerano u 31.tj, rođena je curica. Živjela je tri tjedna, izvrsno napredovala čak su nam doktori rekli zadnji dan da će uskoro kući, a onda je u noći zazvonio mobitel...naša curica je otišla među anđele. Dugo sam krivila sebe, čak i danas, gotovo godinu i pol kasnije, ponekad pomislim da sam možda mogla nešto drugačije napraviti. Znam kako je to kad misliš da si nešto propustila, meni je najteže kad znam da je nisam primila u ruke... I ja sam kao i ti izdajala se do besvjesti, htjela da napreduje ali nije joj bilo suđeno. Sada sam uvjerena da su moja Maris i tvoja Viktorija na nebu zajedno, gledaju nas i znaju koliko smo se trudile da ostanu s nama, koliko ih volimo i da ih nikada nećemo zaboraviti. Znam da ti je neopisivo teško, ali možda će ti biti lakše kada pomisliš na svoju curicu koja je s tobom, a ja imam 3 anđela i svi su na nebu...I nemoj gubiti nadu i biti ljuta na doktore i sebe... Kada te uhvati kriza zatvori oči i moli svog anđela da ti da snage, vjeruj mi da to pomaže, osjetit ćeš da je blizu tebe......

[latika]

balto naravno da te razumijemo. isto tako se ja osjecam. ima dana kad sam super raspolozena mislim na svoje bebe svaki dan svaki sat, ali nekako nisam bas tuzna. mogu reci da sam ok, al onda dodje par dana kad se raspadam od boli i tuge, samo plačem, bas mi bude tesko ali onda i to prodje i tako se vrtimo izgleda svi u krug. al evo proslo je skoro 5 mjeseci i mogu reci da je s vremenom lakse.

[balto]

Mrvice i ja sam još nova ovdje i slabo se snalazim,ali možda nam bude malo lakše kad razmjenimo naša iskusta,a tvoje i moje su stvarno slična,nažalost.Ja isto navise žalim za tim da je nisam primila u ruke,u inkubatoru smo ju malo mogli dirati,onu još prozirnu kožicu.Kad je umrla,bila je subota,malena kod kuce nije išla u vrtić i kao da je znala da se nešto dešava,skroz je trčala za mnom,plakala i zvala mamu(tako da ne nisam mogla pošteno ni isplakati),nije se odvajala od mene i mm me nije htio voditi sa sobom u bolnicu,kaže a baš će ti oni dat da ju vidiš,sigurno nije više ni u inkubatoru,a bila je,on je bio sa njom.Sad si ne mogu oprostit što ipak i ja nisam išla,sigurno bi mi ju dali da se oprostim(tu na forumu sam čitala da nekima daju bebe),da sam ju mogla držat i poljubiti,bar jedanput.Bit će mi to najteži križ u životu.Ali vjerujem da nas one sad gledaju i smješe nam se.

[klarita2]

balto, mrvicaja uvijek zamolim moju Mariju kad mi je teško da mi da snage i kažem joj da je volim svaki dan. Tako mi je lakše!ništa neće izbrisati našu bol ali s vremenom ćemo ići dalje.
Ljubim vas cure i vaši anđeli vas puno vole i čuvaju!sve nas!

[Mrvica2403]

Draga Balto,
Ja sam se oprostila od svoje M, ali bila sam toliko u šoku da nisam pitala smijem li je uzeti, i sada se toliko grizem zbog toga. Kada sam čula da sam rodila djevojčicu sanjala sam o tome kako je uređujem, pravim joj frizuricu...Tu noć sve za što sam smogla snage je bilo prići inkubatoru koji je bio otvoren milovati je, imala je tako veliku kosicu, a ja sam joj rukama napravila na glavici tako lijepu frizuricu...bila je lijepša nego ikada. Ali nikad si neću oprostit što je nisam uzela u ruke, mislila sam da mi neće dozvoliti, a i oko nas je bilo puno male dječice koji su spavali i morali smo otići jer sam ja bila jako uznemirena. Sjećam se kako smo prolazili hodnikom, ja sam jecala a MM mi je rekao: "Tiho ljubavi probudit ćemo dječicu," a ja sam mu na to odgovorila da se bar moja mrvica probudi....

[mala laia]

draga balto, bez obzira koliko vremena prođe, uvijek nas nešto podsjeti na naše gubitke...
ne možemo ih predvidjeti, često ni osjetiti, a većinom žalimo jer smo nešto mogle/trebale/htjele napraviti drugačije... kako vrijeme prolazi shvaćamo da je sve onako kako smo tada najbolje znale i umjele, kako nije nimalo lako snaći se u takvim strašnim situacijama i kako je zapravo - čudo - što smo uopće sve ovdje i sada nakon svega što smo preživjele...

uz tebe smo, razumijemo te, pričaj, čitaj, pitaj...
šaljem ti zagrljaje snažne

[bambus99]

mrvica i balto