Roza,hvala ti na odgovoru,neznam šta sam mislila valjda dobit neke odgovore od tebe,ali i sama znam da ne ide baš tako,svaka ima svoju tužnu priču.Klarita,ja sam mislila bilo bi mi lakše da nešto sa bebom nije bilo u redu,znala bi da je to božja volja i tako mora bit,ništa se nije dalo napravit,a ovako kad ti ljudska ruka uništi sav tvoj svijet,mislim to ipak nije trebalo biti tako,ljutim se i u sebi vrištim da doktore.Ali baš sad razmišljam,da bog to nije htio nebi se tako nešto uopće desilo,sad bi bili sa svojom dječicom i sve mi se čini da je to bez obzira božja volja,jer on može sve,pa mogao je mrtve iz groba dignut i koliko god se mi ljutili na doktora ipak je sve to božji plan.Možda nam sad to i nije neka utjeha, znaš kako je pisano ČUDNI SU PUTEVI GOSPODNJI.I meni je žao draga...