Evo pala je noć i to je moje vrijeme,opet se neka sjećanja vračaju,opet pitanja kako,zašto?Da je sve prošlo u redu sad bi bila osam mjeseci trudna i da sam sad rodila,možda bi bilo sve u redu,da sam barem do danas izdržala,ali nisam.Prije toga nisam puno razmišljala o tim stvarima,uvijek se to dešavalo nekom drugom i kad čuješ da je netko tako prošao bude mi žao,suosjećam sa njim i poslje prođeš i zaboraviš,a sad kad sam se ja u tome našla,tek sad osjećam kako je takvim mamama i ja razumijem i sad razumijem zašto mene ne razumiju.Tako imam potebu sa nekim se isplakat,muž je na brodu,pa ga i ne mogu gnjavit,a i ne mogu pred njim isplakat sve što imam,jer on se toliko brine za mene da me to izluđuje,čim me vidi tužnu i uplakanu odmah je bio zabrinut i oko mene brinuo,pokušavao me trgnut,a prve dane me je to izluđivalo jer mi je trebalo malo da sam i sama i da se pošteno isplačem,a sad bi htjela da mogu nekom pričat o svojoj curici,kakva je bila,onako sićušna od 570 grama.Roza ti si vidim prošla isto kao ja,šta su ti doktori rekli,jesi isto dobila infekciju,nakon koliko vremena si ponovno ostala u drugom stanju i oprosti ako te gnjavim tim pitanjima,ali sve me zanima,a ja nemam odgovora na njih.Cure hvala vam na podršci,dođe mi kao ljek na ranu.